Tjelesni napori i nefiziološki položaji tijela

Uvjeti rada uvelike utječu na tjelesna naprezanja radnika, a posebno kada se rad obavlja na otvorenom ili neodgovarajućem prostoru, nedovoljno zračnom, provjetravanom ili vlažnom, uz povišenu ili prenisku temperaturu. Položaj tijela radnika pri radu jedan je od značajnih čimbenika koji utječe na korištenje radne sposobnosti radnika. Intenzitet ovisi o vrsti poslova koje radnik obavlja uvjetima u kojima radi. Pri obavljanju svakog rada prisutne su dvije grupe naprezanja:

- opće opterećenje krvotoka, izazvano naporom organizma da održi toplinsku ravnotežu,

- lokalno i akutno opterećenje mišića, kralješnice i zglobova.

Prekomjerni napori, pogotovo ako se obavljaju u nepovoljnim uvjetima uz nepovoljne položaje tijela mogu uzrokovati zdravstvena oštećenja i bolesti od kojih se neke smatraju profesionalnim bolestima.

Tjelesni napori često su uvjet rada pri obavljanju poslova, a ovisno o vrsti i veličini napora, mogu postati štetni. Potrošnja energije u tijeku rada i umor kao pratioci tjelesnog napora u pravilu se reguliraju i samopodešavaju (pojava gladi, nemogućnosti daljnjeg rada zbog mišićne boli i slično) u tijeku rada ili u dnevnim ciklusima. Tjelesni napori pojavljuju se prilikom rukovanja predmetima (teretima), pri podizanju, spuštanju, držanju, nošenju, tiskanju, guranju, vučenju, okretanju i drugo, i to pri hodanju, trčanju, penjanju, silaženju i slično. Pri ručnom podizanju i prenošenju tereta važnu ulogu sa stajališta zaštite na radu ima težina tereta koja ne smije prelaziti propisane težine te pravilan uvježban način na koji se teret ručno podiže i prenosi.

Tjelesni se napori dijele na dinamički napor pri kojem je tijelo ili koštano-mišićna skupina u kretanju, a napetost mišića se stalno mijenja, te na statički tjelesni napor pri kojem su koštano-mišićne skupine u učestalom stanju trajne napetosti.

Dinamički napor bez opterećenja (kretanje bez tereta) u osnovi se može smatrati sportskom aktivnošću i poželjan je kao čimbenik koji pospješuje zdravlje organizma u cjelini. Međutim, takav je oblik aktivnosti u radu rijedak. U radu se najčešće pojavljuju statički tjelesni napor s opterećenjima (pri takvom radu postoji dinamička komponenta napora, ali njezin utjecaj nije značajan, na primjer rad s raznim alatima, utovar-istovar robe ručno ili alatima i slično) i statički tjelesni napor bez dodatnog opterećenja, koji se naziva i rad u neprirodnom položaju tijela (na primjer rad zavarivača u brodskom trupu, rad tkalca na strojevima). Položaj tijela pri radu može biti dugotrajno stajanje, sjedenje, čučanje, klečanje i drugo, zbog čega nakon tog stalnog i dugog nepovoljnog položaja tijela može doći do oštećenja zdravlja. Najveći broj tih bolesti može uzrokovati profesionalne bolesti.

U oba navedena oblika, to jest sa i bez opterećenja, statički tjelesni napor prati značajan poremećaj u opskrbi mišića krvlju što uzrokuje brzu pojavu umora (bez značajne potrošnje energije) ali i vrlo fokusirane pritiske, koje možemo smatrati mikroozljedama ili ubrzanim trošenjem, uvijek istih dijelova koštanog sustava, ponajprije kralježnice. Kad se takav rad, na primjer brusača odljevaka u ljevaonici ili montera čeličnih konstrukcija, obavlja 20-30 godina, na mnogim kritičnim mjestima koštanog sustava dođe do istrošenosti koštanih dijelova i/ili oštećenja vezivnoga tkiva te radnik postaje invalid. Kriterij za stvarnu ocjenu fizičkog opterećenja temelji se na mjerenju opterećenja mišića radom slijedećih parametara:

- opterećenja dišnih funkcija

- opterećenja sustava krvotoka

- kalorična potrošnja

RUČNO PRENOŠENJE TERETA znači svaki fizički rad koji uključuje dizanje, prenošenje, spuštanje, guranje, vučenje ili nošenje tereta ljudskom snagom i druge slične radnje (na primjer podupiranje, držanje).

Način priprema tereta za prihvat, podizanje i prenošenje kao i težina samog tereta imaju vrlo važnu komponentu u općem očuvanju zdravlja. Pri dizanju tereta ne postoji samo opasnost od umora nego i od tjelesnih povreda. Tereti koje treba prenositi moraju se prihvatiti i spustiti unutar povoljne daljine dohvata radnika. Tako na primjer ako se podiže teret od 50 -60 kgs vodoravno prignutim leđima dolazi do opterećenja pojasnog kralješka čak s oko800 kg. Nije potrebno ni govoriti da ovakva opterećenja mogu dovesti čak i do prijeloma kralješaka. Mehanički su odnosi povoljniji kad su leđa uspravna i ako se teret nosi što je moguće bliže tijelu. Svako ispruživanje i sagibanje prema naprijed pri podizanju tereta uvijek je nepovoljno, pa i onda kad težina terete nije suviše velika.

Opterećenje kralješnice.povećava se odozgo prema dolje, a najveće je u predjelu pet pojasnih kralješaka. Budući da se oštećuje elastično vezno tkivo između kralješaka, a godinama ono postoje sve manje elastično, dolazi kod velikih oterećenja do prodora tog tkiva kroz naprsline diska. Ovo izaziva pritisak na leđnu moždinu ili pak na živac koji izlazi iz kralješnice. To je takozvana "diskushernia""koju prate različiti bolovi, kočenja i mišićni grčevi.

Obzirom da je pri utvrđivanju opasnosti potrebno propisati i mjere zaštite stoga će se na poslovima i radnim zadacima gdje postoji potreba za stalnim i povremenim opterećenjima tijela radi ručnog prenošenja tereta propisati pravila rada ovim slijedom:

- prije podizanja terete obavezno se prostor mora osloboditi svih smetnji i prepreka,

- optimalne težine tereta za dizanje su do 25 kgza muškarce, a do 15 kgza žene,

- optimalna visina hvatanja terete je oko40 cmiznad poda,

- tijelo pri podizanju tereta mora biti što uspravnije jer što je ono više nagnuto naprijed time su više opterećeni leđni mišići,

- teret se uvijek mora podizati s kralješnicom u uspravnom stavu jer se tad teret ravnomjerno raspoređuje po čitavoj površini diskusa kralješnice,

- teret se mora podizati što bliže tijelu,

- okretanje tijela s teretom mora biti u nogama, to jest okretati se stopalima, a ne uvijanjem
odnosno zaokretanjem tijela,

- kod skidanja tereta s višeg na niže mora se izbjegavati trzaj,

- kad se prenosi dugački teret i/ili kad su za prenošenje teških ili velikih tereta potrebna 2 i više radnika, jedan radnik mora rukovoditi prihvatom i prenošenjem tereta.

RUČNO PODIZANJE I PRENAŠANJE TERETA 

Terete podizati i prenositi samo na pravilan i uvježban način. Za podizanje težih tereta koristiti odgovarajuće mehaničke naprave. Pri manipulaciji teretom potrebno je izbjegavati pokrete vučenja, nespretna podizanja i oštre predmete. Odjeća koju nosi radnik ne smije biti preuska i nespretna.

PRIJE PODIZANJA TERETA POTREBNO JE:

- potražiti pomoć ukoliko se radi o teškom i nespretnom teretu

- poznavati težinu koja se diže – razmisliti o težini tereta

- uvjeriti se da se teret može podići bez prenaprezanja

- uvjeriti se da je teret slobodan – da se može pomaknuti

- uvjeriti se da je put kojim se teret planira prenijeti slobodan i prohodan

- zagrijati mišiće

PRI RUČNOM PODIZANJU POTREBNO JE:

- stati uz teret i okrenuti se prema smjeru u kome se teret planira pomaknuti

- zauzeti pravilan širok stav radi ravnoteže - stopala moraju biti širom razmaknuta s jednom nogom  lagano prema naprijed radi ravnoteže

- treba čučnuti toliko nisko da se predmet može sigurno prihvatiti

- biti siguran da je teret dobro zahvaćen

- ramena i leđa stalno držati uspravno

- teret sigurno zahvatiti, tako da tijekom prenošenje ne postoji opasnost da sklizne, odnosno ne stvara dodatni napor tijekom nošenja

- stegnuti trbušne mišiće

- udahnuti zrak

- teret pridići uz tijelo koliko je moguće – najtežu stranu tereta potrebno je držati uz tijelo

- dizati lagano bez trzaja snagom nožnih mišića sve dok se noge ne isprave, a leđa pri tom moraju ostati uspravna

PRAVILAN NAČIN DIZANJA I PRENOŠENJA TERETA:

 - Procijenite odoka težinu predmeta. Ako smatrate da je predmet pretežak za vaše mogućnosti nemojte ga podizati, već zatražite pomoć. Zatim stati uz predmet i okrenuti se prema smjeru u kome se predmet planira prenijeti.

- Zauzmite siguran položaj nogu i pravilan širok stav radi ravnoteže – stopala moraju biti širom razmaknuta s jednom nogom, lagano prema naprijed radi ravnoteže. To znači da su noge postavljene u raskorak s razmakom stopala od po prilici 20 do 30 cm. Isto ako postavite stopala neposredno uz podnožje predmeta. Na taj način zaštićujete leđne mišiće od preopterećenja.

- Savijte koljena i čučnite toliko nisko da predmet možete sigurno prihvatiti. Ne saginjite se, već držite kičmu ravno i što je mogu­će više uspravno. Ako je potrebno, koljena raširite, ili samo jedno koljeno više približite predmetu. Zatim zahvatite rukom predmet i počnite ga podizati, i to snagom nogu, jer pri tomu koristite najsnažnije grupe mišića u tijelu. Predmet držite cijelo vrijeme potpuno uz tijelo.

- Uspravite se i podignite predmet na visinu pogodnu za prenošenje, lagano, bez trzaja, snagom nožnih mišića sve dok se noge ne isprave, a leđa pri tom moraju ostati uspravna. Pri promijeni smjera kretanja budite pažljivi, ne okrečite gornji dio tijela. Smjer kretanja mijenjajte isključivo promjenom položaja nogu.

- Prenesite predmet (po potrebi napraviti stanku).

- Odložite predmet. Kod odlaganja predmeta najprije stavite na stol samo dio predmeta, a onda ga do kraja gurnite rukama ili, ako je potrebno, tijelom. Ako predmet kojega ste nosili u visini pojasa želite spustiti na pod, postupite slično kao i kod podizanja. Uz što je moguće više us­pravnu kičmu i s predmetom priljubljenim uz tijelo, savijte koljena i spuštajte predmet mišićima ruku i nogu.

NAJVEĆA DOZVOLJENA MASA TERETA (kg) GLEDE SPOLA I DOBI RADNIKA:

U svakoj zoni naznačena je maksimalna težina koja se ručno smije podizati. Kao što vidite što je teret bliže tijelu u području pojasa, dopuštena težina je veća. Ukoliko su ruke ispružene, dopuštena težina je manja. Sve to vrijedi za postupke koji se ne ponavljaju prečesto (najviše do 30 podizanja na sat). Ukoliko se takva radna operacija ponavlja češće od toga, dopuštena težina smanjuje se za 30%, a ukoliko se ponavlja 5 do 8 puta u minuti smanjuje se za 50%. Za učestalost podizanja veću od 12 puta u minuti potrebno je navedene težine smanjiti za 80%

Zbog tjelesnog preopterećenja, neprirodnog položaja tijela i neprikladne tehnike podizanja, prenošenja i spuštanja tereta, mogu nastati slijedeće profesionalne i druge bolesti ili opasnosti:

- deformacija ili trajno oštećenje kralježnice

- opasnosti od degenerativnih oboljenja koljena

- opasnost od spuštanja stopala, trbušnih organa, a u žena i maternice.

NEFIZIOLOŠKIM POLOŽAJEM TIJELA podrazumijevamo svaki dugotrajni položaj pri kojem se neravnomjerno opterećuje ljudski sustav za kretanje (lokomotorni sustav), u prvom redu mišići, zglobovi i slično.

STAJANJE

Stojeći stav pri radu uzrokuje 10-15% veći statički napor nego ležeći. Da bi se ovaj stav održao, potreban je trajan rad mišića tijela, posebno mišića ruku i nogu. Smetnje i deformacije, koje nastaju zbog trajnog uspravnog stava tijela pri radu, zovemo statičkim deformacijama ili smetnjama. Stojeći stav štetno djeluje na komplicirani srčano žilni sustav. Srce je motor krvotoka, ono tjera krv pod određenim tlakom kroz žile u sve dijelova tijela, a kad se tijelo nalazi u stojećem stavu krv ide vrlo lako od srca prema nogama jer ju u tom smjeru tjera tlak i sila teža. Vraćanje krvi prema srcu je znatno teže jer krv na tom putu mora savladati težinu stupca krvi od stopala do srca (takozvani hidrostatski tlak) i silu težu. Venama se krv vraća iz nogu u srce, a u venama se nalaze zalisci koji propuštaju krv samo u smjeru prema srcu. Mišići nogu osobito mišići potkoljenice, svojim stezanjem pritišću vene izvan i prazne ih tjeranjem krvi prema srcu. U noge, dakle neprestano dotječe krv, vene su uvijek pune krvi, a prazne se samo kad mišići nogu rade to jest prilikom kretanja. Na vraćanje će krv prema srcu negativno utjecati dugotrajno ukočeno i uspravno stajanje s opuštenim mišićima, dok najpovoljnije djeluje hodanje, jer tad naizmjenično stiskanje i opuštanje mišića nogu pomaže brzom pražnjenju krvi iz vena i njenim vraćanju prema srcu. Zbog toga što se potkoljenice nogu, a osobito stopala pune krvlju, raste tlak u samim venama, i kad taj tlak prijeđe određenu granicu, jedan dio krvne tekućine prelazi iz vene u okolno tkivo a da se to uvijek i ne primjećuje. Izađu li veće količine krvi tad noge počinju oticati i nastaju otekline (edem).

Kao posljedice stajanja odnosno obavljanja poslova u stojećem položaju mogu nastati:

- Bolovi u križima,

- Oticanje nogu,

- Ravna stopala,

- Proširenje vena na nogama i

- Bolovi u zglobovima.

Bolovi u križima nastaju kao posljedica premorenosti mišića leđa koji nisu bi opskrbljeni dovoljnom količinom krvi. Ti bolovi mogu biti podmukli i oštri.

Oticanje nogu pojavljuje se najprije u obliku prolaznog otoka u predjelu nožnih članaka, a kasnije sve vile zahvaća potkoljenicu. U početku otok nestane do drugog dana pa ako se stanje ne liječi on ne prelazi već ostaje trajno. Ako otok traje dugo, nastaje bujanje vezivnog tkiva, pa noge koje su bile u početku otečene i mekane ostaju i dalje otečene, ali ta oteklina postaje sada tvrda.

Ravna stopala nastaju popuštanjem mišića i tetiva svoda stopala. Mišićima je za rad potrebna krv, bogata kisikom i hranjivim tvarima osobito šećerom. Kad se u venama stopala zadržava istrošena krv i tekućina mišići se ne mogu redovito opskrbljivati svježom krvlju, obogaćenu kisikom i hranjivim tvarima, nužnim za njihov normalan rad i funkciju, tad mišići stopala popuštaju i ne mogu više održavati normalan oblik i funkciju stopala, posljedica su ravna stopala. Radnik najprije osjeti umor, napetost i bolove u nogama. Bolovi se zatim proširuju na potkoljenicu, pa čak i u križa. Svodovi stopala sve više popuštaju, a taban konačno posve prilegne uz pod.

Proširenje vena na nogama nastaje zbog povišenja kivnog tlaka u njima. To proširenje organizam u početku nastoji spriječiti stanovitim zadebljanjem stijenki vena. Budući da su mišići zbog poremećenog krvnog optoka slabije opskrbljeni krvlju, to jest kisikom i hranjivim tvarima oni počinju popuštati i vene se tad šire. Zbog povišenja kivnog tlaka u venama nogu, mogu se proširiti i vene u drugim dijelovima tijela, pogotovo oko izlaznog crijeva, pa tako nastaju hemoroidi.

Bolovi u zglobovima su posljedica nedovoljne prehrane zglobne hrskavice uslijed obavljanja rada u stojećem ukočenom stavu. Da bi rad zglobova tekao normalno, zbog trenja i bolova, hrskavice zglobova moraju biti glatke, a zglobovi podmazani zglobnom tekućinom. Miruju li zglobovi duže vremena tada hrskavice zglobova nisu dovoljno hranjene, pa u njima nastaju degenerativne promjene, koje se očituju u neravnim zglobnim plohama, pojačanom trenju i bolovima, razvijaju se bolesne promjene zglobova (artroze). Daljnjim nepovoljnim utjecajem na zglobove te su bolesne promjene sve jače, a često se javljaju bolovi i smetnje u kretanju.

Obzirom na anatomske osobitosti ženskog organizma, nježnija muskulatura i kostur, manji volumen srca i pluća, tjelesna naprezanja i nefiziološki položaj tijela znatno će više utjecati na zdravlje žena. Oštećenje zdravlja kod žena se pojavljuje zbog poremećaja menstrualnog ciklusa, učestalog krvarenja, poremećaja normalnog položaja spolnih organa, povećanog zastoja krvi u venama spolnih organa što može uzrokovati upalu tih organa i krvarenje, spontani abortus, prijevremeni porođaj i rođenje mrtve djece. Kod trudnica trajni rad u stojećem položaju otežava normalni krvotok, a naročito se to odražava proširenjem vena u spolnim organima tokom posljednjih mjeseci trudnoće. Opasnosti od oštećenja zdravlja pri mirnom stanju su izražajnije, jer je tad prisilni statički položaj gdje postoji naprezanje mišića čime se onemogućava ili usporava njihova funkcija. Zato treba pri radu omogućiti intermitentno mijenjanje položaja, dakle, relaksaciju opterećenih mišića s eliminacijom anaerobnih produkata i mobilizacijom mišićne pumpe. Osim potrebe povremene izmjene položaja tijela koja je uvijek moguća uz malo više studije pri obavljanju bilo kojeg rada, potrebno je upotrebljavati odgovarajuća osobna zaštitna sredstva koja omogućavaju slobodan položaj tijela bez potrebe naprezanja pojedinih mišića.

SJEDENJE

Sjedenje je nešto povoljniji stav nego stajanje, ali pretjerano sjedenje također ima posljedica na zdravlje. Pri sjedećem položaju opterećuju se uglavnom mišići ruku, trbušne stijenke i vrata. Međutim i sjedeći položaj, ako nije dobro organiziran, može biti vezan za statičko naprezanje i opterećenje pojedinih skupina mišića. To je na primjer slučaj kad stolica nema naslon, kada nema odgovarajuću visinu ili pak ukoliko se radnik udobno ne opire nogama bez zamaranja. Kod sjedećeg pak položaja može doći i do pojave oslabljenja mišića zdjelice.

ČUČANJE

Pri čučanju mišići trbušne stijenke stvaraju pritisak na unutarnje organe, pa podižu ošit i tako otežavaju disanje. Ukratko, posljedica rada u čučećem položaju možemo opisati kao:

- ubrzano degenerativne promjene u koljenima (artroze koljena),

- otežano disanje,

- otežana probava,

- stvaraju se hemoroidi i drugo.

Obavljanje radova u čučećem položaju treba svesti na najmanju mjeru, to jest zamijeniti takav
položaj sa prikladnijim položajem, a isto tako mora se upotrebljavati udobna odjeća i obuća, koja nigdje ne smije stezati, jer bi takvo stezanje moglo poremetiti normalnu cirkulaciju krvi u
nogama.

POGNUTI POLOŽAJ

Velik dio poslova se povremeno mora obavljati u pognutom položaju gdje postoji veliko opterećenje na kralješnicu i zglobove, a posebna poteškoća je slijevanje krvi u glavu.

LEŽANJE

U principu se razlikuju dvije vrste ležanja i to ležanje u vodoravnom i u kosom položaju. Za vrijeme dužeg obavljanja poslova u ležećem položaju javljaju se bolovi u glavi i vrtoglavica, te reumatski bolovi mekih tkiva uslijed djelovanja hladnoće i vlage. Često se javljaju bolovi u križima i drugo. Pri ležanju moraju se ispod onih dijelova tijela koji su opterećeni ležanjem podbaciti mekani i topli jastučići. Mehaničke opasnosti uglavnom se mogu ukloniti osnovnim pravilima zaštite na radu pa se u većini slučajeva mogu stupnjevati malim opsegom opasnosti.

Načini sprečavanja oštećenja organizma i nastupa invalidnosti zbog statičkog tjelesnog napora su:

- preventivno premještanje radnika na druge poslove nakon otprilike 10 godina rada,

- smanjivanje radne norme s time i broja štetnih radnji u tijeku rada (na primjer smanje­nje broja tkalačkih strojeva po jednom tkalcu za određenu tehnološku razinu strojeva i kvalitetu prediva),

- učestaliji rekreativni i drugi programirani odmori, dnevno i u godini,

- izbor radnika koji ne obavljaju teške fizičke poslove u slobodno vrijeme, na primjer poljoprivredne poslove na većim površinama,

- drugim, pažljivo odabranim načinima prilagođenim vrsti rada, socioekonomskim i drugim uvjetima.

Posebnu pažnju pri poslovima koji iziskuju bilo koji vid povećanog statičkog tjelesnog napora treba obratiti na zaštitu mladeži (okoštavanja hrskavice i kralježnice završava se tek u 24 godini života) i žena (posebno zbog zaštite materinstva).