Prašine i dimovi

Sitne dijelove krutih tvari koje lebde u zraku zovemo prašina i dim. Razlikujemo ih prema nastanku i veličini čestica. Čestice dima su puno manje od čestica prašine. Prašina nastaje kod obrade krutih tvari usitnjavanjem, miješanjem, brušenjem, poliranjem, otprašivanjem i sličnim postupcima. Dim nastaje nepotpunim sagorijevanjem krutih tvari ili oksidacijom. Oksidacijom para pojedinih tvari s kisikom iz zraka, većinom nastaje metalni dim primjerice kod rastaljenog metala ili kod plinskog rezanja pocinčanih limova stvara se cinkov oksid.

Prašina je štetna za zdravlje, a opasnost zavisi o materijalima u prašini i veličini i količini čestica. Što je čestica manja ona dublje ulazi u pluća sa udahnutim zrakom. Takve vrste prašine nagomilavaju se duže vrijeme u plućima i uzrokuju pneumokoniozu (bolest smanjenja kapaciteta pluća). Prašine koje sadrže silicij ili azbest puno češće uzrokuju takva oštećenja.

Pijesak i mnoge vrste kamenja sadrže kristalni silicij. Prilikom njihove prerade stvara se prašina, a silicijev dioksid se taloži na plućima, što poslije dužeg vremena može dovesti do neizlječivih bolesti plića.

Prašina azbesta prodire u pluća i izaziva azbestozu, a može izazvati i rak pluća.

Dimovi metala mogu uzrokovati oštećenje zdravlja kao što je “groznica od metalnih dimova”, što je posljedica udisanja dimova koji često sadrže cink, a pojavljuje se dan nakon izlaganja.

Djelovanje prašine i dima na zdravlje čovjeka

Sa stajališta zaštite na radu, svaki dim i prašina su štetni u manjoj ili većoj mjeri. Prašina i dim štetni su za zdravlje, jer štete respiratornim i drugim organima, ometaju normalno obavljanje rada i odvraćaju pozornost radnika, radi čega dolazi do nezgoda i ozljeda na radu.

Prašina i dim ulaze u čovječji organizam najčešće kroz usta i nos ili kroz kožu, prigodom disanja i znojenja, a količina koja uđe u organizam ovisi o koncentraciji i veličini čestica u zraku. Veće čestice teže ulaze u organizam čovjeka, jer se obično zadržavaju već u nosu. Čestice srednje veličine stižu do dušnika i bronhija, a najsitnije čestice prodiru u pluća i tamo se talože. Ipak, veća količina čestica izađe iz pluća s izdahnutim zrakom. Čestice i dim različito djeluju na čovječji organizam, pa ih prema štetnosti dijelimo na:

• otrovnu prašinu i dim,

• štetnu prašinu,

• dim koji uzrokuje groznicu,

• prašina koja nadražujuće djeluje,

• prašina koja izaziva alergijske pojave i

• prašina bez posebnog djelovanja.

Otrovna prašina i dim su opasniji što se lakše tope u vodi, odnosno sokovima tkiva, jer brzo prodiru u organizam i tamo razvijaju svoju negativnu aktivnost. Prašina i dim metala i njihovih spojeva spadaju u ovu skupinu. To je prašina arsena, žive, olova, cinka, mangana i fosfora, te razni organski spojevi.

Jedna od najotrovnijih prašina su živine pare. Živa je srebrnkasto bijeli metal, koji je kod normalne sobne temperature u tekućem stanju. Skladišti se u dobro zatvorenoj staklenoj ambalaži, a na sobnoj temperaturi brzo isparava. Povećanjem temperature isparavanje postaje intenzivnije.

Do trovanja dolazi pretežito udisanjem. Nakon ulaska u organizam, živa se taloži pretežno u bubrezima, jetri i slezeni.

Akutna trovanja živom su vrlo rijetka, a simptomi su povraćanje uz jako pečenje u grlu i jednjaku, metalni okus u ustima, bolovi u trbuhu, sluzava i krvava stolica, pojačano slinjenje i čirevi po usnoj šupljini.

Kronična trovanja živom su češća pojava, a simptomi su glavobolja, vrtoglavica i umor. Može se javiti i slinjenje, upala zubnog mesa i živčani poremećaji u obliku drhtanja. Otrovani je razdražljiv, ima osjećaj straha, pati od nesanice i slabo pamti.

Štetna prašina, je ona prašina koja po svom kemijskom sastavu nije otrovna, ali radi svojih fizičkih svojstva nakon duljeg vremena uzrokuje teške bolesti.

Najpoznatija je prašina silicijevog dioksida (kremena ili kvarca), koja se taloži tijekom vremena u plućima i uzrokuje stvaranje tvrdog plućnog tkiva. Takva se bolest zove silikoza. Bolest se razvija bez vanjskih simptoma, a kada se pojave simptomi kašalj, otežano disanje i umor obično je za bolesnika već kasno. Silicijevi dioksidi se nalaze u mineralnoj prašini, kao što su prašine cementa i šamota, a opasnost ovisi o količini silicijevog dioksida.

U ovu skupinu spada i prašina koja nastaje od azbesta, a opasnost dolazi i od igličastog oblika prašine, koje mogu i mehanički oštetiti pluća. Bolest od ove prašine zove se azbestoza.

Čađa koja nastaje izgaranjem ugljikovodika kao što su acetilen, metan, petrolej i ugljen, također spada u skupinu štetnih prašina. Dugotrajnim udisanjem ove prašine dolazi do promjena na plućima i razvija se bolest nazvana antrakoza. Čađa djeluje i nadražujuće na oči i dišne organe.

Prašina aluminija uzrokuje aluminozu, prašina željeznog oksida siderozu itd., a sve takve bolesti nazivamo jednim imenom - pneumokonioze.

Dim koji uzrokuje groznicu je metalni dim koji nastaje oksidacijom metala u zraku. Od poznatijeg metalnog dima je onaj od cinkovog oksida, koji se javlja kod zavarivanja pocinčanih limova ili pri zavarivanju cinkovih legura. Po njemu se i bolest zove cinkova ili ljevačka groznica. Bolest je akutnog oblika i javlja se odmah nakon udisanja dima. Simptomi su visoka temperatura, groznica, glavobolja i bol u kostima i mišićima. Bolest prolazi za dan ili dva, a kod ponovog udisanja ponovo se javlja. Na cinkov se oksid može i naviknuti, pa se ne oboljeva od groznice. Jednaku bolest uzrokuje i dim magnezijevog oksida.

Prašina koje imaju nadražujuće djelovanje ima obično samo lokalno djelovanje, odnosno izaziva upalu kože, očiju i sluznice. Takva prašina je primjerice od vapna i sode, koja s vlagom u sluznicama stvara kiselinu ili lužinu. Duljim djelovanjem ovih prašina mogu se izazvati upalni procesi na očima, koži i dišnim putevima. U ovu skupinu spadaju i staklena i mineralna vuna, čija prašina također nadražuje sluznicu očiju, kožu i dišne organe. Prašina prodire kroz sve vrste odjeće, a jedinu zaštitu predstavlja vunena odjeća.

Prašina koja izaziva alergijske pojave koje se manifestiraju kao osip, hunjavica, astma i sl., a djeluje samo na pojedine ljude preosjetljive na određenu vrstu prašine (primjerice drvne prašine, perje i sl.). Alergijske reakcije mogu biti samo lokalne, odnosno mogu zahvatiti samo kožu, a mogu biti i opće kada zahvaćaju cijeli organizam. Osobe kod kojih se ovakve reakcije javljaju, ne smiju raditi na mjestima gdje ima takve prašine.

Prašina bez posebnog djelovanja ili inaktivna prašina, je ona koja nema ni jedno od spomenutih djelovanja na ljudski organizam. To je primjerice prašina gipsa ili talka. Kod rada s velikom koncentracijom ovakvih prašina, rad je neugodan i otežan, ali ne predstavlja opasnost za zdravlje zaposlenika.

Opasnost od požara i eksplozija pri radu s prašinom

Nataložena prašina na strojevima i uređajima može se zapaliti, a pod određenim uvjetima prašina u zraku može i eksplodirati. Što je prašina sitnija, to je opasnost od eksplozije veća, a može se usporediti s opasnostima koje su prisutne kod plinova. Kao i kod plinova, kod prašina jednako tako postoji granica eksplozivnosti, a uvjet je da je prašina uskovitlana. Opasnost od eksplozije posebno je prisutna kod prašine cinka i aluminija, a opasna je i ugljena prašina.

Mjere zaštite pri radu s prašinom i dimom

Da bi se mogle primijeniti mjere zaštite, treba poznavati prašinu i dim koji se u određenom prostoru javljaju. Mjerenjima određenim instrumentima i uređajima, određuje se vrsta prašine i veličina čestica, na temelju čega se može procijeniti opasnost.

Za otklanjanje prašine i dima iz radnih prostorija, najdjelotvorniji su ventilacijski uređaji. Provjetravanje može biti opće, kada se ventilira cijela prostorija ili lokalno, kada se ventilira samo uređaj kod kojeg se u procesu proizvodnje, kao nusprodukt javljaju prašina ili dim. Ovi uređaji moraju biti uključeni prije početka rada, a ako nisu dovoljno djelotvorni ili su neispravni, treba obavijestiti neposrednog rukovoditelja, a rad prekinuti.

U prostorijama gdje se u procesu proizvodnje javlja prašina, osim djelotvornog prozračivanja, treba voditi računa i o redu i čistoći. Naime, skupljena prašina po zidovima, na strojevima, policama, podu i na drugim mjestima, povećava ukupnu opasnost od nastajanja i širenja požara. Ova prašina jednako tako predstavlja i opasnost od nastajanja eksplozije, jer se lako uskovitla i stvori eksplozivnu koncentraciju. Radi toga treba svakodnevno održavati red i čistoću oko strojeva, a nataloženu prašinu očistiti.

Ponekad je nužno pojedine poslove obavljati u atmosferi koja je puna prašine, koja se ne može djelotvorno ukloniti prozračivanjem. Tada je potrebno zaštititi organe za disanje osobnim zaštitnim sredstvima. Za to se upotrebljavaju respiratori s filtrom koji propuštaju zrak, a sprječavaju prodiranje prašine u organizam. Za svaku vrstu prašine postoje određeni filtri, a na njima postoji oznaka, od kojih prašina štiti. U ovakvim radnim uvjetima treba zaštititi i oči i kožu, pa se zato koriste specijalna radna odijela, rukavice i naočale. Ova zaštitna sredstva treba držati na posebnim mjestima, a poslije upotrebe ih treba očistiti.

Kod rada s nadražujućom prašinom (mineralnom vunom) treba koristiti zaštitne rukavice, a kožu zaštititi nanošenjem na nju zaštitne kreme. Nakon rada treba se temeljito oprati i kožu namazati zaštitnom kremom.

Prigodom rada sa živom, potrebna je najveća opreznost, jer se ona brzo isparava i stvara otrovnu koncentraciju u zraku. Kod rada sa živom treba imati limenu podlogu povišenih rubova, kako bi se moguće prolivena živa mogla lakše pokupiti. Prolivenu živu treba posipati sumporom ili kalcijevim sulfidom. Kod rada sa živom treba voditi računa o osobnoj higijeni, kako se živa ne bi unijela u organizam u koji može prodrijeti i kroz kožu.