Otapala

Tvari koje imaju svojstvo da otapaju druge tvari, a da im pri tome ne mijenjaju kemijski sastav, zovemo otapalima. Otapalima otapamo masti, ulja, boje, smole, lakove, vosak i druge tvari, koje se svakodnevno koriste u industriji, pa ih zovemo i tehnička otapala.

Tehnička otapala koristimo za odmašćivanje, čišćenje metala, razrjeđivanje boja i lakova, u kemijskoj industriji kao sirovinu nužnu u tehnološkom procesu itd. Veliku i široku primjenu imaju tehnička otapala i u kućanstvu, obrtništvu i maloj privredi. Tehnička otapala svakodnevno su prisutna u našem životu.

Otapala se koriste zbog sposobnosti da otope druge tvari, osobito masti koje su netopive i u vodi. Lako su hlapljive i često se radi o zapaljivim otapalima koje se mogu zapaliti uslijed pušenja, zavarivanja ili statičkog elektriciteta.

Udisanje je najčešći način ulaska para otapala u organizam, ali neke prodiru i kroz kožu. Kada su u krvotoku prodiru i do drugih organa.

Rizik po zdravlje ovisi o vremenu izlaganja i koncentraciji para otpala u udahnutom zraku. Mnoga imaju narkotična djelovanja, uzrokuju vrtoglavicu, glavobolju, smanjenje sposobnosti razumijevanja ili umor. Nadražuju kožu i sa nje odmašćuju zaštitni sloj. Neka su vrlo opasna za jetru, bubrege, koštanu srž ili živčani sustav.

Djelovanje otapala na zdravlje čovjeka

Sva otapala, bez obzira na njihov kemijski sastav, djeluju narkotično, odnosno izazivaju glavobolju, omamljenost, mučninu, a u većim koncentracijama nesvjesticu, pa čak i smrt uslijed paralize centra za disanje. Pojedina otapala djeluju kancerogeno na organizam.

Otapala su tvari koje već i na sobnim temperaturama lako hlape, tako da se kod rada u zatvorenim prostorijama brzo skupi velika količina para, koje ovisno o koncentraciji mogu izazvati lakša ili teža trovanja.

Pojedine vrste otapala imaju specifično otrovno djelovanje na pojedine organe u organizmu. Najotrovnije takvo poznato otapalo je benzen (benzol), koji djeluje na krv i krvne organe, a izaziva teška trovanja. Radi toga je zabranjena njegova upotreba u bojama. Druga otrovna otapala su trikloretilen koji djeluje na jetru i bubrege, metilni alkohol koji djeluje na očni živac, itd. Trovanja otapalima mogu biti akutna ili kronična.

Kod jednokratnog naglog udisanja para dolazi do akutnog trovanja otapalima, nakon čega dolazi do glavobolje, omamljenosti i nesvjestice. Ovo se može dogoditi u malim i neprozračenim prostorijama zbog različitih uzroka, a ako se unesrećenom ne pomogne odmah i ne odvede ga se na svježi zrak, može doći do potpunog gubitka svijesti i smrti. Kada se unesrećenom ukaže pomoć na vrijeme, akutno trovanje se obično izliječi bez posljedica.

Kronična trovanja javljaju se kada se postupno udišu manje količine otapala, tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Simptomi se pokazuju kada je bolest već napredovala, a tada slijedi dugotrajno liječenje.

Otapala djeluju i na kožu čovjeka, tako da s njenog gornjeg sloja otapaju masti i čine ju ranjivom. Takva je koža podložna infekciji, a pojedina otapala mogu kroz kožu doći i u organizam (benzen).

Opasnost od požara i eksplozija pri radu s otapalima

Zapaljivost i eksplozivnost su nepoželjna svojstva skoro svih organskih otapala. Iznimku čine samo klorirani ugljikovodici koji su većinom nezapaljivi. U ostalim organskim otapalima ta svojstva ovise o isparljivosti i temperature plamišta. Uskladištene posude s otapalima treba uvijek držati u dobro zatvorenim posudama.

Eksplozivnost otapala ocjenjuje se kao i eksplozivnost plinova, donjom i gornjom granicom koncentracije para otapala u zraku, u kojim se granicama ta smjesa može zapaliti. Eksplozivnost je sposobnost neke smjese i zraka da, pod određenim okolnostima, kad se zapali gori velikom brzinom.

Opasnost od eksplozije i požara je veća ako se s otapalima radi u zatvorenim prostorijama, gdje se brzo stvori opasna koncentracija. Ako se u blizini još nađe izvor paljenja, kao primjerice otvoreni plamen, kapljica rastaljenog metala, električna iskra ili iskra izazvana statičkim elektricitetom lako dolazi do požara.

Mjere zaštite pri radu s tehničkim otapalima

Najvažnija zaštita od djelovanja otapala je izbjegavanje najotrovnijih otapala i njihova zamjena s manje otrovnim otapalima, izoliranje rada zaposlenih osoba prikladnom konstrukcijom aparature i posebnim prostorijama, provjetravanjem radnih prostorija osobito mjesta rada i slično. Osim toga treba stalno upotrebljavati osobna zaštitna sredstava (maske, rukavice, itd.) propisana za takve poslove, obavljati stalni nadzor, obučiti zaposlenike o opasnostima i mjerama zaštite, te se strogo držati propisanih pravila glede rada s otapalima.

U svezi s zaštitom od požara i eksplozija, treba se strogo pridržavati propisa o zabrani unošenja otvorenog plamena i užarenih predmeta u radne prostorije (gdje se radi s otapalima), zabrani pušenja, obvezi sprječavanja iskrenja zbog udaraca ili statičkog elektriciteta, izvođenju djelotvorne ventilacije, i drugih. Jednako tako, treba voditi računa o ograničenju držanja zapaljivih tekućina u tim prostorijama, izvođenju stabilnih instalacija za gašenje požara, opremljenosti sa sredstvima za gašenje, specijalnoj izvedbi električnih instalacija (protueksplozijskoj), uzemljenju opreme za rukovanje otapalima i za njihovo procesiranje. Ako ipak dođe do požara, treba ga gasiti aparatima sa suhim prahom “S”, ili s ugljičnim dioksidom, a nikako vodom.