Siguran rad na poslovima šivača i krojača u tekstiloj industriji - Statodinamički napori

Statički napori: prisilan položaj tijela

Naprezanje pojedinih dijelova tijela utječe na pojavu bola i time upozorava na mogućnost nastanka trajnog oštećenja. Najranjiviji dijelovi tijela šivača su vrat, ruke, zglobovi, šake, leđa, noge i stopala. Problemi s tim dijelovima tijela su to češći što je lošiji dizajn radnog okruženja. Šivanje vas prisiljava da držite tijelo u jednom položaju dugi perid. To je neudoban polažaj čije  posljedice mogu biti bol i ozljede.

VRAT

Ukoliko se zna da je težina glave odrasle osobe oko 5 kilograma, tada je jasno koliko naprezanje stalno podnose naši vratni mišići. Ukoliko je glava centrirana u ravnini ramena, vratni mišići je lagano podnose, no ukoliko je nagnuta naprijed, za njih je to značajno naprezanje (efekt je sličan onome kada dugo pišete za pisaćim stolom glavom nagnutom naprijed zbog pogleda prema dolje) i javlja se bol u vratu.

LEĐA I NOGE

Tokom dana ljudi sjede, hodaju i leže. Od svih tih položaja najnapornije je sjedenje. Mi doslovce maltretiramo naše tijelo, pogotovo kralježnicu, ramena i donji dio leđa.

Vrlo je bitno da se pri sjedenju zauzme pravilan položaj tijela.

Potrebno je:

- sjediti uspravno, licem i tijelom okrenut prema objektu koji gledamo, leđa nasloniti na potporanj

- po mogućnosti koristiti ergonomski  stolac (pokretljivost na 5 kotača, potporanj za leđa, podešavanje visine)

- stopala trebaju biti uvijek čvrsto na podlozi

Dinamički napori: fizički rad

RUKE, ZGLOBOVI, ŠAKE

Veliki problem predstavljaju oboljenja zbog učestalih ponavljanja relativno složenih i malih pokreta, tzv. RSI (Repetitive Strain Injury). Dok se većina ljudi ne obazire na opomene i upozorenja na mogućnosti takvih ozljeda, prilično su deprimirajuća iskustva osoba koje imaju te probleme i žele ukazati na njih i drugima. Dovoljno je samo zamisliti da ne možete držati vilicu i normalno jesti jer vas to previše boli.

To nisu ozljede koje se javljaju samo kod osoba koje rade na poslovima šivača, već i kod tajnica, daktilografa, pletilja i svih drugih osoba koje učestalo ponavljaju niz malih, naoko bezopasnih pokreta. Na svu sreću, većina tih ozljeda se može spriječiti upotrebom ergonomski pojedincu prilagođene opreme, pravilnim dizajnom radnog prostora i posebno redovitim vježbama razgibavanja i opuštanja.

Carpal tunnel syndrom ili sindrom zapešćnog tunela

U normalnim okolnostima  tunel u zapešću kroz koji prolazi središnji živac je dovoljno širok i živac ima dovoljno mjesta, no njegovim suženjem živac postaje prikliješten i javlja se bol u prstima, osjećaj peckanja ili čak oduzetost cijele šake. Taj sindrom se javlja na oko 0.1% populacije, ali mora se znati da čak 15% pogođenih osoba radi kao šivač ili za poslovima na traci koji zahtjevaju učestalo ponavljanje pokreta, kao muzičari, zubari i sl. Iako su učestali pokreti zgloba zapešća važan faktor kod pojave sindroma, čini se da su drugi faktori, pogotovo medicinski, kao dijabetes, reumatični artritis i trudnoća važniji. Ipak, učestalost sindroma raste pri čestoj uporabi ruku ili kod poslova koji zahtjevaju uporabu snage.

Sindrom zapešćnog tunela može se dijagnosticirati učestalom neosjetljivošću, peckanju i boli u palcu i prva tri prsta ruke. Bol je često jača noću i širi se na podlakticu i cijelu ruku. Ovi simptomi ne znače da imate sindrom zapešćnog tunela, ali mogu upućivati na neka druga oboljenja kao što su reumatični artritis, oštećenje diska, kralježnice, problema sa središnjim živčanim sustavom i sl. Simptomi koji mogu upućivati da se ne radi o sindromu zapešćnog tunela su bol u ramenima, oduzetost u kombinaciji s kašljanjem ili kihanjem, te oduzetost, ali bez boli. Da bi se sigurno dijagnosticiralo ovo oboljenje treba posjetiti specijalista i obaviti pregled elektromiografom koji će detektirati 90% oboljenja. Pregled nije 100% siguran i ponekad detektira oboljenje i kod osoba koje nemaju nikakvih problema, a one koji boluju proglasi zdravima.

Postoje dva oblika liječenja: kirurškim i terapijama. Ukoliko su simptomi sporadični ili blagi koriste se terapije koje uključuju redovite vježbe kod fizioterapeuta, upotrebu lijekova i injekcije. Kirurška intervencija se primjenjuje u težim slučajevima, a oporavak traje do 6 tjedana.

Još uvijek se ne zna je li redizajn radnog prostora samo usporava ili sprečava pojavu ovog simptoma, no definitivno ne škodi!

Što uraditi kako bi se problemi pokušali spriječiti?

- šaka i prsti trebaju biti u liniji s ostatkom podlaktice, tako da je zapešće ravno i čim manje opterećenje na zglob i zapešće.

- zapešća se trebaju odmarati u ravnom položaju.

- prsti trebaju biti ravni produžetak šake.

- uzimati redovite kratke pauze pri tipkanju i razgibavati zglobove i prste.

- pri radu ramena trebaju biti opuštena.