Plinovi, pare i dimovi

Zbog pojave visokih temperatura, bilo korištenjem gorivih plinova i kisika, bilo električnog luka, pri zavarivanju se razvijaju određeni plinovi, pare i dimovi koji mogu, pod određenim uvjetima, uzrokovati različite vrste oštećenja zdravlja radnika, od manjih upala do teških kroničnih oboljenja, pa i smrti.

Kod plinskog zavarivanja pojavljuju se najčešće plinovi: ugljični dioksid, ugljični monoksid, manje količine nitroznih plinova, te pare raznih sredstava za odmašćivanje koja se često koriste, a izrađena su na osnovi klora i fluora (na primjer trikloretilen). Također se pojavljuju različiti dimovi metala: olova, bakra, kadmija, berilija itd.

Kod elektrolučnog zavarivanja s obloženim elektrodama plinovi, pare i dimovi ovise uglavnom od tipa elektroda, materijala koji se zavaruje, te eventualnih onečišćenja. Od plinova treba spomenuti pojavu nitroznih plinova i ugljičnog monoksida. Ovisno o vrsti obloge na elektrodi pojavljuju se kod zavarivanja različiti dimovi, kao što su željezni oksid, silicijev dioksid, titan-oksid i mangan-oksid. Vrsta materijala, odnosno komada koji se zavaruju, također uvjetuje pojavu raznih dimova i para.

Plinovi, pare i dimovi koji se pojavljuju kod elektroluč­nog zavarivanja u zaštitnom plinu također ovise o vrsti elektrode i materijala koji se zavaruje, ali i o jakosti struje te vrsti zaštitnog plina. Zaštitni plin može biti ugljični dioksid ili argon. Zbog intenzivnog ultraljubičastog zračenja stvara se plin ozon, a pri izgaranju u zaš­titnoj zoni s ugljičnim dioksidom oslobađa se jedan dio ugljičnog monoksida koji se širi oko mjesta zavarivanja. Ako su komadi bili odmašćivani sredstvima kao što su trikloretilen ili perkloretilen, pri zavarivanju se može po­javiti plin fozgen. Kod zavarivanja bakra i bronce s većim jakostima struje, pojavljuju se dimovi koji, isto kao i oksid cinka, mogu uzrokovati pri udisanju metalsku groznicu. Pri zavarivanju mesinga i pocinčanih predmeta javljaju se dimovi cinka. Korištenjem žice koja sadrži mangan, za zavarivanje u ugljičnom dioksidu kao zaštit­nom plinu, mogu se u atmosferi pojaviti dimovi mangana.

Korištenje raznih pomoćnih sredstava, kao što je na primjer boraks, može također uzrokovati pojavu raznih para i dimova koji mogu biti štetni za oči i sluzokožu.

Djelovanje pojedinih plinova, para i dimova na organi­zam:

- Aluminij - Kod zavarivanja aluminija ili pri korištenju elektroda koje sadrže aluminij, pojavljuje se aluminijev oksid za kojega se smatra da nije štetan te da pri udisanju ne uzrokuje nikakva oštećenja organizma.

- Bakar - Kod zavarivanja ili rezanja bakra ili pobakrenih dijelova razvijaju se dimovi bakra koji pri udisanju mogu uzrokovati takozvanu metalsku ili ljevačku groznicu, kao pri udisanju dimova cink.

- Berilij - Berilij se koristi za legiranje raznih metala, Njegovi spojevi su i u malim količinama vrlo otrovni. Pri udisanju, para može uzrokovati bezazlenu metalsku groznicu, a kod duže izloženosti i kronične bolesti pluća.

- Cink - Kod zavarivanja ili rezanja mesinga ili pocinčanih komada pojavljuje se veoma jaka koncentracija cinkovog oksida u zraku. Pri udisanju, cinkov oksid može uzrokovati takozvanu metalsku ili ljevačku groznicu sa simptomi­ma kao kod gripe. Nakon dan ili dva oboljenje obično prolazi.

- Fluor - Spojevi fluora pojavljuju se u dimovima pri izgaranju bazičnih elektroda. Fluoridi su vrlo otrovni, te pri udisanju mogu uzrokovati nadražaje u dišnim putovima, a kod dužeg udisanja, kronična oštećenja kostiju.

- Fozgen - Fozgen nastaje kada se klorirani ugljikovodi­ci (na primjer trikloretilen) zagrijavaju ili zrače ultraljubičastim zrakama. Fozgen je plin bez mirisa pa ga se teško uočava. Oko tri do osam sati nakon udisanja može uzrokovati teška oštećenja dišnih putova te izljev tekući­ne u pluća i smrt.

- Kadmij - Kod zavarivanja i rezanja komada presvuče­nih kadmijem koji se pri tom isparuje, pojavljuje se žuto-smeđi kadmijev oksid. To se događa i pri tvrdom lemljenju s materija­lom koji sadrži kadmij. Kadmijev oksid je veoma jaki nadražljivac. Uzrokuje jako prže­nje u nosu i grlu, te vrlo jaki podražajni ka­šalj. Slično nitroznim plinovima, nakon otro­vanja nema gotovo nikakvih simptoma, ali onda nakon 20 do 30 sati može doći do nag­log izljeva tekućine u pluća i smrti.

- Kositar - Kod zavarivanja ili rezanja bronce dolazi do stvaranja oksida kositra koji, isto kao oksid cinka, može uzrokovati pri udisanju metal­sku groznicu.

- Krom - Pri zavarivanju ili rezanju komada koji su legirani kromom, kromirani ili obojani boja­ma koje sadrže krom (takozvane temeljne boje za metal), razvijaju se dimovi koji sadrže kro­move spojeve. Ti spojevi imaju nagrizajuće i nadražujuće djelovanje na kožu, sluzokožu nosa te dišne putove, a mogu uzrokovati i trajnu preosjetljivost.

- Mangan - U dimu, pri izgaranju nekih vrsta elektroda, pojavljuju se manje količine manganovog oksida, no do sada nije zapažena pojava trovanja zavarivača. U većoj koncentraciji može uzrokovati, između ostalog, oštećenja živčanog sistema.

- Nikal - Kod zavarivanja s elektrodama koje sadrže nikal, zavarivanja ili rezanja komada iz nikla, te zavarivanja poniklanih komada razvijaju se dimovi nikla. Ti dimovi nisu otrovni, ali mogu, pri udisanju izazvati takozvanu metalsku ili ljevačku groznicu te preosjetljivost.

- Nitrozni plinovi - Zbog visoke temperature pri plinskom i elektrolučnom zavarivanju dolazi, zbog oksi­dacije dušika iz zraka, do pojave nitroznih plinova ili dušikovih oksida. Ti plinovi imaju žuto-crveno-smeđu boju i jaki miris. Sma­traju se jakim nadražljivcima koji djeluju tek 4 do 12 sati nakon udisanja, i to veoma štetno, pri čemu može doći do izljeva teku­ćine u pluća i smrti.

- Olovo - Kod zavarivanja, rezanja i lemljenja olova ili materijala presvučenih olovom te materijala obojenih olovnim bojama pojavljuju se pare olova koje mogu biti veoma štetne za organi­zam. Otrovanje olovom može nastati već nakon nekoliko sati rada, pri povećanoj koncentraciji, udisanjem para ili prašine, ali najčešće djeluje tek nakon dugotrajnije izlo­ženosti. Do otrovanja može doći i putem probavnih organa, unošenjem olova u organi­zam prljavim rukama, na primjer pri jelu ili puše­nju. Prvi znaci otrovanja su osjećaj slatkoće u ustima, a nakon nekoliko tjedana ili mjeseci probavne smetnje i bolovi u trbuhu.

- Ozon - Ozon nastaje iz zraka kod elektrolučnog zavarivanja zbog ultraljubičastog zračenja. Ima poseban karakterističan miris. Pri udisa­nju djeluje nadražujuće na sluzokožu očiju i dišnih organa.

- Ugljični dioksid - Stvara se kod svakog izgaranja, a pri zavarivanju kod izgaranja obloga elektroda, izgaranja ugljika u metalima, te kod izgaranja onečiš­ćenja na površini metala. Praktički je neotrovan, ali što ga je više u atmosferi, to je manje zraka za disanje, pa djeluje kao zagušljivac. Budući da je mnogo teži od zraka, to se nalazi uz pod i u prostorima nižim od razine poda.

- Ugljični monoksid - Kod svakog gorenja bez dovoljno kisika monoksid nastaje plin ugljični monoksid. Kod zavariva­nja štetne koncentracije ugljičnog monoksida nastaju uglavnom pri radu u skučenim prostorima, na primjer cijevima, manjim kotlovima i slično. Isto tako, nastaje kod elektrolučnog zavarivanja u zaštitnom plinu kada je zaštitni plin ugljični dioksid. Ugljični monoksid je plin bez boje, mirisa i okusa. Veoma je opasan jer pri disanju spriječava ulazak kisika u krv te može uzrokovati ugušenje. Znaci otrovanja su mučnina, povraćanje, teško disanje, lupanje srca, nesvjestica i smrt. Kod visokih koncentracija, smrt može nastu­piti veoma brzo.

- Vanadij - Kod zavarivanja čelika koji sadrži mnogo vanadija može se pojaviti vanadijev pentoksid koji ima veoma jako nadražujuće svoj­stvo, posebno na sluzokožu dišnih putova, a može uzrokovati i upalu pluća te promjene slične astmi.

- Željezo - Željezo i željezni oksidi koji nastaju pri zavarivanju i rezanju željeza talože se pri udisanju u plućima uzrokujući promjenu nazvanu sideroza, koja nije štetna, ne izaziva oboljenja niti smanjuje radnu sposobnost. Željezni oksidi mogu, inače, pri dužem udisanju, uzrokovati lakše nadražaje na diš­nim putovima.

Zbog štetnog djelovanja pojedinih plinova, para i dimova na organizam zavarivača, moraju se kod zavarivanja i sličnih postupaka provoditi mjere zaštite, kako koncen­tracija štetnosti u zraku, a naročito na mjestu rada zavarivača, nikada ne bi premašila propisima dozvoljene koncentracije. Zaštita se prvenstveno treba provoditi ventilacionim uređajima, i to uglavnom takve izvedbe koja će omogući­ti da se štetni plinovi, pare i dimovi odvedu u slobodnu atmosferu neposredno s mjesta gdje su nastali.

- Ako se radovi obavljaju uvijek na jednom mjestu i na manjim komadima, po­trebno je koristiti zavarivačke stolove s ugrađe­nim odsisnim uređajem koji će od radnog komada prema dolje odvoditi štetne plinove, pare i dimove

- Kod zavarivanja većih komada na stolu, odsisni uređaj mora imati usisni otvor sa strane, a po potre­bi i iznad stola kako bi se mogla potpuno odstraniti sva onečišćenja zraka koja nastaju pri zavarivanju

- Usisni otvor može biti pri­čvršćen na gibljivu cijev, pa se može pomicati i tako potpuno približiti mjestu rada

- Kod zavarivanja čeličnih komada koji se ne mogu prenositi koristite prijenosne uređaje za odsisavanje s gibljivim cijevima, koje će omogućavati da se usisni otvor postavi neposredno uz mjesto gdje se razvijaju štetnosti

- U radionicama s mnogo zavarivačkih mjesta rada potrebno je zaštitne uređa­je postaviti uz svaki radni stol i izvesti centralno odsisavanje

- U izuzetnim situacijama bit će potrebno koristiti i osobna zaštitna sredstva za zaštitu dišnih organa od štetnih plinova, para i dimova. Ta sredstva su respiratori ili plinske maske s filterima, odnosno, cijevne maske s dovodom svježeg zraka

- U radnoj atmosferi s do­voljno kisika u zraku ko­ristite respirator ili plinsku masku s filterom za pojedi­nu vrstu plina, pare, dima ili prašine. U skučenim prostorima, gdje obično nema dovolj­no kisika, mora se koristiti cijevna maska s dovodom svježeg zraka iz vanjske atmosfere

- Dovod svježeg zraka može biti izveden i u obliku zračnog tuša unutar štitnika za lice. Osobna zaštitna sredstva ne mogu nikada potpuno zamijeniti odsisne uređaje. Zbog toga osobna zaštitna sredstva koriste samo onda kada se zaštita nikako drugačije ne može provesti