Mehaničke opasnosti

U radnom prostoru čovjeka okružuje niz različitih izvora opasnosti. Te opasnosti mogu izazvati nezgode ili štetno djelovati na organizam, radnu sposobnost radni­ka, uzrokujući ozljede ili profesionalne bolesti. Oduvijek se nastojalo da se te opasnosti otklone ili umanje. To se nastojalo postići nizom mjera kao što su:

- tehničke mjere i osobna zaštitna sredstva

- mjere kojima se djeluje na subjektivne čimbenike

- organizacijsko-pravne mjere

Da bi se odgovarajuće mjere zaštite mogle poduzeti, potrebno je poznavati opasnosti koje prijete na radu. Izvori opasnosti mogu se svrstati u nekoliko osnovnih skupina i niz podskupina. Jednom od osnovnih skupina smatraju se mehanički izvori opasnosti, koji se uglavnom javljaju na mehaniziranim oruđima za rad i alatima. Ozljede koje nastaju zbog mehaničkih opasnosti mogu biti različite prirode od lakih modrica uslijed udaraca, površinskih ozljeda i uboda do ozbiljnih i smrtonosnih ozljeda. Mehanički izvori opasnosti su najčešći i uzrokuju takozvane mehaničke povrede nastale najčešće zbog djelovanja strojeva, uređaja, alata i njihovih dijelova, bilo u stanju mirovanja bito u stanju gibanja.

Mehaničke opasnosti pojavljuju se pri radu sa strojevima i uređajima (stacionarnim i prijenosnim), pri radu sa samohodnim radnim strojevima (bageri, buldožeri, autodizalice, viličari), pri radu s ručnim alatom, pri upravljanju i posluživanju transportnim sredstvima (kamioni), pri rukovanju i radu s predmetima rada, pri kretanju na radu i drugo. Općenito, izvore mehaničke opasnosti na sredstvima rada dijelimo na:

- opasnosti od uređaja za prijenos mehaničkih gibanja i

- opasnosti u području radnog postupka.

 Uređaji za prijenos gibanja obuhvaćaju elemente i sklopove koji služe za izravno prenošenje snage s pogonskog stroja na radni, odnosno do samog područja radnog postupka. Ovamo pripadaju razni prijenosnici snaga na primjer remenice, zupčanici, puževi, spojke, vratila i osovine, razni lanci i lančanici, užad i drugo. Područje radnog postupka odnosi se na samo radno mjesto rada, to jest na onaj dio stroja na kojem se materijal oblikuje: reže, buši, probija, savija, kuje, spaja, zavaruje, gdje se s njega skida strugotina itd. Zaštita na radu od mehaničkih opasnosti uglavnom se provodi primjenom osnovnih pravila zaštite na radu kojima se uklanja ili smanjuje opasnost na sredstvima rada. Ona sadrže zahtjeve kojima mora udovoljavati sredstva rada kada je u uporabi.

- zaštitne naprave za blokiranje koje su povezane s mehanizmom za uključenje stroja pa nije moguć rad stroja dok zaštitna naprava nije na mjestu gdje zaštićuje radnika. To su najčešće pomične zaštitne naprave ali mogu biti i stalne kao na primjer kod zaštitne naprave pomoću fotoćelija.

- dvoručno uključivanje stroja iako nije zaštitna naprava ima istu ulogu jer se stroj može
pokrenuti samo istovremenim pritiskom na dvije poluge ili tipkala na stroju čime su ruke radnika zauzete za vrijeme radnog hoda stroja i ne mogu ući u opasan prostor.

Strojevi i uređaji moraju se redovito pregledavati kako bi se utvrdilo da su ispravni i sigurni za rad. Na propisani način moraju se svake dvije godine ispitivati strojevi i uređaji s povećanim opasnostima o čemu mora postojati odgovarajuća propisana dokumentacija i evidencija.

OSNOVNE PODSKUPINE OPASNOSTI

Mehaničkim izvorima opasnosti smatraju se oni koji uzrokuju takozvane mehaničke ozljede. To su udarci, prignječenja, posjekotine i slično. Do mehaničkih ozljeda dolazi od predmeta u stanju mirovanja ili gibanja. Tako, na primjer, opasnosti od mehaničkih ozljeda javljaju se pri rukovanju (ili u njihovoj blizini) oštrim i šiljastim predmetima, rotirajućim predmetima, na mjestima uklještenja, u blizini predmeta koji se gibaju pravocrtno i slično.

Osim toga, opasnosti su i dijelovi stroja ili predmeti koji mogu odletjeti iz stroja (otpuštanje dijelova). To se može spriječiti samo ispravnim održavanjem i kontrolom. Isto tako, postoji opasnost od pogrešaka u konstrukciji, što se teže može uočiti, pa je i zaštitu teže planirati. Radnici koji rukuju ili rade na održavanju, posluživanju stroja, izloženi su opasnostima od slobodnog pada predmeta koji se obrađuje, odlaže, prenosi, premješta i slično.

 Ako bismo ipak željeli napraviti selekciju mehaničkih izvora opasnosti, brinući o mjerama zaštite pri radu koje se postižu upotrebom zaštitnih naprava, tada, kao tipične opasnosti, možemo istaknuti:

- Opasnosti od dijelova koji miruju

- Opasnosti od rotirajućih dijelova (kod kružnog gibanja)

- Opasnosti kod pravocrtnog gibanja

- Opasnosti od uklještenja

- Opasnosti na različitim mjestima radnog postupka

Na strojevima i uređajima mehaničke se opasnosti pojavljuju na dijelovima za prijenos gibanja i u području radnog postupka. Tipični su primjeri opasnosti strojni dijelovi koji se kružno gibaju. To su različite osovine, vratila, spojke i drugo. Opasnost kod tih dijelova povećava se ovisno o brzini njihove rotacije. No i bez obzira na tu brzinu oni su opasni ako nisu na odgovarajući način zaštićeni. Čak i glatke osovine mogu zahvatiti kosu ili odjeću radnika i izazvati ozljedu na radu. Velika su opasnost i dijelovi na primjer, osovina ili valjci koji se okreću u suprotnim smjerovima jer se na ulaznom dijelu stvaraju takozvana mjesta uklještenja na kojima može doći do zahvaćanja dijela tijela ili odjeće. Zbog toga sve osovine i drugi rotirajući dijelovi na visini do2 m od poda moraju biti zaštićeni.

Kod pravocrtnog gibanja također postoje mehaničke opasnosti pa se zaštita mora provesti potpunim ograđivanjem opasnog mjesta.

I na mjestu radnog postupka postoje iste opasnosti pa se tu u cilju zaštite koriste razne zaštitne naprave koje mogu biti:

- čvrste to jest nepomične zaštitne naprave kojima je glavna karakteristika da za vrijeme rada onemogućuju pristup u opasno područje i da se ne mogu pomicati. Postavljaju se tako da materijal koji se obraduje nesmetano prolazi kroz napravljene otvore a radnik rukom odnosno prstima ne može doći u područje u koje bi ga mogao zahvatiti alat ili dio stroja.

OPASNOSTI OD DIJELOVA KOJI MIRUJU

Stroj nije opasan samo kad je u pogonu, nego i kad miruje, jer tada na njemu postoji izvori opasnosti kojima se ne obraća dovoljna pažnja. U stanju mirovanja na stroju mogu postojati opasnosti od elemenata koji strše. To su uglavnom oštri rubovi stroja ili alata ili dijelovi zagrijani na višu temperaturu od čega mogu nastati opekline. Od alata i dijelova stroja opasnost postoji i pri nošenju i prenošenju, jer oštri i šiljasti dijelovi mogu biti uzrok različitih povreda. Nož, sjekira, izvijači, pile, limovi, stakla i drugo mogu pri nespretnom pokretu biti i uzrok teških povreda.

OPASNOSTI OD ROTIRAJUĆIH DIJELOVA

Osovine, vratila, kotači, zupčanici, svrdla, spojke, prsteni, šipke koje se obrađuju na struju i drugo, karakteristični su primjeri dijelova koji rotiraju i koji mogu uzrokovati povredu. Opasnosti pri kružnom gibanju ne ovise o brzini gibanja, ali je samo po sebi razumljivo da se pri povećanju brzine opasnost znatno povećava. No, bez obzira na tu brzinu, oni predstavljaju opasnost ako nisu na odgovarajući način zaštićeni. Čak i savršeno glatke osovine i vratila mogu zahvatiti kosu ili odjeću radnika i izazvati nesreću. To se može spriječiti ispravnom zaštitom svih osovina postavljenih do2 miznad poda. Ograda može biti limena, što je osobito prikladno u slučaju kada se osovina nalazi blizu poda prostorije. Ako se osovina nalazi na većoj visini ili ispod radnog stola, onda je zaštitnu ogradu prikladnije ovjesiti. Takva zaštitna naprava obično se izrađuje od žičane mreže ili lima, a oblik joj ovisi o prikladnosti i mogućnosti smještaja. Obično je četvrtast ili cilindričan. Ogradu treba uvijek napraviti tako da se može lako skinuti i ponovo postaviti oko bi se olakšali radovi na održavanju. Vertikalna vratila ograđuju se do visine5 miznad poda, pri čemu se donji dio ograde, do visine0,5 mizrađuje od lima i drva, jer je na tom dijelu veća mogućnost oštećenja vratila prilikom transporta materijala po radnom prostoru. Povrede od kružnog gibanja mogu biti vrlo ozbiljne, čak i smrtonosne. Najopasniji su oni slučajevi kad je zahvaćena kosa ili dio odjeće, koji se omotava i sve jače gnječi pojedine dijelove unesrećenoga.

OPASNOSTI KOD PRAVOCRTNOG GIBANJA

Pravocrtno gibanje u području dijelova za prijenos gibanja mnogo je rjeđe od kružnog, a takvi su strojni dijelovi gotovo isključivo zatvoreni u kućištu, pa su opasnosti mnogo manje. Jedan od tipičnih primjera kombiniranog kružnog i pravocrtnog gi­banja uočavamo pri pogonu brodskog dizel-motora. U slučajevima kada postoje takvi dijelovi, opasnost od uklještenja između njih ili okolnih čvrstih dijelova stroja je veća. zato ih je potrebno sasvim zaštititi ili ograditi kako bi se radnicima onemogućio pristup dok su u pogonu.

OPASNOSTI OD UKLJEŠTENJA

Na strojevima kao što su mlinovi, preše, škare, blanjalice, rotirajući valjci i drugo, pojavljuju se dijelovi i sklopovi koji se uzajamno kreću - rotiraju i pri tome stvaraju mjesto uklještenja. Na slici je prikazano nekoliko najčešćih mjesta uklještenja kod rotirajućih elemenata (radnih strojeva, energetskih strojeva).

U načelu, opasna mjesta uklještenja mogu postojati u dva slučaja:

- na uređaju kod kojega se zahvatom obavlja koristan rad (obrađivanje materijala)

- na uređaju kod kojega prijenos energije ili gibanja uvjetuje postojanje mjesta uklještenja, a da se na samom mjestu ne obavlja koristan rad

Opasnost od uklještenja sastoji se u tome što rotirajući predmeti uvlače zahvaćen predmet, a kad je on već zahvaćen, teško je, ponekad i nemoguće osloboditi zahvaćeni dio dijela. Velika su opasnost strojni dijelovi koji se kružno gibaju, a međusobno su u takvom odnosu da se između njih mogu ukliještiti dijelovi tijela ili odjeće radnika.

Najčešći primjer takvih mjesta uklještenja su paralelna vratila koja se okreću u različitim smjerovima, bez obzira na to nalaze li se u dodiru ili su razmaknuta. Opasnost je pri tome manja ako se vratila kreću u istom smjeru. Pri prvom slučaju, kada se vratila ili valjci okreću u suprotnim smjerovima, na ulaznom je dijelu mjesto na kojem bez obzira na broj okretaja vratila nastaje opasnost uklještenja. Na izlaznom dijelu te opasnosti nema. Ta su mjesta osobito opasna jer u slučaju zahvata dolazi do uvlačenja zahvaćenog dijela tijela ili odjeće. Zbog svega toga takve dijelove stroja potrebno je dobro zaštititi. Imajući pritom na umu da je opasnost prisutna samo na ulaznoj strani, možemo provesti samo djelomičnu zaštitu ili, što je u novije vrijeme uobičajenije, strojne dijelove potpuno zaštititi, odnosno ugraditi ih u stroj. Kao primjer takve potpune zaštite može poslužiti prijenosni mehanizam suvremenih tokarskih strojeva, gdje su svi prijenosni zupčanici sasvim oklopljeni, za razliku od starijih strojeva istog tipa na kojima je niz otvorenih prijenosnih dijelova predstavljao potencijalne opasnosti za radnikov život.

OPASNOSTI NA MJESTIMA RADNOG POSTUPKA

Slične opasnosti od kružnog i pravocrtnog gibanja pojavljuju se i na mjestima na kojima se na stroju obavlja radni postupak. Tako se, na primjer na tračnim pilama, glodalicama i brusilicama, materijal obrađuje na osnovi pravocrtnog i kružnog gibanja, skidanjem materijala u obliku strugotine. Takav način obrade najčešće je kod radova na drvu i metalu, a najopasnije mjesto je na reznom alatu na dijelu rezne oštrice koja nije pokrivena obrađivanim materijalom ili na drugi odgovarajući način zaštićena. Tipični slučajevi opasnosti od pravocrtnog gibanja na mjestima radnog postupka javljaju se kod probijanja, odsijecanja, savijanja, prešanja ili kovanja materijala. Najveća je opasnost ondje gdje se materijal obrađuje. Takva je mjesta potrebno dobro zaštiti jer u suprotnom može doći do težih ozljeda koje gotovo uvijek završavaju gubitkom prstiju ili šake, a mogu imati i teže posljedice - infekciju i veće amputacije.

OSNOVNE VRSTE ZAŠTITNIH NAPRAVA

Kao i kod uređaja za prijenos gibanja, koji je potencijalna opasnost za radnike, i na stroju je potrebno na odgovarajući način zaštititi opasna mjesta radnih postu­paka. Na vrstu zaštitne naprave, koja će se u pojedinim slučajevima upotrijebiti, utjecat će mnogi čimbenici, na primjer mogućnost smještaja, način korištenja unu­tar zahtjeva tehnološkog procesa, veličina i oblik predmeta koji se obrađuje, transportni i mnogi drugi čimbenici važni za sigurnost i ekonomičnost proizvodnje. U cjelokupnom sustavu zaštite na sredstvima rada vrlo su važne zaštitne naprave jer se pomoću njih gotovo uvijek može ostvariti potpuna zaštita ili barem opasnost svesti na minimum. Zaštitne naprave mogu biti pokretne, kada se kreću zajedno s pokretnim dijelovima stroja, ili nepokretne, kada su učvršćene za nepokretne dijelove stroja za pod ili zid. Velik broj zaštitnih naprava danas se izvodi s takozvanom blokadom (mehaničkom, pneumatskom, električnom, elektroničkom i drugo) ili se izrađuju na principu daljinskog upravljanja. Zaštitne naprave pripadaju takozvanoj tehničkoj zaštititi na sredstvima rada, i njoj se daje prioritet. Zaštitne naprave treba predvidjeti i riješiti pri projektiranju i konstruiranju sredstava rada jer su one tada ukomponirane, radnici ih u primjeni ne uočavaju i ne skidaju. Ponekad je kod suvremenih konstrukcija onemogućen i rad stroja ako se zaštitne naprave ne nalaze na svom mjestu. U današnje vrijeme upotrebljavaju se ove osnovne vrste zaštitnih naprava:

- Čvrste (nepomične) zaštitne naprave

- Zaštitne naprave za blokiranje (pomične)

- Automatske zaštitne naprave

- Uređaji za daljinsko upravljanje i prinošenje materijala za obradu

- Kombinacije dviju ili više vrsta spomenutih zaštitnih naprava

ČVRSTE (NEPOMIČNE) ZAŠTITNE NAPRAVE

Nepomične zaštitne naprave jesu takve koje su učvršćene za nepokretne dijelove ili temelje stroja, poda, na zid ili na sustav strojne konstrukcije. Osnovna je zadaća nepomičnih zaštitnih naprava da spriječe pristup opasnom dijelu i da zadrže odlomljene ili raspuknute dijelove stroja, a u nekim slučajevima i da povećaju konstruktivnu stabilnost stroja. Dobro odabrane i izvedene nepomične zaštitne naprave vrlo su pouzdane jer ih radnik ne može isključiti, a njihov nedostatak je uočljiv. Nepomične zaštitne naprave su vrlo jeftine, jednostavne za izradu i održavanje i nisu ovisne ni o kakvoj energiji. Primjena nepomičnih zaštitnih naprava moguća je za zaštitu uređaja za prijenos mehaničkih gibanja i zaštitu zone radnog postupka. Materijali za izradu nepomičnih zaštitnih naprava vrlo su lako dostupni jer se radi o upotrebi raznih metalnih i plastičnih profila, a ponekad i drvenih, te žicanih mreža s raznim oblicima otvora, limova i prozirnih materijala.

Primjena nepomičnih zaštitnih naprava za zaštitu zupčastih ili lančanih prijenosnika snage veoma je uobičajena, a zaštitna naprava se na ovim prijenosnicama uglavnom učvršćuje za konstrukciju nepokretnih dijelova stroja.

Čvrste naprave izrađuju se od metalnih rešetki, žičane mreže, a u novije vrijeme i od prozirnih plastičnih materijala. One su veoma povoljne jer omogućuju bolju vidljivost. Glavna im je karakteristika to da se za vrijeme rada ne mogu pomicati, pouzdano zaštićuju, radnik ih ne može ukloniti, a ako to i učini, odmah se vidi da ih nema na stroju. Osim toga, one radniku onemogućuju pri­stup u opasnu zonu stroja za vrijeme operacije i vrlo dobro zaštićuju od rasprsnutih dijelova stroja i materijala. Kao što je u prethodnim primjerima navedeno čvrste zaštitne naprave koriste se gotovo isključivo kod zaštićivanja dijelova za prijenos gibanja, a u zaštićivanju mjesta radnih postupaka najčešće ih nalazimo ondje gdje se materijal obrađuje savijanjem, probijanjem, rezanjem ili odsijecanjem. One su postavljene tako da materijal nesmetano prolazi, a radnik rukom ne može doći u područje u kojem bi ga mogao zahvatiti alat ili dio stroja.

ZAŠTITNE NAPRAVE ZA BLOKIRANJE (POMIČNE)

Upotreba čvrste zaštitne naprave nemoguća je u slučaju obrade predmeta jer za­zor koji ne dopušta prilaz radnikove ruke onemogućuje namještanje predmeta za obradu. U takvim slučajevima mora se primijeniti pomična zaštitna naprava za blokiranje. Te su zaštitne naprave po obliku i konstrukciji slične čvrstima, ali se mogu pomicati za vrijeme postavljanja predmeta koji želimo obraditi. Osim toga, one su tako povezane s mehanizmom stroja ili sklopkom za dovod pogonske energije da nije moguć radni hod stroja dok je naprava pomaknuta i ne zaštićuje mjesto radnog postupka.

Kao slijedeću zaštitnu napravu potrebno je spomenuti uređaj za sprečavanje povratnog hoda, koji se najčešće upotrebljava na ekscentar - prešama. Svrha mu je onemogućiti ponavljanje radnog hoda bez ponovnog aktiviranja komandnih uređaja za pokretanje stroja. Također, potrebno je spomenuti elektronske zaštitne naprave za blokiranje. One se u novije vrijeme sve više upotrebljavaju na strojevima. Zaštita je u tom slučaju osigurana uređajem sa svjetlosnim snopom (fotoćelijama). Pri prekidu bilo koje zrake svjetlosnog snopa za vrijeme radnog hoda, stroj se zaustavlja. Sve zaštitne naprave za blokiranje moraju biti takve da u slučaju njihova kvara radnik ne može stroj staviti u pogon, ili ako je u pogonu - zaustaviti. Naravno, redovno održavanje i ispravno podešavanje jedan je od glavnih uvjeta da zaštitne naprave ispravno funkcioniraju.

Zaštitne naprave za blokiranje izrađuju se na principu pneumatske, električne ili elektronske blokade, a svrha je blokade da onemogući uključivanje stroja u rad dok zaštitna naprava nije na svom mjestu. Skupini naprava za blokiranje pripadaju i naprave za sprečavanje povratno hoda, odnosno neželjenog udarca, koje dolaze do izražaja na prešama gdje se uvjetuje samo jedan udarac za svako uključivanje. Osnovni je zadatak naprave za blokiranje da spriječi početak rada stroja dok je naprava otvorena ili odstranjena i da zaštiti opasni prostor za vrijeme rada, odnosno trenutačno zaustavi rad stroja ako je naprava otvorena. Zaštitne naprave za blokiranje vrlo su osjetljive pa ih je potrebno redovito održavati u ispravnom i djelotvornom stanju.

AUTOMATSKE ZAŠTITNE NAPRAVE

Ima slučajeva kada je nemoguće upotrijebiti čvrste ili pomične zaštitne naprave za blokiranje, a ugradnja elektronskih zaštitnih naprava bila bi preskupa. Tada se primjenjuju automatske zaštitne naprave. One su raznovrsne, a osnovna im je svrha onemogućiti pristup radniku u opasnu zonu za vrijeme radnog hoda stroja. Djeluju sinkronizirano s radom stroja, neovisno o uređaju za pokretanje stroja. Na nekim zaštitnim automatskim napravama vrlo je važno često provjera­vati podešenost, jer zbog deformacija ili promjena na pojedinim dijelovima, one mogu biti neučinkovite. Kod nekih je potrebno podešavanje uređaja za svakog radnika posebno, jer njihova učinkovitost ovisi o individualnim osobinama pojedinca, dužini ruku, prstiju, itd., pa neki drugi radnih zbog nepodešenosti uređaja može doživjeti nezgodu.

UREĐAJI ZA DALJINSKO UPRAVLJANJE

Ti se uređaji, u pravom smislu te riječi, ne ubrajaju u zaštitne naprave. Potrebno ih je ipak, spomenuti jer se u praksi mnogo primjenjuju, a često su učinkovitiji od bilo kojeg dosad spomenutog načina zaštite. Upotrebljavaju se samostalno ili, češće u kombinaciji s nekom drugom zaštitnom napravom. Daljinsko upravljanje zasniva se na principu udaljenja ruku radnika iz opasnog područja. Materijal se u taj prostor prinosi automatski, tako da radnikove ruke ne ulaze u taj prostor.

U novije vrijeme postoje mnogi automatski uređaji za daljinsko upravljanje. Kao tipičan primjer takvog jednostavnog, ali veoma učinkovitog uređaja spomenut ćemo dvoručni sustav za pokretanje. Stroj se može pokrenuti samo istodobnim pritiskom na obje poluge, tako da su radnikove ruke za vrijeme radnog hoda zauzete i ne mogu zaći u opasan prostor. Taj se uređaj smatra efikasnim kod strojeva koji obavljaju više od sto radnih ciklusa u minuti, to jest tako brzo obavljaju radni hod da radnik, nakon aktiviranja, vremenski rukama ne stigne ući u radni prostor. Dvoručni sustav osniva se na načelu zauzetosti obiju ruku na upravljanju sve dok stroj obavlja gibanje. Kod dvoručnog sustava nije ispravno jednu tipku ili ručku držati uključenu, a raditi samo jednom. Dakle, nije dopuštena blokada, nego se uvijek za svaki udarac moraju istovremeno pritisnuti oba tipkala, odnosno obje ručke, jer zbog blokade dvoručni sustav ne bi bio ispravan, pa je odmah potrebno obustaviti daljnji rad.

 Naravno, najmanja je mogućnost za ozljedu onda kada radnik pri namještanju i obradi predmeta ne mora prilaziti zoni opasnosti. To se može postići primjenom različitog automatskog prinošenja materijala. Kod svih tih uređaja osnovno je to da se materijal automatski ili ručno namješta izvan mjesta radnog postupka, i pomoću odgovarajućeg mehaničkog uređaja dovodi do mjesta obrade. Ovi se uređaji mogu upotrebljavati kao dopuna već spomenutim vrstama zaštitnih naprava ili pak umjesto tih zaštitnih naprava. Radi što veće sigurnosti, takvi se uređaji gotovo uvijek koriste u kombinaciji s barem jednom od spomenutih vrsta zaštitnih naprava.

KOMBINACIJE DVIJU ILI VIŠE VRSTA ZAŠTITNIH NAPRAVA

Danas se primjenjuju razne prikladno konstruirane kombinacije zaštitnih naprava, a osnovna im je zadaća osigurati dobru i pouzdanu zaštitu.

SPECIJALNI ALATI ZA PRINOŠENJE MATERIJALA

Automatsko, odnosno poluautomatsko prinošenje materijala veoma je raširen na­čin kojim se postiže potpuna sigurnost od opasnosti u području radnog postupka. Ono može biti gravitacijsko, potisno, povlačno, pomoću valjaka, okretnih stolova itd. Ovdje radnik nije izložen nikakvoj opasnosti od ozljeda alatom, budući da nije potrebno da rukama ulazi u opasni radni prostor.

U slučaju ručnog prinošenja materijala za obradu i potrebe namještanja za vrijeme pripreme radnog procesa, često se upotrebljavaju raznovrsni specijalni ručni alati. Zajednička im je svrha spriječiti ulaženje radnikovih ruku u opasan prostor na stroju. Tim se alatima valja koristiti i u slučajevima kad je mjesto radnog postupka na stroju dobro zaštićeno jer se time mogu spriječiti ozljede radnika na oštrim rubovima obrađivanog materijala. To međutim, ne znači da ih možemo smatrati zamjenom za zaštitne naprave. Oni su samo dodatna sredstva kojima se postiže još veća sigurnost pri radu. Ovi specijalni alati zajedno sa zaštitnim napravama i obaveznim osobnim zaštitnim sredstvima, pružaju radnicima određenu sigurnost, pa je u njihovom interesu da su uvijek u ispravnom stanju. Svaku neispravnost na zaštitnim napravama ili alatima potrebno je prijaviti neposrednom rukovoditelju, koji ih je dužan dovesti u ispravno stanje.

MOGUĆE VELIČINE OTVORA

Neki principi zaštićivanja strojeva mogu se podjednako primijeniti na uređaje za prijenos gibanja kao i na zaštitu područja radnog postupka. Inače su konstruktivni podaci za zaštitu zone radnog postupka dosta siromašni, ali se može uzeti kao najpouzdanije pravilo da se svi otvori veći od6 mmzaštite, jer kroz mali otvor neće moći prodrijeti do opasnog prostora ni prst, a kamoli neki drugi dio tijela. Ako su otvori veći od6 mmtreba ih zaštititi ili zaštitnu napravu udaljiti od izvora opasnosti kako bi se onemogućilo ulaženje ruku do opasnog mjesta. Kad je zaštitna naprava (zagrada, ograda, oklop i drugo) izvedena s otvorima (perforirana) ili kad zbog tehnoloških razloga postoji otvor između zaštitne naprave i dijela radne opreme, sigurnosni razmak od vanjske strane zaštitne naprave do opasnog dijela ne smije iznositi:

- manje od120 mmako se kroz otvor može provući prst ruke

- manje od230 mmako se kroz otvor može provući ruka od vrhova prsti zapešća

- manje od550 mmako se kroz otvor može provući ruka do lakta

- manje od850 mmako se kroz otvor može provući ruka do ramenog zgloba

Znači ako je udaljenost od opasnog di­jela radne opreme manja, otvori na zaštitnoj pregradi moraju biti manji