Buka

Buka je svaki neželjeni zvuk koji nam je neugodan i koji nas smeta. Razvojem industrijalizacije i urbanizacije buka raste i može se reći da postaje nevolja modernog života. Djelovanje buke na organizam ovisi o jakosti buke i frekvenciji. Jača buka nižih frekvencija manje je štetna od buke iste jakosti ali viših frekvencija. Djelovanje buke može biti specifično, a to je gubitak slušne osjetljivosti i nespecifično, koje ometa čovjeka pri radu, komuniciranju i odmoru. Djelovanje buke očituje se kroz povećanu napetost, smanjenu koncentraciju, umor i razdražljivost. Može doći i do trajnog oštećenja sluha to jest do gluhoće. Sluh oštećen bukom ne može se izliječiti, pa se kaže da se buka može spriječiti ali se ne može liječiti. Ako je do oštećenju sluha došlo kod radnika koji je kroz duže razdoblje bio izložen djelovanju takozvane industrijske buke iznad propisane jakosti to se smatra profesionalnom bolešću.

DEFINICIJA BUKE I FREKVENTNA PODRUČJA NJEZINA DJELOVANJA

Buka je definirana kao svaki nepoželjan zvuk. Zvuk definiramo, objektivno, kao promjenu (titranje) tlaka naprezanja, pomaka brzine ili ubrzanja čestice - što se širi u elastičnoj tvari. Prema toj, objektivnoj, definiciji zvuka, za njegovo je nastajanje nužno:

- postojanje izvora zvuka koji mehanički oscilira,

- smještaj izvora zvuka u nekoj elastičnoj okolini.

Mjerne jedinice buke su:

- Intenzitet buke koji se izražava u decibelima (dB)

- Frekvencija koja se izražava u Hertzima (Hz).

Prag čujnosti je intenzitet buke 0 dB kod frekvencije 1.000 Hz.

Zdravo ljudsko uho je u pravilu sposobno za primanje zvučnih podražaja na području frekvencija od 16 Hz do 20.000 Hz. Najosjetljivije je uho na zvukove od 1.000 do 7.000 Hz, a maksimalna osjetljivost je pri 4.000 Hz.

Iako je zaštita od buke u čovjekovoj životnoj i radnoj okolini ograničena na područje oscilacija unutar 16 Hz do 20.000 HZ, s fizikalnog gledišta, kao i zbog mogućnosti sluhom neregistriranog stresnog djelovanja buke, vrijedno je spomenuti područje infrazvuka (ispod 16 Hz), ultrazvuka (iznad 20.000 Hz) i hiperzvuka s područjem oscilacije većim od 1.010 Hz. Subjektivno, zvuk definiramo kao čujni osjet izazvan promjenama (titrajima) u elastičnoj tvari. Prema tome čovjek svaki nepoželjan zvuk, bio on harmoničan ili aharmoničan, osjeća kao buku. Buka kakvu susrećemo u pogonima industrijskih radnih organizacija, takozvana industrijska buka, obično je skup aharmoničnih zvukova različitih frekvencija i intenziteta. No takva buka, nažalost, nije vezana isključivo uz industrijske pogone, već se sve više širi i ugrožava čovjekovu životnu okolinu. Odavno je poznato i u mnogim slučajevima ustanovljeno da buka u radnoj i život­noj okolini štetno djeluje na čovjeka. Buka djeluje različito, no njezina štetnost najviše se očituje kao:

- psihološko djelovanje (vrlo ovisno o individualnim osobinama, osobito poznato kao dodijavanje)

- fiziološko djelovanje (oštećivanje sluha i poremećaji fizioloških funkcija organizma),

- smanjenje radne sposobnosti i produktivnosti rada.

Sve to, kao i velik broj osoba s oštećenim ili sasvim uništenim sluhom, uvjetovalo je da se sve više pozornosti poklanja istraživanjima na području djelovanja buke i provođenju praktičnih zaštitnih mjera na pojedinim radnim mjestima, to jest u čovjekovu radnom i životnom prostoru. Buke ima na svakom mjestu, ali različitog intenziteta. Najveća buka pojavljuje se kod visokoturažnih i šinskih prometnih sredstava, zatim u brodogradnji, u proizvodnji parnih kotlova, tekstilnoj i drvnoj industriji, strojogradnji i drugo. U radnim prostorijama buka najčešće nastaje:

- pri radu radnih strojeva i uređaja

- pri radu pomoćnih uređaja (ventilatori, kompresori, agregati)

- pri transportu materijala

- pri obradi materijala.

 Zaštita od buke provodi se pravilnim održavanjem strojeva i uređaja, ograđivanjem izvora buke kako se buke ne bi širila u okolinu te odgovarajućim osobnim zaštitnim sredstvima za zaštitu sluha.

RAZLIKOVANJE I NAVIKAVANJE NA BUKU

Buku razlikujemo prema visini frekvencije. Dokazano je da je buka visokih frekvencija opasnija od buke dubokih tonova. Tako na primjer buka od 65 dB(A) nije fatalna ako je sastavljena od niskih frekvencija. S obzirom na intenzitet buke i njezino djelovanje možemo je kategorizirati na sljedeći način: Buka od 40 dB(A) podnošljiva je za opću urbanu sredinu, to jest za naselje, iako se već i buka veća od 40 dB(A) osjeća u stanovima. Buka od 40-50 dB(A) uzrokuje već manje smetnje, buka 50-80 dB(A) znatnije ometa normalan život, a buka viša od 90 dB(A) dovodi do teških posljedica. Upravo se takva buka uzima kao gornja granica za rad u industriji. Važno je napomenuti da se čovječje uho na buku ne može priviknuti. Pogrešno je mišljenje o čovjekovu navikavanju na buku. Činjenica je da ipak mnoge tonove navikom lakše podnosimo, ali ostaje stalno fizičko i psihičko opterećenje praćeno oštećenjem sluha i živčanog sustava.

MJERENJE BUKE I PODRUČJA ŠTETNOSTI

Veličine koje karakteriziraju buku (zvučna snaga, zvučni tlak) mjere se uglavnom složenim instrumentima koje nazivamo zvukomjerima ili bukomjerima. Za iskazivanje odnosa tih veličina upotrebljava se jedinica decibel (dB). Budući da je ljudsko uho različito osjetljivo na buku izraženu istim brojem decibela, a na različitim frekvencijama, uvijek moramo navesti i frekvenciju na koju se određena buka odnosi. Tako pri frekvenciji od oko 1000 Hz:

- 5 dB označava »prag« ili »granicu čujnosti« pri kojoj osobe s normalnim sluhom, uz određene uvjete, još mogu čuti glasove raznih frekvencija čujnog područja

- 35 dB označava granicu do koje se buka na toj frekvenciji smatra sasvim bezopasnom

- 65 dB označava granicu područja do kojeg, smatra se, buka ima samo psihološko djelovanje, ovisno o naviknutosti na buku i već postojećem psihološkom stanju čovjeka koji je izložen

- 90 dB ograničava grupu koja, osim psihološkog djelovanja, izaziva i reakcije neurovegetativnog sustava

- 120 dB je buka koja značajno ugrožava organ sluha. Uz navedene uvjete, tom je bukom predstavljena takozvana »granica nelagodnosti«

Prema ovoj klasifikaciji pri frekvenciji od 1000 Hz, bukom od 140 dB predstavljen je takozvani »prag« ili »granica bola«, pa takvoj buci čovjek ne smije biti izložen ni kratkotrajno. No i buka od 120 dB pri svim, a osobito pri višim frekvencijama, dovodi do naglog djelovanja negativnih pojava i oštećenja sluha. Zato se već pri buci izraženoj sa 85 dB(A) moraju provoditi posebni postupci ocjenjivanja i zaštitne mjere.

Propisima su utvrđene sljedeće granične vrijednosti izloženosti i upozoravajuće vrijednosti izloženosti tijekom osam satnog radnog dana te sljedeće razine vršnih vrijednosti zvučnoga tlaka:

- Granična vrijednost izloženosti: L(EX,8h) = 87 dB(A) i p(peak) = 200 Pa (140 dB(C) u odnosu na referentni zvučni tlak 20 μPa).

- Gornja upozoravajuća granica izloženosti: L(EX,8h) = 85 dB(A) i p(peak) = 140 Pa (137 dB(C) u odnosu na referentni zvučni tlak 20 μPa). Kada je izloženost buci jednaka ili viša od gornje upozoravajuće granice izloženosti poslodavac mora radnicima osigurati odgovarajuću osobnu opremu za zaštitu sluha.

- Donja upozoravajuća granica izloženosti: L(EX,8h) = 80 dB(A) i p(peak) = 112 Pa (135 dB(C) u odnosu na referentni zvučni tlak 20 μPa). Kada izloženost buci prelazi donju upozoravajuću granicu izloženosti poslodavac radnicima stavlja na raspolaganje osobnu opremu za zaštitu sluha s preporukom da je radnici upotrebljavaju.

Za granične vrijednosti izloženosti vrijedi, da poslodavac pri utvrđivanju stvarne izloženosti radnika mora uzeti u obzir smanjenje buke zbog uporabe osobne zaštitne opreme za zaštitu sluha, dok za upozoravajuće vrijednosti izloženosti vrijedi da taj učinak ne smije uzimati u obzir. Poslovi pri kojima je radnik izložen buci koja premašuje gornju upozoravajuću vrijednost izloženosti od 87 dB(A) spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada.

Ni pod kakvim uvjetima izloženost radnika ne smije premašiti granične vrijednosti izloženosti. Pri obavljanju radnih zadaća pri kojima se dnevna izloženost buci iz dana u dan znatno mijenja, mogu poslodavci u temeljenim slučajevima prilikom primjene graničnih vrijednosti i upozoravajućih vrijednosti izloženosti za prosudbu razine buke, kojoj su radnici izloženi, umjesto dnevne primjenjivati tjednu izloženost pod uvjetom, da:

- jedna izloženost ne premašuje granične vrijednosti izloženosti 87 dB(A);

- poduzimaju odgovarajuće mjere, koje rizike, povezane s tim djelatnostima, smanjuju na najmanju moguću mjeru.

DOPUŠTENE RAZINE BUKE S OBZIROM NA VRSTU DJELATNOSTI

*LEGENDA:
(a) razina buke na radnome mjestu koja potječe od proizvodnih izvora

(b) razina buke na radnome mjestu koja potječe od neproizvodnih izvora (ventilacija, klimatizacija, promet i drugo)

TEHNIČKE SMJERNICE ZA ZAŠTITU OD BUKE

Već je rečeno da se oštećenje sluha ne može izliječiti, ali se može spriječiti. Postoji niz načina  za suzbijanje buke, kao što su:

- zamjena bučnih komponenata strojevi manje bučnim

- konstruktivne promjene kao što su promjene brzine pojedinih dijelova, uravnoteženost pokretnih masa, usmjeravanje elemenata u gibanju u smjeru u kojem će stvarati manju buku, postavljanjem strojeva na elastične podloge

- održavanje strojeva, pri čemu se pravovremeno moraju zamijeniti oštećeni i dotrajali dijelovi

- izoliranje strojeva koji proizvode buku u zasebne prostorije

- postavljanje odgovarajućih zvučnih izolacija kao što su pregrade, zasloni i oklopi

- udaljavanje čovjeka od izvora buke (djelovanje buke smanjuje s kvadratnom udaljenosti)

ZAŠTITA OD BUKE

Najuobičajeniji izvori buke u tvornicama, radionicama i pogonima jesu strojevi, uređaji, alati i naprave. Ta je buka najčešće mehanička. Izvori buke mogu biti i različiti plamenici, ventilacijski uređaji i vozila, kada se, osim mehaničke buke, pojavljuje i aerodinamička buka te buka raznih zvučnih naprava. Da bi se radnici zaštitili od buke, provode se tehničke i zdravstvene zaštitne mjere. Zdravstvene mjere su redoviti pregledi i praćenje stanja sluha radnika te izdvaja­nje iz bučne sredine, povremeno ili trajno, ovisno o stupnju oštećenja sluha. Tehničke mjere dijele se na kolektivne i pojedinačne. Kolektivne tehničke mjere primjenjuju se na izvoru buke i na putu širenja buke od izvora do prijemnika (radnika). Pojedinačne tehničke mjere primjenjuju se na prijemniku. Pri tome najprije treba primijeniti tehničke kolektivne mjere. Ako je tako provedena zaštita nedostatna ili je tehnološki odnosno ekonomski neopravdana, treba primijeniti pojedinačne za­štitne mjere to jest korištenje osobnih zaštitnih sredstava.

U tehničke mjere za smanjivanje buke na izvoru mogu se ubrojiti, u osnovi:

- smanjivanje sila zbog kojih nastaje buka na izvoru, balansiranje pokretnih ma­sa, pravilno održavanje i podmazivanje strojnih dijelova, primjena odgovarajućih amortizera, izolacija elemenata koji osciliraju itd.

- primjena manje bučnih strojeva, zamjena bučnih strojeva ili cijelih procesa tiši­ma, obavljanje bučnih operacija izvan prostorija u kojima su radnici koji zbog prirode svojega posla ne moraju biti izloženi prekomjernoj buci

Pri sprečavanju buke na putu od izvora do prijemnika mogu se primijeniti ove tehničke mjere:

- smještaj izvora buke u prostorije koje su dostatno udaljene od zgrada ili prostorija s »tihim« radnim operacijama

- ograđivanje strojeva materijalima koji upijaju zvuk

- skretanje zvuka na putu od izvora do prijemnika, što se postiže odgovarajuće projektiranim zvučnim barijerama

- upijanje buke posebnim materijalima: sagovima, zavjesama, oblaganjem stropova, zidova i pregrada, dakle - akustičnom obradom prostorija

- prekidanjem akustične veze između izvora buke i građevine, rešetkama između temelja bučnih zidova ili strojeva i poda, izvedbom takozvanih »plivajućih podova« te sastavljanjem uložaka od gume, plastike, pluta, pusta ili nekoga drugog elastičnog materijala

Pojedinačne tehničke mjere za zaštitu od buke sastoje se u izboru, dosljednoj i pravilnoj primjeni najprikladnijih osobnih sredstava za zaštitu sluha - ušnih štitni­ka

OSOBNA ZAŠTITNA SREDSTVA ZA ZAŠTITU OD BUKE

Osim mjera tehničke zaštite, štetne utjecaje buke treba sprečavati i osobnim zaštitnim sredstvima kao što su:

- ušni ulošci (pamučna ili mineralna vata), čepovi od pamuka impregniranog voskovima i uljima

- čepovi od staklene vune (švedska vata)

- čepovi izrađeni od gume ili plastičnih masa

- ušni pokrovi obloženi materijalom koji slabo provodi zvuk (pokrivaju čitavu ušnu školjku)

- kacige (šljemovi), zaštitne kacige obložene iznutra materijalom koji slabo provodi zvuk, katkad imaju ugrađene ušne pokrove (upotrebljavaju se za zaštitu od vrlo velike buke u brodogradnji, izradi parnih kotlova i drugo). Osim za zaštitu sluha, služe i za zaštitu glave od udaraca, topline, hladnoće i oborina

Ovisno o vrsti primijenjenog sredstva, ili njihovoj kombinaciji, načinu primjene i sta­nju sredstava, takvom se zaštitom može smanjuje intenzitet buke koji djeluje na ljudsko uho za 5-15, pa čak i 20-30 dB(A).