Tjelesni napori i nefiziološki položaji tijela

Uvjeti rada uvelike utječu na tjelesna naprezanja radnika, a posebno kada se rad obavlja na otvorenom ili neodgovarajućem prostoru, nedovoljno zračnom, provjetravanom ili vlažnom, uz povišenu ili prenisku temperaturu. Položaj tijela radnika pri radu jedan je od značajnih čimbenika koji utječe na korištenje radne sposobnosti radnika. Intenzitet ovisi o vrsti poslova koje radnik obavlja uvjetima u kojima radi. Pri obavljanju svakog rada prisutne su dvije grupe naprezanja:

- opće opterećenje krvotoka, izazvano naporom organizma da održi toplinsku ravnotežu,

- lokalno i akutno opterećenje mišića, kralješnice i zglobova.

Prekomjerni napori, pogotovo ako se obavljaju u nepovoljnim uvjetima uz nepovoljne položaje tijela mogu uzrokovati zdravstvena oštećenja i bolesti od kojih se neke smatraju profesionalnim bolestima.

Tjelesni napori često su uvjet rada pri obavljanju poslova, a ovisno o vrsti i veličini napora, mogu postati štetni. Potrošnja energije u tijeku rada i umor kao pratioci tjelesnog napora u pravilu se reguliraju i samopodešavaju (pojava gladi, nemogućnosti daljnjeg rada zbog mišićne boli i slično) u tijeku rada ili u dnevnim ciklusima. Tjelesni napori pojavljuju se prilikom rukovanja predmetima (teretima), pri podizanju, spuštanju, držanju, nošenju, tiskanju, guranju, vučenju, okretanju i drugo, i to pri hodanju, trčanju, penjanju, silaženju i slično. Pri ručnom podizanju i prenošenju tereta važnu ulogu sa stajališta zaštite na radu ima težina tereta koja ne smije prelaziti propisane težine te pravilan uvježban način na koji se teret ručno podiže i prenosi.

Tjelesni se napori dijele na dinamički napor pri kojem je tijelo ili koštano-mišićna skupina u kretanju, a napetost mišića se stalno mijenja, te na statički tjelesni napor pri kojem su koštano-mišićne skupine u učestalom stanju trajne napetosti.

Dinamički napor bez opterećenja (kretanje bez tereta) u osnovi se može smatrati sportskom aktivnošću i poželjan je kao čimbenik koji pospješuje zdravlje organizma u cjelini. Međutim, takav je oblik aktivnosti u radu rijedak. U radu se najčešće pojavljuju statički tjelesni napor s opterećenjima (pri takvom radu postoji dinamička komponenta napora, ali njezin utjecaj nije značajan, na primjer rad s raznim alatima, utovar-istovar robe ručno ili alatima i slično) i statički tjelesni napor bez dodatnog opterećenja, koji se naziva i rad u neprirodnom položaju tijela (na primjer rad zavarivača u brodskom trupu, rad tkalca na strojevima). Položaj tijela pri radu može biti dugotrajno stajanje, sjedenje, čučanje, klečanje i drugo, zbog čega nakon tog stalnog i dugog nepovoljnog položaja tijela može doći do oštećenja zdravlja. Najveći broj tih bolesti može uzrokovati profesionalne bolesti.

U oba navedena oblika, to jest sa i bez opterećenja, statički tjelesni napor prati značajan poremećaj u opskrbi mišića krvlju što uzrokuje brzu pojavu umora (bez značajne potrošnje energije) ali i vrlo fokusirane pritiske, koje možemo smatrati mikroozljedama ili ubrzanim trošenjem, uvijek istih dijelova koštanog sustava, ponajprije kralježnice. Kad se takav rad, na primjer brusača odljevaka u ljevaonici ili montera čeličnih konstrukcija, obavlja 20-30 godina, na mnogim kritičnim mjestima koštanog sustava dođe do istrošenosti koštanih dijelova i/ili oštećenja vezivnoga tkiva te radnik postaje invalid. Kriterij za stvarnu ocjenu fizičkog opterećenja temelji se na mjerenju opterećenja mišića radom slijedećih parametara:

- opterećenja dišnih funkcija

- opterećenja sustava krvotoka

- kalorična potrošnja

RUČNO PRENOŠENJE TERETA znači svaki fizički rad koji uključuje dizanje, prenošenje, spuštanje, guranje, vučenje ili nošenje tereta ljudskom snagom i druge slične radnje (na primjer podupiranje, držanje).

Način priprema tereta za prihvat, podizanje i prenošenje kao i težina samog tereta imaju vrlo važnu komponentu u općem očuvanju zdravlja. Pri dizanju tereta ne postoji samo opasnost od umora nego i od tjelesnih povreda. Tereti koje treba prenositi moraju se prihvatiti i spustiti unutar povoljne daljine dohvata radnika. Tako na primjer ako se podiže teret od 50 -60 kgs vodoravno prignutim leđima dolazi do opterećenja pojasnog kralješka čak s oko800 kg. Nije potrebno ni govoriti da ovakva opterećenja mogu dovesti čak i do prijeloma kralješaka. Mehanički su odnosi povoljniji kad su leđa uspravna i ako se teret nosi što je moguće bliže tijelu. Svako ispruživanje i sagibanje prema naprijed pri podizanju tereta uvijek je nepovoljno, pa i onda kad težina terete nije suviše velika.

Opterećenje kralješnice.povećava se odozgo prema dolje, a najveće je u predjelu pet pojasnih kralješaka. Budući da se oštećuje elastično vezno tkivo između kralješaka, a godinama ono postoje sve manje elastično, dolazi kod velikih oterećenja do prodora tog tkiva kroz naprsline diska. Ovo izaziva pritisak na leđnu moždinu ili pak na živac koji izlazi iz kralješnice. To je takozvana "diskushernia""koju prate različiti bolovi, kočenja i mišićni grčevi.

Obzirom da je pri utvrđivanju opasnosti potrebno propisati i mjere zaštite stoga će se na poslovima i radnim zadacima gdje postoji potreba za stalnim i povremenim opterećenjima tijela radi ručnog prenošenja tereta propisati pravila rada ovim slijedom:

- prije podizanja terete obavezno se prostor mora osloboditi svih smetnji i prepreka,

- optimalne težine tereta za dizanje su do 25 kgza muškarce, a do 15 kgza žene,

- optimalna visina hvatanja terete je oko40 cmiznad poda,

- tijelo pri podizanju tereta mora biti što uspravnije jer što je ono više nagnuto naprijed time su više opterećeni leđni mišići,

- teret se uvijek mora podizati s kralješnicom u uspravnom stavu jer se tad teret ravnomjerno raspoređuje po čitavoj površini diskusa kralješnice,

- teret se mora podizati što bliže tijelu,

- okretanje tijela s teretom mora biti u nogama, to jest okretati se stopalima, a ne uvijanjem
odnosno zaokretanjem tijela,

- kod skidanja tereta s višeg na niže mora se izbjegavati trzaj,

- kad se prenosi dugački teret i/ili kad su za prenošenje teških ili velikih tereta potrebna 2 i više radnika, jedan radnik mora rukovoditi prihvatom i prenošenjem tereta.

RUČNO PODIZANJE I PRENAŠANJE TERETA 

Terete podizati i prenositi samo na pravilan i uvježban način. Za podizanje težih tereta koristiti odgovarajuće mehaničke naprave. Pri manipulaciji teretom potrebno je izbjegavati pokrete vučenja, nespretna podizanja i oštre predmete. Odjeća koju nosi radnik ne smije biti preuska i nespretna.

PRIJE PODIZANJA TERETA POTREBNO JE:

- potražiti pomoć ukoliko se radi o teškom i nespretnom teretu

- poznavati težinu koja se diže – razmisliti o težini tereta

- uvjeriti se da se teret može podići bez prenaprezanja

- uvjeriti se da je teret slobodan – da se može pomaknuti

- uvjeriti se da je put kojim se teret planira prenijeti slobodan i prohodan

- zagrijati mišiće

PRI RUČNOM PODIZANJU POTREBNO JE:

- stati uz teret i okrenuti se prema smjeru u kome se teret planira pomaknuti

- zauzeti pravilan širok stav radi ravnoteže - stopala moraju biti širom razmaknuta s jednom nogom  lagano prema naprijed radi ravnoteže

- treba čučnuti toliko nisko da se predmet može sigurno prihvatiti

- biti siguran da je teret dobro zahvaćen

- ramena i leđa stalno držati uspravno

- teret sigurno zahvatiti, tako da tijekom prenošenje ne postoji opasnost da sklizne, odnosno ne stvara dodatni napor tijekom nošenja

- stegnuti trbušne mišiće

- udahnuti zrak

- teret pridići uz tijelo koliko je moguće – najtežu stranu tereta potrebno je držati uz tijelo

- dizati lagano bez trzaja snagom nožnih mišića sve dok se noge ne isprave, a leđa pri tom moraju ostati uspravna

PRAVILAN NAČIN DIZANJA I PRENOŠENJA TERETA:

 - Procijenite odoka težinu predmeta. Ako smatrate da je predmet pretežak za vaše mogućnosti nemojte ga podizati, već zatražite pomoć. Zatim stati uz predmet i okrenuti se prema smjeru u kome se predmet planira prenijeti.

- Zauzmite siguran položaj nogu i pravilan širok stav radi ravnoteže – stopala moraju biti širom razmaknuta s jednom nogom, lagano prema naprijed radi ravnoteže. To znači da su noge postavljene u raskorak s razmakom stopala od po prilici 20 do 30 cm. Isto ako postavite stopala neposredno uz podnožje predmeta. Na taj način zaštićujete leđne mišiće od preopterećenja.

- Savijte koljena i čučnite toliko nisko da predmet možete sigurno prihvatiti. Ne saginjite se, već držite kičmu ravno i što je mogu­će više uspravno. Ako je potrebno, koljena raširite, ili samo jedno koljeno više približite predmetu. Zatim zahvatite rukom predmet i počnite ga podizati, i to snagom nogu, jer pri tomu koristite najsnažnije grupe mišića u tijelu. Predmet držite cijelo vrijeme potpuno uz tijelo.

- Uspravite se i podignite predmet na visinu pogodnu za prenošenje, lagano, bez trzaja, snagom nožnih mišića sve dok se noge ne isprave, a leđa pri tom moraju ostati uspravna. Pri promijeni smjera kretanja budite pažljivi, ne okrečite gornji dio tijela. Smjer kretanja mijenjajte isključivo promjenom položaja nogu.

- Prenesite predmet (po potrebi napraviti stanku).

- Odložite predmet. Kod odlaganja predmeta najprije stavite na stol samo dio predmeta, a onda ga do kraja gurnite rukama ili, ako je potrebno, tijelom. Ako predmet kojega ste nosili u visini pojasa želite spustiti na pod, postupite slično kao i kod podizanja. Uz što je moguće više us­pravnu kičmu i s predmetom priljubljenim uz tijelo, savijte koljena i spuštajte predmet mišićima ruku i nogu.