Građevinski strojevi

Zemljani radovi vrlo su važna vrsta graditeljskih radova bez obzira na veličinu i značenje. Ne postoji niti jedno područje u graditeljstvu gdje nisu potrebni bilo kao pripremni, pomoćni, glavni ili završni. Iako bi se zemljani radovi pojednostavljeno mogli opisati kao iskop, premještanje i nabijanje materijala, oni podrazumijevaju i čišćenje terena, niveliranje terena, uklanjanje kamenja, izradu pristupa, crpljenje oborinskih ili procjednih voda, miniranje i slično.

Zemljani radovi osobito su značajni u radovima niskogradnje u području prometnih i vodoprivrednih objekata gdje su ujedno i najopsežniji radovi, ali su važan dio radova i na ostalim građevinskim objektima i specifičnim poslovima poput ispitivanja tla bušenjem, saniranja tla injektiranjem, odvodnje voda, saniranja klizišta i slično.

Tehnologija izvedbe zemljanih radova specifičan je slučaj za svaki pojedini slučaj u odnosu prema njegovoj vrsti, veličini, složenosti, posebnosti i lokaciji te je stoga rješenje tehnologije izvedbe zemljanih radova za konkretan slučaj zaseban projektni zadatak koji treba vrlo pažljivo obraditi koristeći znanstvene spoznaje različitih disciplina toga područja, prvenstveno dobre graditeljske prakse i nove strojarske tehnologije uz poznavanje temeljnih znanosti poput geologije, mineralogije, meteorologije, hidrologije itd...

Zbog obujma radova, zahtjeva za kvalitetom i ekonomičnošću te humanizacijom ljudskog rada, danas je udio ručnog alata u izvedbi zemljanih radova neznatan te se zemljani radovi izvode najviše upotrebom mehanizacije, koja je zahvaljujući intenzivnom tehnološkom napretku dostigla vrlo visoku učinkovitost te ubrzala i olakšala samu izvedbu. Građevinska mehanizacija za izvedbu zemljanih radova danas se sastoji uglavnom od samohodnih strojeva velikog učinka, jednostavnog rukovanja i zavidnih tehničkih mogućnosti u različitim okruženjima.

Najčešća, najveća i najmasovnija skupina graditeljskih radova su zemljani radovi temeljnoga radnog sadržaja: iskopati materijal u tlu, premjestiti ili prevesti iskopani materijal na određenu lokaciju (eventualno obaviti preradu materijala), te premješteni materijal nabiti do projektom predviđene zbijenosti tla. Osini na tlima različitih svojstava, zemljani radovi mogu se obavljati na površini ili pod zemljom i u vodi, što ima svoje specifičnosti glede primjene tehnologije rada i odabira strojeva. U odnosu im tehnologiju rada, skupina strojeva za zemljane radove dijeli se na dvije osnovne podskupine:

1. Strojevi za iskop materijala, utovar i transport

2. Strojevi za nabijanje materijala

1. STROJEVI ZA ISKOP MATERIJALA, UTOVAR I TRANSPORT

To je poluskupina građevinskih strojeva za zemljane radove u kojoj su neki najstariji strojevi prošli sve etape razvoja, od pogona na paru i mehaničkog upravljanja strojem, do pogona najsuvremenijim motorima i uporabom hidraulike i elektronike. Radovi koji se obavljaju tim strojevima najbrojniji su u graditeljstvu, a istodobno, u odnosu na veličinu i radne uvjete, vrlo raznoliki, pa stoga na tom području moraju postojali mali i vrlo veliki strojevi.

Ponekad se pri malom zahvatu, jer su radovi teški, rabi mali stroj bez ekonomskog opravdanju iz, čisto humanih razloga, dok se pri golemim zemljanim radovima koriste pretežito vrlo veliki građevinski strojevi. S obzirom na to da su svojstva materijala tla promjenljiva u odnosu na vlažnost i poroznost, vrstu strojeva i njihova radna tijela treba prilagoditi i tim zahtjevima, a budući da se radovi ponekad moraju obavljati i u vodi, za takve su radove konstruirane posebne vrste strojeva. S obzirom na sve to kao i mnoge druge razloge, za iskope, utovar i transport rabe se sljedeće vrste građevinskih strojeva:

1. Bageri (jaružala)

2. Kopači kanala – vedričari (rovokopači)

3. Dozeri

4. Grejderi

5. Skrejperi

6. Utovarivači

7. Transportna sredstva (damperi)

1.1 BAGERI (JARUŽALA)

Bageri su prvi put primijenjeni u 16. stoljeću u rudarstvu, ali bez pogonskog motora. Bageri su najuniverzalniji strojevi, a primjenjuju se osim u graditeljstvu i u drugim djelatnostima: rudarstvu, šumarstvu, poljoprivredi, vodoprivredi, skladištima i slično. S obzirom na njihovu univerzalnu konstrukciju i konstrukciju raznih priključnih oruđa s bagerom je moguće obavljati razne operacije kao: utovar, istovar, zgrtanje, dizanje, razbijanje, usisavanje i drugo.

Univerzalni bager sastavljeni je od osnovnoga stroja (osnovna konstrukcija i pogonski motor), i razne vrste priključnih uređaja. Mogu se kretati na gusjenicama ili kotačima. Kod starije konstrukcije komande i transmisijski prijenos bio je mehanički, a pogon priključnih uređaja vršio se s čeličnim užadima. Kod novije konstrukcije ovih bagera komande i pogon je hidraulični ili kombiniran.

Bageri su samohodni strojevi za iskop i obradu iskopa i nasipa. Sastoje se iz osnovnog stroja i priključnog uređaja. Osnovni stroj je sastavljen iz donjeg dijela s gusjenicama/kotačima i bagerske kućice u kojoj je smješten pogon bagera s uređajima za upravljanje. Međusobno se razlikuju u odnosu na masu, način pokretljivosti, način upravljanja i način rada, pa ih možemo razvrstavati prema svim tim kriterijima. Priključni uređaj je demontabilan i ugrađuje se prema operaciji koju će bager vršiti. Neki se od tih strojeva mogu, uz minimalnu prilagodbu, koristiti i za dizanje tereta, zabijanje pilota i žmurja, nabijanje tla, razbijanje kolnika i slično.

Mogući alati na kraku bagera (redom od gore prema dolje i slijeva nadesno): univerzalna dubinska lopata, dva tipa dubinske lopata za iskop stijene dubinska lopata za iskop uskih rovova, lopate za struganje (čišćenje) tla, bagerski riperi, tri tipa utovarnih lopata (prvi za sijanje odnosno odvajanje sitneži od čistog krupnog kamena), dva tipa utovarnih lopata, bagerska lopata za planiranje, tri tipa grajferskih lopata, grajferska lopata za drva, polip-grajfer, miješalica na kraku bagera, hidraulična kliješta za razaranje betonskih konstrukcija, uređaji za prijenos i postavu betonskih elemenata, vibroploče, otkopna rotacijska glava.

Na razvitak bagera utjecali su sve veći specijalni zahtjevi u graditeljstvu te razvoj i primjena znanosti i tehnologije. Primjenom hidraulike i elektronike dobili smo vrlo skladne konstrukcije bagera s različitim priključcima, univerzalnom primjenom, lakim rukovanjem, velikim učinkom i ekološki čistim postrojenjem. S obzirom na vrlo veliku različitost konstrukcije i primjene u praksi, bagere možemo podijeliti:

a) prema vrsti konstrukcije: univerzalni, teleskopski, vedričari, rotacijski, tunelski, rifuleri

b) prema donjem stroju: na gusjenicama, na kotačima, na tračnicama, plovni

c) prema vrsti pogona: parni, dizel, električni, dizel-električni, hidraulični

d) prema načinu rada: kontinuirani i s prekidima,

e) prema vrsti komandi: mehaničke, hidraulične, kombinirane

f) prema načinu iskopa: horizontalni, visinski, dubinski, kombinirani

g) prema vrsti iskopa: u suhom i u vodi.

U novije vrijeme bageri se izrađuju s hidrauličnim pogonom i hidrauličnim komandama. Kako su osnovni dijelovi u biti ostali isti kao i kod klasičnog bagera i namjena mu je ista. Priključni uređaji su također demontabilni, a ugrađuje se takav priključni uređaj koji odgovara operaciji koju bager treba obaviti. Hidraulični bager ima manje rotirajućih pogonskih elemenata, prijenosnika pogona, te je time i manje izvora mehaničkih opasnosti.Specifični izvori opasnosti kod hidrauličnog bagera su osim prije spomenutih kod univerzalnog bagera još i uklještenje rukovaoca na zglobnim pregibima. Kao mjere zaštite potrebno je da mjesta uklještenja ne smiju biti lako pristupačna radniku. Hidraulični pogon, sistem za razvođenje ulja i cilindre treba povremeno ispitivati. Na spojnim mjestima koja propuštaju ulje treba pregledati spojeve, te zamijeniti brtve i pritegnuti brtvila, ali u granicama kako proizvođač određuje. Za rukovanje i održavanje hidrauličnog sistema potrebno je striktno pridržavati se uputa proizvođača.

Priključni uređaji mogu biti različiti kao i način rada pa o njima ovisi i podjela bagere na:

- Bageri sa povlačnom lopatom (korpom) - skrejperom

- Bageri sa zahvatnom lopatom (korpom) - grabilicom

- Bageri sa čeonom/visinskom lopatom (korpom)

- Bageri sa dubinskom lopatom (korpom)

- Bageri sa dizalicom s krakom

- Bageri sa uređajem za nabijanje

- Bageri sa teleskopskom rukom

- Kabelski bageri i kabelski skrejperi

- Bageri vedričari

- Rotacijski bageri – kopači

Osnovni dijelovi bagera (jaružala) s visinskom, povlačnom, zahvalnom i dubinskom lopatom te teleskopskom rukom sastoje se od: donjeg postolja na gusjenicama ili kotačima s gumama; i gornjeg postolja s pogonskim, upravljačkim i radnim sklopom, te kućicom s protuutegom ili stabilizatorima koji se koriste radi bolje stabilnosti stroja. Donje postolje služi za kretanje jaružala, te nošenje i okretanje oko okomite osi gornjeg postolja sa sklopovima. Kretanje na gusjenicama ima prednost na slabo nosivom tlu, jer je sila pritiska u lakih bagera 5-10 N/cm2 dok je u vrlo teških 10-35 N/cm2 (50-100 kPa, odnosno 100-350 kPa). Kretanje bagera na kotačima s gumama ima prednost u radu u naseljima, lakše se premješta, ne oštećuje kolnik na cestama, može imati veću brzinu. Najčešće ima četiri kotača, što ovisi o težini stroja i dopuštenoj sili pritiska na tlo koja ne smije biti viša od 100 N/cm2 (l000 kPa). Okretanje gornjeg postolja obavlja se uglavnom s pomoću velikoga prstenastog zupčanika nazubljenog s vanjske ili unutarnje strane, smještenog oko okomite osovine i malih zupčanika kojima se prenosi okretna snaga. Upravljački sklopovi mogu biti mehanički, hidraulički ili miješani, mehaničko-hidrauličko-zračni. Mehanički se sklopovi sastoje od čelične užadi, koloturnika, vitla, spojke i kočnice. Hidraulički upravljački sklopovi imaju prednost, jer su točniji u radu, nemaju trzaja. Umjesto užadi imaju cjevovode, tlačne stubline sa stapovima, uljnu crpku i regulacijski uređaj. Poluge za stabilizaciju se spuštaju i dižu također s pomoću hidra¬ulike. Kućica u bageru zauzima dominantno mjesto radi bolje kontrole rada, ima osvjetljenje radi rada noću i grijanje za rad u zimskim uvjetima.

1.1.1 Bageri sa povlačnom lopatom (korpom) - skrejperom

Bager sa skrejperskom povlačnom lopatom (korpom) pogodan je za iskope kanala, vađenje šljunka i pijeska iz vode, iskop velikih jama i slično. Lopata je vezana s čeličnim užadima, a punjenje se vrši slobodnim povlačenjem. Zbog načina rada bagera s povlačnom lopatom može biti samo s mehaničkim upravljanjem. Sastoji se od donjeg i gornjeg postolja na koje je pričvršćena s jedne strane rešetkasta "ruka" dok su na drugoj strani sklopovi koloturnika s užadi na kojem preko koloturnika s vrha rešetkaste "ruke" visi povlačna lopata. Rad bagera s povlačnom lopatom, koja na prednjoj donjoj strani ima zube, obavlja se tako da se povlačna lopata s vrha rešetkaste "ruke", uz istodobno zakretanje gornjeg postolja s kućicom i pričvršćenom rešetkastom "rukom", iz najvišeg položaja naglim ispuštanjem uz pomoć centrifugalne sile, odbaci što dalje od jaružala, te se tada, zbog vlastite težine, u padu zabija u iskopni materijal.Povlačenjem lopate iskopava se materijal i puni lopata, zatim se puna lopata diže i zakreće gornje postolje s kućicom i "rukom" do mjesta istovara, gdje se lopata s pomoću užeta popušta, a materijal izvrtanjem lopate istresa u vozilo ili u deponij.

Povlačna lopata potpuno je otvorena s prednje i gornje strane, a za radove u vodi bočne su strane perforirane da bi se voda što prije sama odcijedila. Veličina lopate koja se najčešće rabi u graditeljstvu je 0,35 m3 do 2,5 m3, a duljina rešetkaste "ruke" je 25 do 30 metara, no ima jaružala s povlačnom lopatom veličine i preko 10 m3, a duljine "ruke" 90 metara. Takvi se bageri, međutim, u graditeljstvu ne rabe. Za pogon se pretežito rabe eksplozivni dizel-motori, iako to mogu biti i električni motori, no tada je, zbog velike potrošnje električne energije te pada napona, potrebno postaviti i pomični transformator. Ta vrsta bagera koristi se za iskope u rastresitim materijalima, a osobito je pogodna za kopanje šljunkovitih i pjeskovitih materijala. Mnogo se koristi za vađenje šljunka iz vode kao i za regulaciju vodotokova te izradbu nasipa uz regulacijske kanale i za slične radove.

Za male radove i dobar prilaz postoje danas bageri s povlačnom lopatom i na kotačima s gumama, što je donedavno bilo nezamislivo, jer je ta vrsta bagera tipična za kretanje na gusjenicama. Zbog tehnologije rada te potrebne stabilnosti, taj tip bagera na stražnjem dijelu ima ugrađene poluge za stabilnost.

1.1.2 Bageri sa zahvatnom lopatom (korpom) – grabilicom

Bager s grabilicom (greifer), ima dvije vrste grabilica: otvorena i zatvorena. Otvorena je grabilica pogodna za vađenje i utovar rastresitoga materijala i iskop u vodi, a otvorena grabilica služi za prijenos i utovar krupnoga kamena i slično. U konstruktivnom smislu bager sa zahvalnom lopatom pretežito je s mehaničkim upravljanjem s pomoću čelične užadi koloturnika i vitla, te kretanjem s pomoću gusjenica. Sastoji se od donjeg i gornjeg postolja na koje je s jednoga kraja pričvršćena rešetkasta "ruka", dok je na drugom kraju preko koloturnika obješena zahvalna lopata ili grabilica. Duljina rešetkaste "ruke" je 10 do 40 metara. Rad bagera sa zahvalnom lopatom sastoji se u tomu da se s vrha rešetkaste "ruke" naglo spusti otvorena zahvatna lopata, koja se vlastitom težinom, zbog slobodnog pada, zarije u iskopni materijal. Posebnim uređajem, zatezanjem užeta, zabijena lopata se zatvara i zahvaća materijal, a potom zatvorena s materijalom diže, uz istodobno okretanje gornjeg postolja i rešetkaste "ruke" iznad mjesta istovara gdje se otvara i prazni.

Prilikom rada treba paziti na to da bager ne potkopa materijal ispod sebe i ne klizne u iskopanu jamu. Zahvatna lopata može biti zatvorenog tipa za radove u pijesku, šljunku i zemlji, sa zubima za kamenje i panjeve (grabilica) i perforirana - za radove u vodi. Za manje radove i brzi pristup na radna mjesta postoje jaružala s mehaničkim upravljanjem, te kretanjem na kotačima s gumama.

U novije vrijeme pojavili su se i bageri s hidrauličkim upravljanjem. U stanovitim radnim uvjetima hidrauličko upravljanje ima određene prednosti, jer se zahvatna lopata zarije u iskopni materijal pod pritiskom, a i zatvaranje zahvalne lopate s pomoću hidraulike je mnogo snažnije. Obujam zahvatne lopate kod bagera s hidrauličkim upravljanjem je do l m3, jer bi veći zahtijevao pretešku konstrukciju stroja.

Učinak bagera sa zahvatnom lopatom u odnosu na snagu pogonskog motora je manji od onoga u bagera s visinskom lopatom. Jaružala s mehaničkim upravljanjem mogu poslužili i kao dizalica ako se lopata zamijeni kukom. Ovisno o tipu bagera, utvrđuje se moguća veličina dizanja koja se definira momentom prevrtanja samog bagera u Nm. Bageri s mehaničkim upravljanjem mogu poslužiti i kao nabijači ako se na njih pričvrsti posebna naprava koja služi kao vodilica za bat - nabijalo mase od 0,4 do 4 tone.

1.1.3 Bageri sa čeonom (visinskom) lopatom (korpom)

Bager s čelnom korpom ima veliku snagu i može kopati sve vrste kategorija materijala. Primjenjuje se kod iskopa usjeka, te kod utovara miniranoga kamena u rudnicima i slično. Kopanje se vrši od nivoa bagera na gore. Temeljna podjela ove vrste strojeva je prema načinu upravljanja na mehanička i hidraulička, pa razlikujemo:

- Bageri s mehaničkim upravljanjem, koja se sastoje od donjeg i gornjeg postolju na koje je pokretljivo spojena "ruka", kroz koju je provučena radna poluga, oba najčešće sandučastog presjeka izrađena od zavarenih limova. Na gornjem dijelu "ruke" nalaze se dva para koloturnika preko kojih su provučena čelična užad kojima se diže i spušta "ruka", a na donjem dijelu nalazi se radna poluga s lopatom. Visinska lopata izrađena je od čeličnog lima s dnom koje se može otvarati. Prednja strana lopate ima nož ili zube, izrađene od manganova čelika, koji se nakon istrošenosti mogu mijenjati. Rad jaružala s visinskom lopatom je ciklički. Ciklus počinje tako da lopatu s početnoga najnižeg položaja podižemo prema gore, gurajući je istodobno u iskopni materijal i pritom puneći lopatu. Nakon punjenja lopate, okretanjem gornjeg postolja za 90° - 180°, istovaruje se materijal otvarajući dno lopate u vozilo ili deponij. Nakon pražnjenja, lopata se vraća u početni položaj.

- Bageri s hidrauličkim upravljanjem, umjesto mehaničkog upravljanja, užadi, koloturnika i vitla, koriste hidraulički sustav, hidrauličku crpku, visokotlačni cjevovod, stubline i stapove za translatorna gibanja, te hidrauličke motore za rotacijska gibanja. Nedostatak tog sustava je u tomu što se može dogoditi da pukne visokotlačna savitljiva cijev. Međutim, prednosti su mnogo veće, pa je primjena takvog načina upravljanja opravdana.

Bageri s visinskom lopatom koriste se pri iskopu materijala u usjecima, zasjecima, u kamenolomima nakon miniranja, odnosno u svim radovima na iskopima kada se oni obavljaju s čela na visinama do 7 m, odnosno s većim bagerima i do 12 m. Često je pri utovaru kamenih materijala bager s visinskom lopatom nezamjenjiv. Područje radova te vrste bagera vrlo je široko; tako bager sam sebi može izraditi prilaz do radnog mjesta, uklanja drveće, poravnava prilaz, a može se kretati po usponu l:4 brzinom do 2 km/h. Za radove u graditeljstvu rabi se najčešće visinska lopata obujma l do 3 m3, a sve radi toga da bi se strojevi takve veličine lakše preseljavali s gradilišta na gradilište, iako postoje bageri te vrste s obujmom lopate i do 9 m3. Za male radove, a i radi što bolje pokretljivosti, ti bageri mogu biti na kotačima s gumama, s obujmom lopate 0,3 - 0,6 m3, te brzine kretanja 40 - 60 km/h.

1.1.4 Bageri sa dubinskom lopatom (korpom)

Bager s dubinskom korpom pogodan jeza iskop temelja, kanala, za polaganje cijevi za plin, vodu i kanalizaciju. Ovu konstrukciju bagera u zadnje vrijeme su zamijenili bageri s hidrauličnim uređajima. Konstruirano je da iskop obavlja ispod razine na kojoj se nalazi tako da struganjem odozgo prema dolje puni lopatu iskopnim materijalom, zatim napunjenu lopatu digne uvis te izvrtanjem istrese u vozilo. Kod tih bagera s mehaničkim upravljanjem "ruka" je sandučastog presjeka, pričvršćena jednim krajem na gornje okretno postolje bagera, a na drugom kraju je zglobno pričvršćena poluga na čijem kraju se nalazi dubinska lopata s nožem ili zubima. Povlačenjem sustava užadi preko koloturnika i vitla bager obavlja iskapanje, pri čem treba paziti da se ne potkopa.Bageri s obujmom lopate 0,35 m3, mogu postići dubinu kopanja do 4 m, a s obuj¬mom lopate 2,3 m3 do 7,5 m.

Bageri s hidrauličkim upravljanjem potiskuju iz uporabe bagere s mehaničkim upravljanjem. Za radove na mekanim i teškim terenima koriste se bageri s dubinskom lopatom na gusjenicama. Prednost hidraulike je u tomu što može pojačati pritisak dubinske lopate pa takvi bageri mogu kopati i u čvršćim i težim materijalima. Bageri na gusjenicama proizvode se danas već s lopatama obujma i do 6 m3, a ona s obujmom lopate od l do 3 m3 su uobičajena za graditeljstvo. Ti bageri za veće radove kreću se na gusjenicama, dok za manje radove postoje konstrukcije na kotačima s gumama. To su bageri s lopatom obujma do 0,6 m3, vrlo pokretljiva, prikladna za iskope temelja zgrada, rovova za kanalizaciju ili polaganje drugih vodova i slične radove.

Rad bagera s hidrauličkim upravljanjem obavlja se tako da se ispružena "ruka" s dubinskom lopatom pomiče prema dolje, kopajući i trgajući pod pritiskom iskopni materijal uz punjenje lopate. Kopanje je moguće i iznad razine stajanja stroja. Dizanjem ukočene "ruke" s otvorom lopate okrenute prema gore i okretanjem "ruke" do mjesta istovara te izvrtanjem lopate materijal se istresa u vozilo. Hidraulički sustav kod tih bagera u cjelini je korišten, što znači da se s pomoću hidraulike pokreće radno tijelo, okreće gornje postolje, pokreću gusjenice i sve ostalo gdje se mehanički postupak može zamijeniti hidrauličkim.

Bageri na kotačima s gumama konstruiraju se za potrebe bržeg premještanja. (brzinom do 20 km/h), i kretanja po asfaltnim kolnicima, a lopate su im manjeg obujma, do l,5 m3. Radi stabilnosti pri radu, koriste se poluge stabilizatori koji omogućuju stabilnost stroja. Ta vrsta bagera može se promjenom oblika lopate uporabiti i za planiranje pokosa, kopanje profilnih kanala i jaraka te slične radove. Bager s hidrauličkim upravljanjem može se izmjenom radnog tijela na osnovnom dijelu stroja preoblikovati od bagera s dubinskom lopatom u bager s visinskom lopatom. To je ekonomično onda kada korisnik ima mogućnost nabavke samo jednog stroja, a iskopi koje obavlja zahtijevaju različite načine iskapanja te kada se radi o iskopima relativno manjih količina.

Za manje količine radova, te male radne prostore konstruirana su mali bageri kojima se praktički potpuno može zamijeniti ručni rad. Takvi mali bageri su na gusjenicama, najčešće obloženim gumom, kako bi se mogli kretati po uređenim površinama, a da se ne oštete. Upravljanje takvim bagerom obavlja se pomoću hidrauličkih sklopova, a radno tijelo mu je pretežito dubinska lopata, no to može biti i zahvatna lopata, hidraulični čekić ili kuka za dizanje tereta (tada mali bager djeluje kao dizalica). Ovaj tip bagera, s obzirom na gabarit, može ulaziti i u zgrade, pa se sve češće rabi. Radi veće stabilnosti pri radu mali bager ima s prednje strane traktora okomito pomičnu vodoravnu gredu oblikovanu kao dozerski nož koja može koristiti za poravnavanje terena, no osnovna svrha joj je da poveća stabilnost stroja pri radu. Moguće je da bager ima ugrađenu takvu gredu i sa stražnje strane traktora, a time mu se stabilnost pri radu povećava.

Za manje radove na vrlo nepristupačnom terenu konstruirano je jako pokretljiv bager s dubinskom lopatom na dva kotača s gumama i dvije zglobno pričvršćene poluge koje djeluju kao ruke. Upravljanje kotačima i rukama, kao i radnim tijelom to jest rukom s dubinskom lopatom obavlja se hidrauličkim sustavom, a često i automatski svladavaju strmine i depresije terena na kojem se obavljaju radovi. Obujam dubinske lopate je 0,15 do 0,25 m3. Taj tip bagera rabi se najčešće u pripremnim radovima za raščišćavanje terena, za kopanje kanala, za iskope temelja i slično. S obzirom na veliku pokretljivost koja mu omogućuje čak i samoutovar u vozilo, kretanje po padini nagiba do 45 % i slično, sve više se rabi. Kretanje mu omogućuje čak i "ruka" s dubinskom lopatom kojom se, prema potrebi, gura, privlači i diže, dakako uz pomoć i ostale dvije ruke vezane zglobom.

1.1.5 Bageri sa dizalicom s krakom

Bager može raditi i kao dizalica, ako je na kraju čeličnog užeta pričvršćena kuka. Bager mora biti ustabiljen (s podupiračima). Rukovatelj mora dizati teret prema dijagramu nosivosti bagera.

1.1.6 Bageri sa uređajem za nabijanje

Bager za nabijanje trupaca služi za nabijanje trupaca kod radova u močvarnome terenu. Na kraju čeličnoga užeta pričvršćen je malj, koji slobodnim padom vrši sabijanje. Kao vodilica za slobodni pad služi specijalna naprava koja je pričvršćena na konstrukciju bagera.

1.1.7 Bageri sa teleskopskom rukom

Bager s teleskopom rukom spada u specijalnu konstrukciju bagera. Osnovno obilježje ovoga ba¬gera je dužina ruke promjenjiva, (teleskopski) te je okretna u svim smjerovima. Pogodan je za planiranje kosine na nasipu, iskop zasjeka i prokopa i slično. Temeljni dijelovi ovog stroja istovjetni su kao i u ranije opisanih bagera. Sastoji se od donjeg i gornjeg postolja koje se može okretati. Razlika je međutim u "ruci" koja je pričvršćena na gornje postolje, tako da može mijenjati nagib od + 30° do - 50°, te se uz, pomoć teleskopske konstrukcije može produljivati odnosno skraćivati. Na vrhu teleskopske "ruke" nalaze se, prema potrebi, lopata, ravnalica, kuka, pa čak i uređaj za bušenje, koji se mogu pomicati i zakretati, ovisno o potrebi radnog tijela. Ovisno o tipu bagera, teleskopska "ruka" može se produljiti i do 23,5 m, a to praktično znači u dubinu više od 15 m.

Bager s teleskopskom "rukom" na gusjenicama stabilniji je i pogodniji za planiranje kosina, za humusiranje kosina i slično, ali je manje prikladan za kretanje po asfaltnom kolniku, a takva planiranja se obično obavljaju kao završni radovi. Zato se takvi bageri proizvode i na kotačima s gumama, a postoje konstrukcije u kojih se uz gusjenice nalaze i kotači na gumama na koje se čitavi bager s gusjenicama s pomoću hidraulike podigne i potom kreće na kotačima, da bi se opet pri radu spustio na gusjenice. Takva konstrukcija omogućuje i brže kretanje stroja pri premještanju s gradilišta na gradilište. Radovi što ih obavljaju teleskopski bageri vrlo su raznoliki, o čemu svjedoče i brojna radna tijela koja se mogu priključiti na teleskopsku "ruku", a koja se sastoje od trnova za razbijanje i pneumatskih čekića za razbijanje te kuka za dizanje tereta kao i radnih tijela za utovarivanje rastresitih materijala

1.1.8 Kabelski bageri i kabelski skrejperi

Rabe se za vađenje pjeskovitog i šljunkovitog materijala iz vodotoka, koji svojim protokom prenosi pijesak i šljunak, te izvađeni materijal neprekidno popunjuje novim nanosima. Kabelski bager sastoji se od tornja postavljenog na jednoj obali vodotoka, te čelične kotve učvršćene na drugoj obali vodotoka koja se može pomicati za određenu udaljenost usporedno s obalom, zatim od čeličnog užeta razapetog između tornja i kotve te povlačne lopate koju se s pomoću povlačnog užeta vuče po razapetom užetu. Razmak između tornja i kotve može biti 100 do 350 metara, a obujam povlačne lopate je između 0,35 i 4 m3, dok visina tornja ovisi o razmaku, tako da se za svakih 50 metara duljine visina povećava za 7 metara. Toranj je konstruiran tako da se koristi ujedno i kao silos za odlaganje materijala izvađenog iz vodotoka. Iz silosa se izvađeni materijal slobodnim padom utovaruje u vozila.

Rad kabelskog bagera je ovakav: zategnuto nosivo uže se popusti do mjere da povlačna lopata padne na dno vodotoka, a potom se povlačnim uzetom povlači po dnu i puni materijalom. Napunjena povlačna lopata se potom diže i utovaruje u silos. Nakon istovara povlačna lopata se po zategnutom užetu vraća u početni položaj. Brzina kretanja lopate pri punjenju je l metar u sekundi, a pri njenom dizanju i vraćanju u početni položaj 4 do 8 metara u sekundi.

1.1.9 Bageri vedričari

Za izradu kanala određenih profila primjenjuju se bageri vedričari, koji umjesto pokretnog kraka s korpom imaju ugrađen sistem vedrica. Vedrice su ugrađene na beskonačnom lancu koji putuje duž kraka. Krak se može lomiti na zglobovima kako bi se dobio oblik kanala. Bagera vedričara (kabličara) ima više konstrukcija što ovisi o radu koji obavljaju. Pogodni su za iskop materijala razne kategorije, iskop ilovače, vađenje pijeska iz vode, iskop velikih kanala. Prednost im je iskop iz velikih dubina na velike visine i veliki učinak. Primjenjivao se još pri gradnji Sueskoga kanala, gdje se kretalo na čeličnim kotačima po kolosijeku. Novije konstrukcije tog bagera imaju gusjenice i pri radu se kreću uzduž iskopane površine. Nosač s vedricama učvršćen je zglobno s bočne strane bagera i obješen s pomoću čeličnog užeta na rešetkastu "ruku" koja je čvrsto vezana na gornji dio bagera i omogućuje okomito pomicanje nosača s vedricama.

Galov lanac s pričvršćenim vedricama klizi uzduž nosača, tako da vedrice kreću od vrha nosača prema bageru. Težina nosača i vedrica te kretanje galovog lanca omogućuju kopanje i punjenje vedrica, te prijenos u bager, gdje se vedrice izvrću na pogonskom bubnju zbog promjene smjera, istovarujući iskopni materijal žlijebom u vozilo. Jednakomjerni rez u zemljani pokos ovisan je o spuštanju nosača vedrice kao i o pomicanju cijelog bagera uzduž iskopa. Lagani tipovi takvog bagera, s vedricama obujma 15 do 150 l, rabe se za iskope glinenog materijala u proizvodnji opeke, jer takvim načinom se iskopani materijal homogenizira. Iskopni materijal je u prirodi taložen u slojevima različitog sastava, pa ga takav iskop miješa. Pri iskopu kanala bager ima razlomljeni nosač s vedricama u obliku koji treba imati budući kanal. Specifični izvori opasnosti kod rada sa bagerom vedričarem su pokretni lanac s vedricama te prijenos pogona lanca.

Kao mjere zaštite kod rada sa bagerom vedričarem provodi se slijedeće: Staze lanca i vedrica zaštititi s bočne strane ukoliko je to moguće; Potrebno je zabraniti prisutnost osoba u zoni rada kraka s vedricama, a tabla sa zabranom treba biti vidno istaknuta; Za vrijeme rada bagera ne smiju se vršiti nikakvi pregledi nn kojima se mogu dotaći predmeti koji se kreću, ne smiju se podmazivati ni čistiti elementi koji se kreću niti bilo koji drugi elementi ako je moguće da se pri tom zahvate i pokretni elementi; Prijenos pogona lanca treba biti zaštićen oklopom kao i ostali rotirajući i pokretni dijelovi.

1.1.10 Rotacijski bageri - kopači

Rabe se za količinski vrlo velike i srednje teške iskopne materijale. To je vrlo teška i sporo pokretljiva konstrukcija, koju se najčešće na radilište doveze u dijelovima i tamo montira. Djeluje pri radu neprekidno, učinkom od 100 m3/h do 4000 m3/h, ovisno o tipu stroja. Iskopani materijal odvozi se najčešće s pomoću transportnih vrpca, jer je to najekonomičnije kada se radi o velikim količinama, a na relativno malim daljinama.

Pomicanjem "ruke" i rotiranjem kotača, vedrice kopaju materijal, a kako se kopač s prednje strane okreće prema gore, vedrice izbacuju materijal na pokretnu transportnu vrpcu koja se nalazi na "ruci" i materijal prenosi na drugu transportnu vrpcu koja ga prenosi u nasip. Na rotirajućem kotaču obično se nalazi 6-12 vedrica ukupnog obujma od 0,25 do 3,6 m3, dok je broj okretaja kotača 10-30 u minuti. Oblik vedrica umnogome ovisi o čvrstoći materijala tako da vedrice za čvrste materijale imaju zube koji se nakon trošenja (kao i same vedrice) mogu mijenjati.

IZVORI OPASNOSTI KOD RADA SA BAGERIMA

Ovisno o konstrukciji donjeg postroja bagera, on se može kretati u javnom prometu i kočenje i signalizaciju moraju biti potpuno ispravni. U radu se najčešće javljaju opasnosti:

- kvar uređaja za upravljanje ili kočenje, manipulacija teretom kod dizanja, spuštanja i okretanja, okretanje ruke bagera i opasnosti od zapinjanja za druge predmete, pucanje čelične užadi, guma, hidrauličnih cijevi i drugo.

- rad na neravnim i nepristupačnim terenima, opasnost od prevrtanja, manevriranja, kočenja, pada lopate (korpe) i slično.

- opasnost od električnih vodova i drugih raznih predmeta u koje se može zapeti prilikom okretanja ili pokretanja.

1. Mehanički izvori opasnosti:

- zupčanici prijenosnika

- rotirajući elementi vitla za dizanje i spuštanje grane i lopate (korpe)

- spojke sa izdancima - čelično uže u zahvatu

- pad lopate (korpe) ili elemenata lopate uslijed prekida užeta ili loma nosećih elemenata

- okretanje bagerske kućice

- okretanje lopate (korpe)

- gusjenice bagera

- ispadanje materijala iz lopate (korpe)

2. Kretanje radnika pri radu:

- pristup bagerskoj kućici

- klizanje radnika zbog polivenog ulja po podu

- neudobno sjedalo za rukovaoca

3. Štetnosti:

- prašina nastala pri radu u suhom terenu

- vlaga kod radova u vlažnom terenu

- ispušni plinovi motora

4. Nepovoljni uvjeti:

- buka od pogona bagera

- slaba vidljivost zbog nečistoće prozora

- slaba rasvjeta gradilišta

MJERE ZAŠTITE KOD RADA SA BAGERIMA

1. Zaštita od mehaničkih izvora opasnosti

Zaštita prijenosa pogona Kod starijih bagera, a i kod novijih izvedbi može se naći nezaštićenih zupčanih prijenosa koji su pristupačni i mogu zahvatiti radnika. Zbog toga ovi zupčanici trebaju biti ograđeni čvrstom zaštitnom ogradom koja se može izvesti od punog lima ili od žičane mreže takve gustoće da ruka radnika ne može zaći među zupčanike. Pored zupčanog prijenosa u pogonskom sklopu mogu biti ugrađeni remenski prijenosi (uljne crpke, ventilatori i drugo) koji, ako su bez zaštitnog pokrova i pristupačni, mogu zahvatiti radnika. Na ovakvim remenskim prijenosima također treba biti zaštita u vidu limenog poklopca ili žičane mreže.

Zaštita od rotirajućih elemenata vitla Vitla za dizanje i spuštanje grane i lopate (korpe) su obično smještena u blizini komandnog mjesta rukovaoca bagera. Sa strane vitla ugrađena je tarna spojka koja ima po vanjskoj površini stršeće elemente, koji pri rotaciji mogu ugrožavati radnika. Zaštita ovih rotirajućih elemenata je često teško izvediva s obzirom na funkcije dijelova mehanizma vitla, a i zbog potrebe za češćim podešavanjem spojke. Ukoliko nije izvediva zaštita rotirajućih elemenata vitla i spojke poklopcem, potrebno je tada postaviti ogradu od čelične šipke oko prostora u kojem može doći do zahvata pokretnih dijelova.

Osiguranje od prekida užadi i lomova dijelova Čelično uže je izvrgnuto velikim naprezanjima, trenju na vođicama, koloturnicima, te time i habanju koje oštećuje uže. Užad zahtijeva redoviti nadzor i održavanje. Prema uvjetima rada užad treba najmanje jednom u deset dana podmazati, a prethodno očistiti od nečistoća. Podmazivanje treba provesti po cijeloj dužini užeta. Kontrolom treba provjeravati da li su nastala oštećenja užadi i ukoliko je broj prekinutih žica po koraku veći od dozvoljenog, užad treba zamijeniti novom. Najmanje jedanput mjesečno, a prema težini radnih uvjeta i češće, stručna osoba treba temeljito pregledati sve dijelove bagera. Dijelove, koji pokazuju oštećenja, treba odmah zamijeniti. Posebnu pažnju treba posvetiti redovnom podmazivanju svih mazivih mjesta, a prema uputama proizvođača. Zaštita od zahvata bagera u pokretu Na bageru treba biti postavljeno upozorenje da je zabranjeno zadržavanje u njegovom radnom krugu.

Ostale zaštitne mjere Bager mora biti opremljen zvučnom signalizacijom. Prije po¬četka rada rukovalac signalom upozorava prisutne radnike. Također mora biti ugrađeno osvjetljavanje, a bager mora posjedovati prijenosnu električnu svjetiljku i aparate za gašenje požara.

2. Sigurnost pri kretanju radnika

Bagerska kućica ima klizna vrata s obje strane, kako bi radnik mogao lako doći do komandnog mjesta i do pogonskih mehanizama. Sam pristup (ulaz) je otežan, jer nije moguće ugraditi nogostup zbog okretanja kućice nad gusjenicama bagera. Da se olakša penjanje i silaženje, potrebno je na ulazu ugraditi rukohvate. Pod bagerske kućice je često vrlo klizav zbog razlivenog ulja, masti i ostale nečistoće. Pod treba biti od rebrastog lima i potrebno ga je držati čisto. Mora se spriječiti svako razlijevanje ulja postavljanjem sakupljača ispod mjesta s kojih ulje kapa, ukoliko nije moguće spriječiti rasipanje. Sjedište rukovaoca bagera treba biti udobno s dobrim amortizerima i mogućnošću da se sjedalo može prilagoditi tijelu rukovaoca. Sjedalo treba imati odgovarajući naslon. Komandne ručice i papuče trebaju biti na dohvatu rukovaoca. Visina komandnih ručica treba biti između 60 i 120 cm od poda kućice. Kontrolni instrumenti (manometri i termometri) trebaju biti vidljivi s komandnog mjesta.

3. Zaštita od štetnosti

Ispušni plinovi motora s unutrašnjim izgaranjem štetno djeluju na čovječji organizam i radnik mora biti zaštićen od njihovog djelovanja. Ispušna cijev motora mora voditi izvan bagerske kućice i to tako da plinovi ne bi mogli ulaziti u samu kućicu. Pri radovima u suhom terenu i u sušnom periodu razvija se prašina koja nepovoljno djeluje na dišne organe radnika. U takvim uvjetima rada kabina treba biti bez otvora kroz koje prašina može ulaziti. Bagerska kućica ne smije prokišnjavati i treba biti osigurana od djelovanja vremenskih nepogoda dobrim zatvaranjem vrata i prozora.

4. Zaštita od nepovoljnih uvjeta

Pri radu pogon bagera proizvodi veliku buku i trešnje. Ispravnim održavanjem pogonskih i radnih elemenata bagera spriječit će se pojačavanje buke u trešnji. Utjecaj vibracije i trešnji na radnika može se umanjiti ugradnjom dobrih amortizera. Rukovalac bagerom treba imati dobru vidljivost, koja je na radilištu često jako umanjena bilo nečistim prozorima bilo slabom rasvjetom. Prozori trebaju imati brisače stakla, a potrebno ili je redovito čistiti od nataložene prljavštine. Pri noćnom radu opća osvijetljenost gradilišta mora biti najmanje 50 Luksa.

OSOBNA ZAŠTITNA SREDSTVA

Rukovalac bagerom treba imati jednodijelno radno odijelo (kombinezon). Za rad u vlažnom terenu bagerista treba biti opremljen čizmama, toplim odijelom, zaštitnim rukavicama. Za rad u suhom prašnom terenu treba koristiti respiratore. Za zaštitu od buke, kada ona prelazi 80 dB, bagerista mora koristiti antifone. Zbog čestog prljanja ruku bageristi treba biti osigurano do¬voljno krpa (kučine) za brisanje ruku.

NAPUCI ZA SIGURAN RAD S BAGERIMA

Bagerom mogu rukovati osobe koje sti osposobljene i upućene za rad s bagerom te osobe starije od 18 godina. Za pokretanje motora i rukovanje komandnim uređajima treba se držati uputa proizvođača. Na bageru moraju biti istaknule tablice upozorenja s natpisom.Bager se može staviti u pogon nakon što je provjerena ispravnost uređaja za upravljanje i kočenje, te oslobođen prostor za rad i manevriranje.

Prije početka rada treba zvučnim signalom upozoriti prisutne osobe da se udalje iz područja radnog domašaja bagera. Bager se pri radu mora postaviti stabilno, treba pregledati radni prostor u krugu rada i manevriranja strojem, te ukloniti eventualne smetnje. Bager se ne smije postavljati na neravan ili mekan tren. Bager se ne smije voziti brzo, manevrirati naglim pokretima ruke, niti prenositi ljude. Kada se pokrene motor, provjere se pritisci ulja i zraka, te se sačeka oko 10 minuta da motor radi na prazno kako bi se ulje zagrijalo. Prije uključivanja glavne spojke treba provjeriti da li se komande pojedinih operacija nalaze u srednjem, to jest neutralnom položaju.

Prije početka dizanja ili spuštanja kraka provjeriti da li kočnica bubnja dobro koči, tako da je u stanju držati težinu kraka i tereta. Treba izbjegavati da se uz prekide pomaknu komande za razne operacije na mahove, jer se time nepotpuno spojke uključuju i isključuju nepotpuno, što uzrokuje njihovo klizanje i nedovoljno zagrijavanje. Prijelaz iz jedne operacije na drugu treba izvesti s najvećom pažnjom. Jedan manevar treba izvesti do kraja, a zatim preći na drugi. Pri radu s priključnim uređajima potrebno je paziti na slijedeće:

- Ne započinjati okretanje bagerske kućice (kabine) prije nego što je lopata izašla iz iskopa.

- Pri okretanju bagerske kućice strogo paziti da lopata (korpa) ne udari o gusjenice ili krak.

- Ako je zemljište tvrdo treba izbjegavati oštro padanje lopate (korpe) i jake udarce; lopata se ne smije upotrebljavati za razbijanje kamena i drugog tvrdog materijala.

- Izbjegavati nagla kočenja i umotavanja užadi.

Na bageru se mora nalaziti aparat za gašenje požaru. Kabina bagera mora biti zimi zagrijavana, a ljeti prozračivana. Dopušteni nivo buke ne smije preći 80 dB. Ako se taj nivo buke poveća, nužna je upotreba osobnih zaštitnih sredstava. Za vrijeme rada bagera zabranjen je pristup drugim osobama u radni prostor djelovanja koji graniči maksimalnim dohvatom ruke i lopate (korpe) bagera. Rukovatelj bagerom dužan je da svaki dan prije početka provjeri ispravnost naprava i uređaja sigurnosti, za vrijeme rada treba putem kontrolnih instrumenata i uređaja pratiti ispravnost sklopova i stroja, te nakon završetka rada bager treba pospremiti na sigurno mjesto. Eventualne nedostatke treba prijaviti poslodavcu ili osobi koja ga preuzima.

Kod prijevoza bagera, ruka bagera treba biti u pravcu vožnje, a gornji postroj treba biti blokiran. Za vrijeme prijevoza bagera na specijalnom prijevoznom sredstvu, stroj treba bili dobro učvršćen i zakočen, a prijevoz, osobama u bageru nije dopušten.

Po završetku rada ne ostavljati bager preko noći na dnu neke jame ili iskopa, jer u slučaju kiše bager može zaglibiti. Bager ne treba ostavljati niti blizu neke tekuće vode ako postoji opasnost porasta vodostaja. Također ne ostavljati bager na terenu s padom. Ukoliko se ipak mora ostaviti na takvom terenu, onda treba stroj osigurati jakim drvenim kolcima ili podmetanjem krupnog kamenja pod gusjenice. Kada je bager doveden do mjesta gdje će stajati za vrijeme prekida rada, treba prije zaustavljanja rada motora pustiti korpu na zemlju. Nakon zaustavljanja rada motora i ostalih postupaka koje motor iziskuje, treba zatvoriti kućicu i osigurati ju lokotom.

1.2 KOPAČI KANALA – VEDRIČARI (ROVOKOPAČI)

Kopači kanala su bageri kojima se isključivo kopaju kanali za razne instalacije i cjevovode, a postoje i konstrukcije koje istodobno s kopanjem polažu i instalacije, razne kabele ili drenažnu cijev. Neki tipovi bagera konstruirani su tako da nakon polaganja instalacija i zatrpavaju kanal. U odnosu na način rada, razlikujemo dva tipa konstrukcije: kopač kanala-vedričar s okomito pokretnom "rukom" i kopač kanala-vedričar s rotirajućim kotačem.

1.2.1 Kopač kanala-vedričar s okomito pokretnom "rukom"

Sastoji se od temeljnog stroja s kretanjem na kotačima s gumama ili gusjenicama na koji je otraga zglobno pričvršćena okomito pokretna "ruka" po kojoj se kreće neprekidan galov lanac s vedricama ili noževima u obliku vedrica. Kretanjem galovog lanca s vedricama, spuštanjem "ruke" prema dolje i kretanjem temeljnog stroja naprijed, kopa se kanal širine kao što su vedrice i dubine koju dopušta duljina "ruke" s vedricama. Kopanje se sastoji od uvlačenja iskopanog materijala u vedrice koje galov lanac povlači po donjoj strani "ruke" od vrha "ruke" prema temeljnom dijelu stroja, gdje se materijal izvrtanjem istovaruje. Vedrice su najčešće veličine od 0,05 do 0,15 m3, a istovaruju se na poprečno smještenu transportnu vrpcu kojom se iskopani materijal odbacuje pokraj kanala. Brzina kopanja kanala je 10 do 200 metara na sat, dubina kopanja je od l do 5 metara, a širina iskopa 0,3 do 0,9 metra.

1.2.2 Kopač kanala-vedričar s rotirajućim kopačem

Sastoji se od temeljnog stroja na gusjenicama ili na kotačima s gumama na koji je pričvršćen kotač većeg promjera, po obodu kojeg su učvršćene vedrice sa zubima. Rotiranjem kotača postiže se snažan pritisak vedrica, pa taj tip jaružala može kopati i u tvrdim materijalima. Po obodu kotača razmješteno je 8 do 12 vedrica, obujma 0,08 do 0,5 m3, broj okretaja kotača je 8 do 15 u minuti, a dubine kopanja l ,5 do 5,5 metara. Pražnjenje vedrica obavlja se slobodnim padom, materijal pada na transportnu vrpcu, te se bočno izbacuje pokraj kanala. Širina kopanja ovisi o širini vedrica koja može biti čak i do 1,5 m. Brzina kopanja je od 20 do 200 metar na sat.

1.3 DOZERI

Dozeri su samohodni strojevi za kopanje i guranje zemlje. Dozeri su strojevi koji se kreću na gusjenicama ili na kotačima s gumama sa svrhom da guranjem pri radu kopaju zemljani materijal, te da ga premjeste na određenu udaljenost. Primjenjuju se tek od četvrtog desetljeća 20-tog stoljeća, ali su već tada za iskope u slojevima pri zemljanim radovima najviše rabljeni. Zbog rada guranjem, temeljni dio stroja naziva se traktorom. Kostur traktora izrađen je od zavarenih čeličnih profila i limova na koje su uravnoteženo raspoređeni pogonski i upravljački sklopovi tako da traktor dobije što niže težište, a time i maksimalno moguću stabilnost pri radu. Za pogon traktora koriste se eksplozivni dizel-motori, snage 30 kW do više od 350 kW, ovisno o veličini traktora.

Upravljanje sklopovima za kretanje (gusjenicama i slično) obavlja se na način kao u vozila, a u posljednje vrijeme i s pomoću međusobno neovisnih hidrauličkih motora. Radni dijelovi dozera su nož sa sječivom, smješten s prednje strane traktora, na okomito pomičnom obuhvatnom okviru, te trnovi (rijači) smješteni sa stražnje strane traktora, na okomito pomičnoj poluzi koju je moguće pomicati s pomoću hidraulike, a trn potiskivati u tlo radi rijanja. Nož dozera je pokretljiv, a pokretanje se postiže ili mehaničkim putem - pomoću čeličnih užadi (kod starijih tipova) ili hidraulički s pomoću hidrauličnih cilindara. Nož dozera se izvodi na tri načina: za pokretanje u vertikalnom smjeru - buldožer, za po¬kretanje pored vertikalnog i koso - angl(e)dozer, te da se može iz horizontalnog položaja naginjati na jednu ili drugu stranu - til(t)dozer.

1.3.1 Buldožer

Buldožer je stroj u kojega je nož čvrsto vezan na obuhvatni okvir pa se zajedno mogu pomicati samo u okomitom smjeru. Postoji ipak minimalna mogućnost da se nagib noža mijenja u odnosu na okomitost noža radi pogodnijeg položaja sječiva na tvrdoću materijala, te da se minimalno mijenja nalijeganje noža na tlo. Nož buldožera je obično s radne strane ravan, osim donjeg dijela, koji je zakrenut sa sječivom prema naprijed. Duljina noža neznatno je veća od širine okvira, dok su krajevi zatvoreni kako bi unutar površine noža moglo ostati što više iskopanog materijala.

Orijentacijski, za l m2 površine noža u traktora na gusjenicama potrebna je snaga motora od 35 kW do 45 kW, dok je u traktora na kotačima s gumama potrebno još nešto više. Buldožer se koristi za iskope tla u slojevima i premještanje iskopanog materijala prema naprijed. Ako na stražnjem dijelu traktora postoji sklop s trnovima, onda se oni koriste za rijanje, odnosno razrahljivanje tla, kako bi se lakše obavljao iskop s guranjem. Trnovi se često nazivaju rijači (riperi) i sve se više koriste kod iskopa. Da bi se učinkovitost trna povećala, postavljeni su pod kutom u odnosu na smjer kretanja, što¬više, dograđen im je sklop pomoću kojeg šiljak trna djeluje još i udaranjem. Učinak takvog rijača se više nego udvostručuje.

1.3.2 Angl(e)dozer

Angl(e)dozer je stroj u kojeg se nož može zakretati oko okomite osi i tako u kosom položaju u odnosu na smjer kretanja traktora bočno gurati iskopni materijal. Stoga se rabe za iskope u zasjecima, jer izbacuju materijal ustranu. Oblik noža je s prednje strane sferičan i znatno dulji od širine traktora, s otvorenim krajevima kako bi materijal lakše klizio ustranu. Duljina noža je obično 1,2 m do 4,7 m, a visina od 0,6 m do 1,5 m, što ovisi o veličini i snazi traktora.

1.3.3 Til(t)dozer

Til(t)dozer je stroj u kojega se nož, osim okretanja oko okomite osi, može zakretati i oko vodoravne osi okomito na položaj noža. Takav tip dozera se u novije doba najviše rabi jer može obavljati sve radove koje mogu obavljati prije opisani dozeri. Til(t)dozeri su uporabljivi i za tvrde zemljane materijale, jer položajem noža mogu stvoriti uvjete za najveći mogući pritisak na materijal koji se kopa. U posljednje se vrijeme, zbog tehničko-konstruktivnih mogućnosti i potrebe za što većom pokretljivošću noža, izrađuju samo til(t)dozeri pa se često zajednički nazivaju samo dozerima.

l .3.4 Ostalo o dozerima

Proizvodnja dozera je vrlo razvijena, pa tako postoji mnogo različitih tipova, različite snage motora i različitih masa, orijentacijski od 6 t do 40 t, a i više. U prvotnih konstrukcija nož je visio na čeličnom užetu i vlastitom težinom pritiskao na tlo. Štoviše, i upravljanje je bilo mehaničko. Međutim, u novih konstrukcija se primjenjuje isključivo hidrauličko upravljanje što onemogućuje izbacivanje noža, a pogodno je za rad pri iskopu i planiranju. Dozeri na gusjenicama optimalno djeluju na udaljenosti 30 m do 60 m, a neekonomični su za guranja veća od 100 m. Brzina kretanja pod opterećenjem je 2 km do 4 km na sat, bez opterećenja 6 km do 12 km na sat, a mogu svladavati uspone i do 90%, dok im je sila pritiska gusjenica na tlo 5 N/cm2 (50 kPa). Pri velikim radovima mogu se rabiti i dozeri s daljinskim upravljanjem.

Osim dozera na gusjenicama postoje i dozeri na kotačima s gumama koji su se pojavili u pedesetim godinama 20-tog stoljeća. Mnogo su pokretljiviji i brži, a posebna im je prednost u tomu što se mogu kretati po asfaltnim kolnicima. Optimalno djeluju na udaljenosti od 40 m do 150 m, brzina kretanja im je 30 km/h, svladavaju uspone od 70%, a sila pritiska kotača s gumama na tlo je 35 do 40 N/cm2 (350-400 kPa). Najnovije konstrukcije tih dozera imaju temeljni dio stroja, traktor od dva dijela zglobno spojena, stoje golema prednost u odnosu na pokretljivost, brzinu i mogućnosti rada. Dozeri se najviše koriste za radove niskogradnje, rušenje stabala, starih građevina, skidanje humusnog sloja, za iskope zemljanih materijala u slojevima, premještanje zemljanog materijala na udaljenosti do 100 m, razastiranja i gruba planiranja, te za guranje i izvlačenje drugih strojeva itd.

IZVORI OPASNOSTI KOD RADA S DOZERIMA

1. Mehanički izvori opasnosti:

- prijenos pogona

- gusjenice traktora

- prevrtanje dozera

- vrući dijelovi motora

- rasprskavanje materijala koji se kopa i gura

2. Kretanje pri radu:

- pristup komandnom mjestu

- neudobno sjedalo, loši amortizeri sjedala

3. Štetnosti:

- prašina

- ispušni plinovi motora

4. Nepovoljni uvjeti:

- buka

- slaba vidljivost zbog nečistoće prozora

MJERE ZAŠTITE KOD RADA S DOZERIMA

1. Zaštita od mehaničkih izvora opasnosti

Zaštita od pokretnih elemenata prijenosa pogona Pogonski motor dozera kao i sklop prijenosa je u većini slučajeva zaštićen limenim kućištem i nema pokretnih elemenata koji bi ugrožavali radnika na njegovom komandnom mjestu. Međutim ima izvedbi (stariji tipovi) kod kojih zaštita prijenosa nije u potpunosti provedena, te su pokretne poluge i rotirajuće osovine otvorene i mogu zahvatiti radnika. Ako nije moguće potpuno ograditi ove pokretne elemente punim limom ili žičanom mrežom, onda treba ugraditi zaštitni limeni branik koji će štititi rukovaoca. Ovaj štitnik se ugrađuje na strani prema komandnom mjestu.

Gusjenice dozera Gusjenice dozera se pokreću uz samo komandno mjesto radnika odnosno kabinu, te je potrebno gusjenicu natkriti najmanje za dužinu kabine. Pokrov nad gusjenicom mora biti izveden od čvrstog lima i odgovarati širini gusjenice.

Zaštita radnog mjesta (komandnog mjesta) Za vršenje radova u iskopima pri nepovoljnim vremenskim uvjetima, te u nepovoljnim terenima (neravni tereni), radno mje¬sto rukovaoca (komandno mjesto) mora biti zaštićeno. Najpogodniji način zaštite rukovaoca postiže se izvedbom kabine, koja se može po potrebi skidati te treba biti:

- čvrsta, da bi radnika zaštitila u slučaju prevrtanja dozera,

- nepropusna, da štiti radnika od vremenskih nepogoda,

- da rukovalac iz nje ima dobru vidljivost na sve strane,

- da prozori budu od stakla, odnosno materije koja u slučaju loma ne ozljeđuje radnika.

Ostale zaštitne mjere Vrući dijelovi motora, koji su u blizini komandnog mjesta radnika, moraju biti ograđeni paravanom od lima ili žičane mreže, ili moraju biti obloženi toplotno-izolacionim materijalom po površini s kojom radnik može doći u dodir. Dozer mora biti opremljen napravom za davanje zvučnih signala. Za noćne radove dozer treba biti opremljen svjetlima, a za manevriranje mora imati signalna svjetla.

2. Kretanje pri radu

Pristup do komandnog mjesta na dozeru je najčešće vrlo nepogodan. Vozač se mora uspeti preko gusjenica da bi došao do svog mjesta - kabine. Pristup se može olakšati ugradnjom pa¬puče na središnjem fiksnom dijelu donjeg stroja - između do¬nje i gornje gusjeničke trake, te ugradnjom rukohvata. Pokrovni lim gusjenice, koji treba biti dovoljno čvrst, ujedno je i nogostup. Sjedište vozača dozera treba biti udobno s dobrim amortizerima i mogućnošću da se sjedalo može podesiti prema veličini i težini tijela vozača. Sjedalo treba imati odgovarajući naslon. Komandne poluge za upravljanje dozerom trebaju biti na do-hvatu ruku vozača, tako da se ne mora posebno naprezati, i da oblik ručke bude prilagođen obliku šake. Visina uređaja za upravljanje treba biti između 60 i 120 cm od poda kabine. Kod komandnog mjesta potrebno je postaviti upute za rukovanje dozerom u kojima su naglašena bitna upozorenja pri radu.

3. Štetnosti

Ispušni plinovi motora s unutrašnjim izgaranjem štetno djeluju na organizam radnika i radnik mora biti zaštićen od njihovog djelovanja. Ispušna cijev motora mora biti tako postavljena da je izlazni otvor što dalje od radnika i da je usmjerena suprotno od komandnog mjesta, i to tako da plinovi ne mogu doći u prostor u kojem se nalazi vozač. Pri radovima u suhom terenu i u sušnom periodu razvija se prašina koja nepovoljno djeluje na organe za disanje radnika. U takvim uvjetima rada kabina treba biti bez otvora kroz koje prašina može ulaziti. U uvjetima rada gdje se stvara velika ko¬ličina prašine vozaču treba dati na korištenje respiratore, ako nije moguće vozača na bilo koji drugi način zaštititi. Pri radovima u vlažnom terenu rukovalac dozerom treba koristiti čizme, treba imati toplo radno odijelo - kombinezon i koristiti zaštitne rukavice.

4. Nepovoljni uvjeti

Pri radu s dozerom radnik je izložen buci pogonskog motora koja također djeluje nepovoljno na organizam radnika. Buka ne bi trebala prelaziti granicu od 80 dB, a ako ju prelazi, rukovalac treba koristiti antifone. Radnik - rukovalac je izložen i velikim trešnjama stroja. Da se trešnje ublaže, sjedalo treba biti izvedeno s dobrim amortizerima. Ispravno održavanje elemenata dozera i pravodobna zamjena dotrajalih dijelova može u dobroj mjeri smanjiti trešnje. Rukovalac strojem mora imati dobru vidljivost, koja je na radilištu često jako umanjena bilo nečistim prozorima bilo slabom vanjskom rasvjetom. Prozori trebaju imati brisače stakla, a potrebno ih je redovito čistiti od nataložene prljavštine.

OSOBNA ZAŠTITNA SREDSTVA

Rukovalac treba imati jednodijelno radno odijelo (kombinezon). Za rad u suhom prašnom terenu rukovalac dozerom treba koristiti respiratore. Ako buka dozera prelazi 80 dB, rukovalac mora koristiti antifone. Radniku treba dati na raspolaganje dovoljno krpa (kučine) za brisanje ruku, jer je često izložen prljanju ruku. U betonu i vlažnom terenu treba koristiti čizme i zaštitne rukavice, te toplo odijelo.

1.4 GREJDERI

To su građevinski strojevi koji se pretežito rabe u niskogradnji za planiranja, razastiranja, kopanje jaraka, skidanje humusnih slojeva te iskope u pjeskovitim materijalima. Pojavili su se najprije kao strojevi koje su vukli traktori da bi se u pedesetim godinama 20-tog stoljeća pojavili kao samohodni i vrlo brzo postali nezamjenjivi pri planiranju zemljanih površina. Grejderi se primjenjuju za fine radove kao što su planiranje razastiranje materijala. To su samohodni strojevi s dvije ili tri osovine.

Osnovni radni element je nož, koji je učvršćen na ozubljenom vijencu, te se putem njega pokreće. Pokretanje noža je višestruko:

- podizanje, odnosno spuštanje

- promjena kuta prema horizontali

- promjena kuta u odnosu na smjer kretanja grejdera

- pomicanje u lijevo ili desno.

U konstruktivnom smislu, grejder se sastoji od produženog traktora kao temeljnog dijela stroja koji je isključivo na kotačima s gumama. Brzina kretanja grejdera pri premještanju je do 60 km/h, a može biti vrlo prilagodljiva, od 0 do 40 km, ovisno o potrebi pri radu. U sredini grejdera, na produljenom dijelu traktora, smješten je vodoravno veliki prstenasti zupčanik koji se može zakretati oko osi usporednoj sa smjerom kretanja grejdera. Na zupčaniku je ugrađen nož koji može, po zupčaniku, mijenjati položaj u krugu od 360°, a može se i uzdužno pomicati. Tako konstruiran sklop za upravljanje nožem dopušta da nož može zauzeti svaki položaj koji mu je u radu potreban.

Postoje uglavnom tri veličine grejdera, snage motora oko 35 kW, na dvije osovine i 4 kotača s gumama, te snage motora 75 kW i 130 kW na 3 osovine i 6 kotača s gumama. Duljina noža je od 2,5 m do 4,5 m, a visina 0,5 m-0,6 m, prednja strana noža je blago zakrivljena, na donjoj strani noža učvršćeno je sječivo koje se nakon istrošenosti noža može izmijeniti. Posebnost grejdera su fina planiranja, a središnji nož u konstrukciji grejdera pri svakom prijelazu smanjuje neravnine na tlu na Četvrtinu visine, a u grejdera sa 6 kotača smanjenje neravnina je na desetinu visine.

Neposredno ispred noža grejdera učvršćenje nosač sa 6 do 8 trnova u obliku češlja kojemu je svrha razrahljivanje materijala tla neposredno prije planiranja. Na prednjoj strani traktora može biti postavljen i buldožerski nož kojim se po potrebi kopa i gura iskopni materijal, a može koristiti i za guranje drugih strojeva. Radnim tijelima na grejderu upravlja se s pomoću hidrauličkih sklopova, a kretanje grejdera obavlja se preko zadnjih pogonskih kotača s gumama. Grejderi se mnogo koriste i pri održavanju cesta, a u zimskim uvjetima i za odbacivanje snježnih nanosa.

Da bi mogao kvalitetno obaviti posao, grejderski mjenjač ima čak 8 radnih brzina; u prvoj brzini se kreće od 1,6 km/h do 2,8 km/h, a u osmoj brzini od 12 km/h do 25 km/h i više. Ovisno o radnom zadatku, prilagođuje se i brzina kretanja grejdera. Pri utvrđivanju učinka neophodno je najprije razraditi shemu rada za određenu dionicu, kako bi se moglo utvrditi potrebno vrijeme trajanja svih faza rada.

IZVORI OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE KOD RADA SA GREJDERIMA

- Pogonski dio grejdera je isti kao i kod dozera pa su i opasnosti identične.

- Radni dio je sklop prijenosnih mehanizama s ozubljenim kotačem, na kojem je ovješen nož.

- Radni dio je takve izvedbe da nema mogućnosti ni potrebe da bi se radnik nalazio u zoni kretanja mehanizama.

- Za vrijeme kretanja i pogona grejdera ne smiju se vršiti nikakvi popravci, podešavanja ni podmazivanje. Za obavljanje ovih poslova stroj mora biti zaustavljen, a komande blokirane.

- Rukovalac treba imati dobar pregled nad radom grejdera. Uređaji za upravljanje trebaju biti lako dohvatljivi radniku s radnog mjesta.

- Radno mjesto radnika - sjedište treba biti osigurano - da ima prednju zaštitnu ogradu, a isto tako da prostor u kojem je smješten radnik ima i bočne zaštitne ograde.

1.5 SKREJPERI

To su građevinski strojevi koji se koriste za zemljane radove u vezanim i nevezanim materijalima, gdje se istodobno obavlja pet različitih vrsta radova. Može kopati materijal, utovarivati u vlastiti sanduk, prevoziti ga, istovariti dovezeni materijal, razastrti ga u sloj određene debljine i razastrti materijal djelomično nabiti. Uređaj za kopanje izveden je u obliku korpe s poklopcem. Pri iskopu poklopac se izdiže, a korpa spušta i svojom čeonom stranom izvedene s nožem zasijeca zemlju. Napunjena korpa se izdiže, zatvara poklopcem i tako transportira do istovara.

U odnosu na konstrukciju, postoji vučni skrejper koji je sastavljen od traktora gusjeničara i vučnoga skrejperskog sanduka, veličine 3 do 22 m3, izrađenog od zavarenih čeličnih limova, smještenog na dvije osovine na kotačima s gumama. Najprikladnija i ekonomična radna udaljenost za vučne skrejpere je 150 m do 300 m, a tolerantna je udaljenost i do 500 m. Brzina kretanja skrejpera je do 9 km na sat, a pri uporabi treba se pridržavati principa da se veći skrejperi rabe za veće udaljenosti i obratno. Rad skrejpera sastoji se u tomu da se skrejperski sanduk prednjom stranom spusti na površinu tla tako da nožem zasiječe u zemlju u dubinu 25 do 40 cm, već prema veličini skrejpera. Kretanjem skrejpera naprijed, zasječeni sloj materijala ulazi u sanduk i postupno ga puni. Duljina puta punjenja iznosi 30 do 60 m, a za to vrijeme potrebna je i najveća snaga za pogon. Pri punjenju sanduka treba skrejper uvijek pomaknuti za dvije širine, tako da između dva kopanja ostaje srednji trak, koji skrejper kopa naknadno i na taj način štedi energiju. Kad se skrejperski sanduk napuni, podigne se prednji dio i zatvori, te prevozi do mjesta istovara. Istovaruje se tako da se sanduk sprijeda otvori, a materijal se zadnjom pomičnom stranom potiskuje. Debljina razastrtog sloja može iznositi 30 do 60 cm, ovisno o potrebi.

Konstruktivno, postoji i samohodni skrejper u kojega se temeljni dio traktor - sastoji od prednjega pogonskoga dijela koji je zglobnim okvirom (sedlom) spojen sa zadnjim skrejperskim dijelom. Samohodni skrejper, za razliku od vučnog, ima kotače s gumama i čini sa sandukom cjelinu, a veličina sanduka iznosi od 5,5 do 42 m3. Najpogodnija radna daljina za samohodne skrejpere iznosi 600 m do 1500 m, a dopušta se i do 3000 m, dok im brzi¬na iznosi i do 30 km/h.

Skrejperi su strojevi što se koriste samo za masovne zemljane radove. Stoga oni, u takvim okolnostima, rade najčešće u skupini od 3 do 5, a za brže punjenje skrejpera tada Često pomaže dozer-gurač. Obično se na 4 skrejpera predviđa jedan gurač.

U rastresitom materijalu rabi se skrejper s elevatorom, koji ima zadaću da materijal prihvaća i prenosi u sanduk radi lakšeg i boljeg punjenja, jer postoji mogućnost sipanja iz sanduka, napose pjeskovitih materijala. Pri istovaru materijala iz skrejpera, elevator se s pomoću hidraulike odmakne, da bi materijal iz sanduka lakše izlazio. Nakon pražnjenja i razastiranja materijala skrejper se vraća u početni položaj kao i odmaknuti elevator. Pri radu sa skrejperima vrlo je bitno razraditi plan organizacije rada i kretanje skrejpera.

IZVORI OPASNOSTI KOD RADA SA SKREJPERIMA

- vitlo i čelična užad za upravljanje (kod vučenih skrejpera s mehaničkim upravljanjem)

- hidrauličan sistem upravljanja - priključak na traktor.

MJERE ZAŠTITE KOD RADA SA SKREJPERIMA

- Rotirajući elementi vitla trebaju biti ograđeni, kako ne bi zahvatili radnika, a oštri i stršeći elementi trebaju imati zaobljene rubove i po mogućnosti šipkaste ograde.

- Užad treba redovito pregledavati, ne smije imati oštećenja više nego što je dozvoljeno kao i kod dizalica.

- Pokretni elementi hidrauličnog pogona ne trebaju imati iz¬danke koji bi pri kretanju mogli zahvatiti radnika odnosno njegovu odjeću. Pokretni elementi hidrauličnog pogona trebaju biti tako ugrađeni da svojim kretanjem ne mogu zahvatiti, ili na bilo koji način ometati radnika na njegovom sjedištu pri normalnom rukovanju.

- Komande trebaju biti postavljene tako da budu na dohvat ruku rukovaoca i da on ne mora zauzimati neudoban položaj pri upravljanju.

- Rukovalac mora imati mogućnost dobrog pregleda nad ra¬dom skrejpera.

- Priključni elementi trebaju biti takve izvedbe da nije otežano priključivanje i odvajanje skrejpera, i da su dobro dimenzionirani, te da imaju dovoljnu sigurnost protiv loma.

1.6 UTOVARIVAČI

Utovarivači su samohodni strojevi namijenjeni za utovar materijala u transportna sredstva, a postoje i specijalne izvedbe utovarivača koje mogu vršiti iskop i utovar lakšeg i sipkog materijala. Osim ovog osnovnog zadatka utovarivači se koriste i za iskop i prijenos (transport) materijala, ravnanje terena, skladištenje (deponiranje) materijala, te razne komunalne djelatnosti (čišćenje snijega, zatrpavanje jama i drugo). Upotreba utovarivača je vrlo raširena u različitim djelatnostima, prije svega graditeljstvu, ali isto tako i raznim granama industrije, te komunalnim službama. Upotreba utovarivača još više se širi mogućnošću primjene raznih zahvatnih priključaka koji se vrlo lako i brzo zamjenjuju, čime utovarivači postaju univerzalna sredstva namijenjena različitim radovima i za manipulaciju različitim vrstama tereta. Prema načinu rada i svojoj konstrukciji postoji više vrsta utovarivača kao: čeoni utovarivač, bočni utovarivač, utovarivač preko kabine - kao promjeri utovarivači s prekidnim radom (ciklički), te utovarivač s kabličima - kao primjer utovarivača s neprekidnim radom (kontinuirani). Kretanje utovarivača može biti na gusjenicama ili kotačima.

Izvori opasnosti su istovjetni kao i za strojeve za zemljane radove (bageri, buldožeri i slično), pa se u pogledu zaštitnih mjera treba slično postupiti, isto tako i u pogledu obrazovanja za siguran rad kao i za interne preglede. Posebno je kod utovarivača preko glave naglašena opasnost od prelaska korpe preko osnovnog vozila koje stoga mora imati jak i siguran pokrov, koji će potpuno pokrivati radno mjesto upravljača i osjetljivije di¬jelove vozila.

1.6.1 Čeoni zglobni utovarivači

Čeoni zglobni utovarivač je sredstvo namijenjeno utovaru rasutog materijala pomoću utovarne lopate (korpe) kapaciteta do 7 m3. Punjenje lopate vrši se vožnjom unaprijed (s čela) i zarivanjem lopate u materijal, a istovar lopate odnosno utovar materijala u vozila prijevoza, vožnjom prema naprijed, podizanjem lopate i istresanjem materijala okretanjem lopate prema naprijed. Radi veće pokretljivosti odnosno smanjenja potrebnog radnog prostora, utovarivači ove vrste obično imaju dvodijelnu šasiju koje su vezane oko centralnog zgloba. Time se omogućuje zakretanje jednog dijela šasije u odnosu na drugi i time upravljanje utovarivačem.

1.6.2 Bočni utovarivači (utovarivači sa strane)

Bočni utovarivači, to jest utovarivači s utovarom sa strane rade po sličnom principu kao i čeoni utovarivači, ali im treba manji radni prostor. Transportno sredstvo (kamion) ne mora se pomicati, a utovar materijala vrši se nagibanjem utovarne lopate (korpe) i istresanjem materijala na stranu.

1.6.3 Utovarivači - dozeri

Za radove u kamenitom i čvrsto zbijenom materijalu često se koristi takozvani utovarivač -dozer. Ovi strojevi objedinjuju u jedno, radne funkcije dozera, skrejpera te utovarivača. Utovarna lopata (korpa) konstruirana je obično kao dvodjelna te se može rastvarati, ili kao jednodijelna. Utovarivač je obično postavljen na gusjenice te ostvaruje dobru potisnu silu potrebnu za iskop i punjenje lopate (korpe). Utovarivač - dozer osim utovara može obavljati i funkcije dozera, to jest iskop, pomicanje materijala, planiranje terena i drugo.

1.6.4 Utovarivači preko kabine

Utovarivači s načinom utovara preko kabine vrše punjenje utovarne lopate (korpe) kretanjem unaprijed, a istovar prenošenjem lopate (korpe) preko kabine stroja, to jest preko glave strojara. Ovakav način rada zahtijeva manji radni prostor i skraćuje vrijeme radnog ciklusa. Ovi utovarivači su krute šasije i obično na gusjenicama. Vrlo mnogo se koriste kod tunelskih i drugih podzemnih radova. Postoje i specijalni tipovi ovih utovarivača koji se postavljaju na šine, a pogone komprimiranim zrakom te su prilagođeni za utovar vagoneta, trakastih transportera i slično.

1.6.5 Dogradni utovarivači - Kombinirke

Dogradni utovarivači su ustvari utovarne lopate (korpe) s pripadajućim mehanizmom (strijelom) koje su ugrađene na razna vozila, najčešće traktore. Postavljanje lopate (korpe) može biti izvedeno s prednje ili zadnje strane vozila. Češća je prva varijanta. Ugradnjom utovarne lopate (korpe) sa strijelom, vozilo može obavljati sve radnje za koje je utovarivač i namijenjeni, ali u manjem obimu. Kapaciteti utovarne lopate (korpe) obično ne prelazi 1,5 m3, a visina istovara je manja.

Radi povećanja stabilnosti radni mehanizam takozvana strijela, pričvršćen je za konstrukciju vozila, a na zadnjoj strani vozila postavlja se protuuteg. Ulogu protuutega može ostvarivati priključni rovokopač, a ovakve strojeve zovemo strojevi za kombinirane radove, takozvane «Kombinirke».

1.6.6 Utovarivači neprekidnog djelovanja

U ovu grupu spadaju utovarivači s vedrima ili nekim drugim transportnim mehanizmom (trakasti, pužni i drugo). Vedra su postavljene na lanac ili traku koja omogućuje njihovo pomicanje, odnosno dovođenje u poziciju punjenja i pražnjenja. Punjenje vedra omogućuju spiralne zavojnice koje zahvaćaju materijal ispred vedra, a pražnjenje vedra se vrši samoistovarom. Ovi utovarivači posebno su pogodni za utovar zrnatog materijala (pijesak, šljunak, žitarice) i to uglavnom sa deponija. Izvode se kao samohodni ili vučeni.

1.6.7 Karakteristike utovarivača

Kao i svako drugo vozilo i utovarivači, osim navedenih konstruktivnih razlika, međusobno se razlikuju i po svojim tehničko-eksploatacijskim karakteristikama. Tehničko-eksploatacijske karakteristike odlučujuće su pri nabavljanju i odabiru utovarivača za obavljanje odgovarajućih radova. Kapacitet je veličina koja označava maksimalnu količinu materijala s kojom može manipulirati utovarivač.

Kapacitet se izražava u kubičnim metrima (kubicima), a na isti utovarivač mogu biti postavljene utovarne korpe različitih veličina (ovisno o vrsti materijala).

Visina utovara je maksimalna visina na koju utovarivač može podići i istresti teret. Ova veličina je bitna za određivanje vrste vozila u koju se može vršiti utovar materijala.

Radni prostor je karakteristika utovarivača koja je određena dimenzijama utovarivača manevarskim sposobnostima (potreban minimalni radijus okretanja utovarivača).

Utovarivači zglobne šasije su pokretljiviji u odnosu na utovarivače jednodijelne šasije. Osim navedenih osnovnih karakteristika utovarivača, postoje i druge, kao na primjer: brzina izvođenja operacija, masa utovarivača, snaga motora i drugo.

1.7 TRANSPORTNA SREDSTVA - DAMPERI

Damperi su samohodna vozila za prijevoz i istovar građevinskog materijala. Zbog visoko položenog težišta damperi su dosta nestabilni i potrebno je paziti na poprečni nagib puta kao i uspon puta. Damper treba imati ispravnu zvučnu i svjetlosnu signalizaciju, a s mjesta rukovaoca strojem treba postojati dobar pregled radne okoline. Specifični izvori opasnosti su zahvat bagerske lopate/korpe odnosno udar materijala pri utovaru, a kao mjera zaštite kabina vozača treba na krovu biti ojačana štitnikom koji će je štititi od slučajnog udara i zahvata lopatom/korpom bagera koji vrši utovar.

2. STROJEVI ZA NABIJANJE MATERIJALA

U početku 20-tog stoljeća počela je izgradnja više nasutih zemljanih brana kao i drugih nasipnih građevina, koje je trebalo nabiti da bi se postigla potrebna stabilnost. Zemljane nasipe nabijalo se u početku bosim nogama, pa ručnim nabijačima, da bi se kasnije konstruirali valjci s bodljama koje su vukli konji. Usporedno sa spoznajom da nasipni zemljani materijal treba nabijati kako bi se postigla stabilnost i spriječila kasnija slijeganja, razvijali su se i strojevi kojima su se obavljala nabijanja. Isprva se razvoj temeljio na iskustvenoj spoznaji da bi se kasnije temeljio na znanstvenim metodama. U tome se otišlo tako daleko da danas najsuvremeniji nabijači imaju ugrađene elektroničke uređaje koji registriraju nabijenost tla iza svakog prolaska nabijača te upozoravaju kada je predviđena nabijenost postignuta. Ubrzanje u razvoju strojeva za nabijanje pripomogla je i ubrzana izgradnja prometnica sa suvremenim kolnicima pri čem su eventualna slijeganja nasipa nedopustiva, jer bi prouzrokovala goleme materijalne štete na skupim suvremenim kolnicima. U odnosu na način djelovanja, razlikuju se tri osnovne poluskupine strojeva za nabijanje: - strojevi koji nabijaju statički, vlastitom težinom, a dijele se na ježeve, čelične glatke valjke, te valjke na gumama, - strojevi koji nabijaju dinamički, koristeći pritom silu slobodnog pada (različiti mehanički i eksplozivni nabijači), - strojevi koji nabijaju dinamički, s pomoću vibracija, a dijele se na vibrovaljke, vibroježeve, vibroploče i kompaktore.

2.1 JEŽEVI I VIBROJEŽEVI

Ježevi su vrsta strojeva za nabijanje. Među prvima su se pojavili za nabijanje nasipnog materijala, a djeluju vlastitom težinom - gnječenjem materijala. Pogodni su za nabijanje koherentnog materijala, pa se za takav materijal isključivo i rabe. Jež se sastoji od glatkog valjka, savijenog od lima debljine 15-30 mm, postrance zatvorenog, promjera 1,00 do 1,50 metara. Po obodu valjka raspoređene su bodlje konusnog oblika ili oblika ovčje noge sa svrhom da pri valjanju prodiru u nasuti sloj te da ga počnu nabijati u donjem dijelu. Znakovito je da jež nabija nasipni sloj od donjeg dijela prema gore. Ježevi težine 20 do 60 kN svrstavaju se u srednje teške, dok se oni teži od 60 kN svrstavaju u teške i velike. Težina ježa povećava se tako da se u šupljinu unutar plašta valjka stavlja voda, odnosno pijesak za još veću težinu. Postoje ježevi koji umjesto savijenoga limenog plašta imaju plašt od rešetke. Njih se često opterećuje zbog veće težine betonskim blokovima. Uobičajeno nije samohodan, već se mora priključiti na vozilo, najčešće traktor gusjeničar. Ježevi se u većini slučajeva koriste u prugama od dva, tri ili četiri komada i povezuju se zglobno, kako bi nabijanje bilo ravnomjernije. Posebnu pažnju treba posvetiti spojnim elementima kako za priključivanje na traktor tako i za međusobne veze Vibroježevi su se pojavili godine 1960. Slični su ježu statičkog djelovanja, no imaju još sklop za vibraciju kojim se djelovanje ježa pojačava i dinamički. S vibroježevima potrebno je 50-75% manje prijelaza nego s ježevima sa statičkim djelovanjem.

Vibroježevi su u prednosti zbog toga što sa znatno manjom vlastitom težinom postižu učinke teških strojeva statičkog djelovanja. Osim toga, djelovanje im je univerzalnije u odnosu na vrste materijala. Vibroježevi mogu pri radu istiskivati višak vode iz nasipnog materijala i tako nasipni materijal približiti optimalnoj vlažnosti te povećavati mogućnost kvalitetnijeg nabijanja.

2.2 VALJCI I VIBROVALJCI

Usporedno s ježevima pojavili su se i valjci s glatkim čeličnim kotačima, a pripadaju u vrstu građevinskih strojeva što djeluju vlastitom težinom, to jest statički. Rabe se za nabijanje kamenih podloga krupnijih granulacija, a osobito za završnu obradu već nabijenih nasutih slojeva. Značajka je tih strojeva da im pritisak naglo opada od površine prema donjim dijelovima sloja, dakle, suprotno od ježeva. Zato se ti valjci rabe za površinska nabijanja ili za nabijanja u slojevima od 10 do najviše 20 cm debljine.

Vibrovaljci su se pojavili tek godine 1950. godine. Djeluju na tlo vlastitom težinom statički, a zbog vibracija i dinamički. Vibracijama se, u odnosu na masu, djelovanje valjka kao i ježa, višestruko povećava (5 do 7 puta). Osnovni element vibrovaljaka i vibroježa je vibrator koji, ovisno o konstrukciji, može stvarati kružne ili okomite vibracije. Frekvencija vibracija iznosi od 20 do 75 Hz (broj vibracija u sekundi), a vibriranjem se postiže da se u nasipnom materijalu za vrijeme vibracija smanjuju kohezijske sile i trenje, pa se čestice materijala slažu u slobodne prostore stvarajući tako najveću moguću gustoću u nasipnom materijalu. Amplituda je veličina za koju se vibrirajuća masa pomiče gore-dolje od neke nulte crte. Što je veća masa koja vibrira, kao i amplituda, to je i dubina nabijanja veća. Rabljenje te vrste nabijanja ovisi o frekvenciji, amplitudi i masi koja vibrira. Da bi se postigli optimalni učinci, neophodno je da stroj može mijenjati frekvenciju i veličinu amplitude. Pri nabijanju tankih slojeva i sitnozrnatih materijala, napose asfaltnih, rabi se mala amplituda i frekvencija 45 Hz. dok se za debele slojeve i krupnozrnate materijale rabi velika amplituda i frekvencija 30 Hz.

Za dobro nabijanje u pijesku i šljunku potrebno je, uz vibracije, i statičko djelovanje od 5 do 10 N/cm2, a u koherentnom tlu (glini) otprilike 50 N/cm2. Značajka je tih strojeva za nabijanje da se djelovanje prenosi približno jednako kroz cijelu visinu sloja koji se nabija. Laganiji vibrovaljci nabijaju i površinski, dok teški vibrovaljci površinu razrahljuju.

Prednosti vibronabijača u odnosu na nabijače sa statičkim djelovanjem su u uštedi pogonske energije. Isključenjem vibracije valjak djeluje samo statički, broj potrebnih prijelaza pod vibracijom je svega 3 do 5, a premještanje vibrovaljka na gradilištu obavlja se vozilima manje nosivosti stoje velika prednost u odnosu na statičke valjke. Vibrovaljci su u prednosti i zbog toga što sa znatno manjom vlastitom težinom postižu učinke teških strojeva statičkog djelovanja. Osim toga, djelovanje im je univerzalnije u odnosu na vrste materijala. Sjedalo vozača s kabinom nalazi se na gumenim podlogama ili gibnjevima tako da se vibracije pri radu gotovo ne osjećaju.

2.3 VIBRO NABIJAČI

U nastojanju da se suvremenom građenju dadu strojevi koji će uz što manje pogonske i transportne troškove omogućiti najveće tehničke rezultate u pogledu sabijanja, konstruirani su strojevi koji sabijaju zemljane mase pomoću vibriranja. Vibracijski nabijači redovito su pločasti. Na osnovnoj podložnoj ploči ugrađen je motor koji proizvodi vibracije. Svi do sada opisani strojevi za nabijanje (osim vibracijskih valjaka) iskorištavali su za nabijanje svoju vlastitu težinu, a motornu snagu samo za pokretanje. Vibracijski nabijači iskorištavaju motornu snagu jedino za stvaranje vibracija. Vibracije izazvane na stroju prenose se na tlo. Držeći se tog načela, gotovo sve konstrukcije vibracijskih nabijači su lagane i troše malo energije. Vibracijski se nabijači najsvsishodnije primjenjuju za sabijanje nekoherentnih materijala. Kako se međutim, u praksi nailazi i na djelomično koherentne materijale, a da bi upotreba vibracijskih nabijača bila što svestranija, neki su konstruktori povećali vlastitu težinu svojih tipova strojeva.

Vibronabijači su građevinski strojevi koji se koriste kao i nabijači za manje nasipne radove i posebnih uvjeta.Vrlo su slični lakšim nabijačima, pa ih se često odmah ne razlikuje, iako u načinu djelovanja postoje velike razlike. Vibronabijači, naime, djeluju uslijed vibracija dinamički. Najčešće su teški oko l kN, vi¬sina odskoka im je do 8 cm, a postižu oko 700 udaraca u minuti. Udarna sila im je i do 25 kN, a dubina djelovanja do 60 cm, dok im je vlastita brzina kretanja 9 m/min, a radni učinak do 200 m2/h. U odnosu na težinu, razlikujemo lagane nabijače, od 0,6 do 2 kN i teške nabijače od 4 do 10 kN koji se zbog skošene stope i znakovitog "skakanja" nazivaju žabama. Visina "skakanja" u laganih nabijača je do 20 cm, a u teških i do 40 cm.

2.4 VIBRO PLOČE

Za zbijanje koherentnih materijala, naročito u skučenim prostorima kao što je na primjer prostor oko upornjaka i krila mostova, oko temelja strojeva, u rovovima ili u bilo kojoj vrsti skučenih građevinskih jama, mogu se s uspjehom upotrijebiti ploče za nabijanje. Vibroploče su građevinski strojevi koji se koriste za nabijanje većih nasipnih količina nekoherentnih materijala, osobito tamponskih slojeva. Dijele se, prema težini, na lagane vibroploče težine 0,1 do 0,5 kN, srednje teške vibroploče 0,6 do 2 kN i teške vibroploče preko 2 kN. Vibroploče se sastoje od temeljne čelične ploče na koju je smješten pogonski motor odgovarajuće veličine, te sklop s ekscentrom koji izaziva vibracije. Vibracije se prenose preko naliježuće čelične ploče na nasipni materijal, a proizvode 600 do 2000 udaraca u minuti, uz udarnu silu od 3,5 do 20 kN. Površina plo¬če u najlakših vibropločaje 0,15 m2, a u najtežih 1,2 m2, dok im je vlastita pokretljivost od 12 do 25 m/min. Dubina djelovanja pri nabijanju najlakših vibropločaje 30 cm, a najtežih i do 180 cm. Ako se vibroploče kreću samo u jednom smjeru, nazivamo ih - vibrosolima, a ako se kreću naprijed-natrag - vibromaksima. Kretanje naprijed ili natrag postiže se promjenom položaja ekscentra.

2.5 SIGURNOST PRI RADU S VALJKOM I VIBRONABIJAČEM

Izvori opasnosti Kod strojeva koji zbijaju tlo (valjci i vibracijski nabijači), mehanički izvori opasnosti su: rotirajući dijelovi (zamašnjak, remenica), ručka za pokretanje motora, spojka motora, amortizeri ploče nabijača, neravni teren, utovar pri transportu i slično. Štetnosti su ispušni plinovi, a nepovoljni uvjeti buka i vibracije koje pri radu stvara vibronabijač.

Mjere sigurnosti Svi uređaji i dijelovi koji rotiraju, moraju biti pravilno zaštićeni propisanim zaštitama. Sklopovi i dijelovi na stroju koji vibriraju trebaju biti zaštićeni amortizerima. Protiv buke koju proizvodi vibronabijač treba nositi antifone. Pri radu u javnom prometu (popravak cesta) treba postaviti propisanu signalizaciju i osiguranje.

2.6 NAPUCI ZA SIGURAN RAD S VALJKOM

Rukovanje pokretnim valjcima dopušteno je samo sa sjedišta vozača (odnosno stajališta). Valjke je dopušteno staviti u pogon nakon što se provjeri jesu li zaštitne naprave na mjestu i ispravno postavljene, jesu li prostor oko valjka i valjak slobodni od alata i materijala. Kod puštanja u pogon naročito pred vožnju na novo radno mjesto potrebno je pogledali upravljač i kočnice, te ispitati njihovu sigurnost. Ispod strmina, odnosno uspona, treba se uključili najmanja brzina i pri tom je potrebno zaustaviti valjak. Kod vučnih valjaka s rudom, strojar mora uvijek ići pokraj valjka.

Vozači valjka trebaju voditi računa o tome da mjesto vozača uvijek bude čisto od prljavštine, bez ulja, leda, alata i slično. Ova odredba važi i za sva ostala mjesta na valjcima koja su pristupačna vozaču. Vozači valjka mogu dopustiti vožnju na valjcima samo za to ovlaštenim osobama, i to ako za njih postoje čvrsta i osigurana sjedišta. Za vrijeme transporta valjka vozilom, valjak treba učvrstiti i zakočiti. Utovar i istovar treba obavljati na rampama, a rad izvoditi pod nadzorom odgovorne osobe i s najvećom opreznošću.

Kad vozač napušta valjak, treba ukopčati ručnu kočnicu. Ako se vozač udalji od stroja, (treba zaustaviti motor, ubaciti u brzinu (ovo važi za valjke bez hidrauličnog kvačila), izvadili ključ za paljenje motora, te podmetanjem bandaže, spriječiti samostalno pokretanje valjka. Kod stavljanja valjka izvan pogona, valjak mora stajati na čvrstom tlu, po mogućnosti ravnom, a valjak se mora osigurati protiv samostalnog pokretanja podmetanjem klina ili kamena. Ukoliko se valjci ostavljaju na javnim prometnicama, tada se treba pridržavati sigurnosnih propisa koji važe za cestovni promet. Za vrijeme rada stroja motora, zabranjuje se podmazivanje, natakanje goriva i reguliranje mehanizama.