Kemijske štetnosti

OTAPALA

Tvari koje imaju svojstvo da otapaju druge tvari, a da im pri tome ne mijenjaju kemijski sastav, zovemo otapalima. Otapalima otapamo masti, ulja, boje, smole, lakove, vosak i druge tvari, koje se svakodnevno koriste u industriji, pa ih zovemo i tehnička otapala.

Tehnička otapala koristimo za odmašćivanje, čišćenje metala, razrjeđivanje boja i lakova, u kemijskoj industriji kao sirovinu nužnu u tehnološkom procesu itd. Veliku i široku primjenu imaju tehnička otapala i u kućanstvu, obrtništvu i maloj privredi. Tehnička otapala svakodnevno su prisutna u našem životu.

Važni izvori za proizvodnju otapala su industrija nafte i ugljena, kemijska industrija, industrija prerade drva i poljoprivrednih proizvoda.

Djelovanje otapala na zdravlje čovjeka

Sva otapala, bez obzira na njihov kemijski sastav, djeluju narkotično, odnosno izazivaju glavobolju, omamljenost, mučninu, a u većim koncentracijama nesvjesticu, pa čak i smrt uslijed paralize centra za disanje. Pojedina otapala djeluju kancerogeno na organizam. Otapala su tvari koje već i na sobnim temperaturama lako hlape, tako da se kod rada u zatvorenim prostorijama brzo skupi velika količina para, koje ovisno o koncentraciji mogu izazvati lakša ili teža trovanja.

Pojedine vrste otapala imaju specifično otrovno djelovanje na pojedine organe u organizmu. Najotrovnije takvo poznato otapalo je benzen (benzol), koji djeluje na krv i krvne organe, a izaziva teška trovanja. Radi toga je zabranjena njegova upotreba u bojama. Druga otrovna otapala su trikloretilen koji djeluje na jetru i bubrege, metilni alkohol koji djeluje na očni živac, itd. Trovanja otapalima mogu biti akutna ili kronična.

Kod jednokratnog naglog udisanja para dolazi do akutnog trovanja otapalima, nakon čega dolazi do glavobolje, omamljenosti i nesvjestice. Ovo se može dogoditi u malim i neprozračenim prostorijama zbog različitih uzroka, a ako se unesrečwnom zaposleniku ne pomogne odmah i ne odvede ga se na svježi zrak, može doći do potpunog gubitka svjesti i smrti. Kada se zaposleniku ukaže pomoć na vrijeme, akutno trovanje se obično izliječi bez posljedica.

Kronična trovanja javljaju se kada se postupno udišu manje količine otapala, tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Simptomi se pokazuju kada je bolest već napredovala, a tada sljedi dugotrajno liječenje.

Otapala djeluju i na kožu čovjeka, tako da s njenog gornjeg sloja otapaju masti i čine ju ranjivom. Takva je koža podložna infekciji, a pojedina otapala mogu kroz kožu doći i u organizam (benzen).

Benzin je bezbojna lakohlapljiva tekućina, prepoznatljiva mirisa i njegove pare su jako zapaljive. Upotrebljava se kao otapalo i razređivač za boje i lakove, kao sredstvo za čišćenje i odmašćivanje, kao pogonsko gorivo za vozila i kao gorivo u nekim tehnološkim procesima.

Kao i sva otapala i benzin djeluje narkotički, poglavito u većim koncentracijama. Oštećuje središnji živčani sustav, a simptomi trovanja benzinom su vrtoglavica, ubrzani puls, hladna i vlažna koža, te plave usnice. Kod kroničnog trovanja nastaju probavne smetnje i nervoza, a kožu suši i ona postaje osjetljivija i podložna infekcijama, te stvaranju ekcema i čireva.

Opasnost od trovanja je veća što je benzin lakše hlapljiv. Kada se benzin upotrebljava kao motorno gorivo, dodaje mu se tetraetilolovo kao antidetonator. Tetraetilolovo je jaki otrov, koji udisanjem ili kao tekućina apsorpcijom kroz kožu ulazi u ljudski organizam. Kod lakših trovanja znaci su glavobolja, drhtanje, grčevi s probavnim smetnjama i nesanica. Kod težih oblika trovanja dolazi do psihičkih poremećaja.

Benzinske pare spadaju su jako zapaljive, pa je kod rada s njim potrebna opreznost da ne dođe do požara ili eksplozije. Za odmašćivanje se rijetko koristi, a kad ga se koristi, treba koristiti čisti benzin, a ne benzin koji služi kao gorivo.

Razrejđivači za boje i lakove su organski spojevi kao, primjerice alkohol, amilacetat, aceton, butilacetat i drugi, a najčešće njihove smjese. Kao i sva druga otapala i ovo djeluje narkotično. Najveći dio ovh spojeva su lako hlapljive tekućine, čije su pare jako zapaljive i ova vrsta otapala spada u lakozapaljive tekućine, pa je potreban oprez kod rada s njima da ne dođe do požara.

Mjere zaštite pri radu s otapalima

Najvažnija zaštita od djelovanja otapala je izbjegavanje najotrovnijih otapala i njihova zamjena s manje otrovnim otapalima, izoliranje rada zaposlenih osoba prikladnom konstrukcijom aparature i posebnim prostorijama, provjetravanjem radnih prostorija osobito mjesta rada i slično. Osim toga treba stalno upotrebljavati osobna zaštitna sredstava ( maske, rukavice, itd.) propisana za takve poslove, obavljati stalni nadzor, obučiti zaposlenike o opasnostima i mjerama zaštite, te se strogo držati propisanih pravila glede rada s otapalima.

U svezi s zaštitom od požara i eksplozija, treba se strogo pridržavati propisa o zabrani unošenja otvorenog plamena i užarenih predmeta u radne prostorije (gdje se radi s otapalima), zabrani pušenja, obvezi sprječavanja iskrenja zbog udaraca ili statičkog elektriciteta, izvođenju djelotvorne ventilacije, i drugih. Jednako tako, treba voditi računa o ograničenju držanja zapaljivih tekućina u tim prostorijama, izvođenju stabilnih instalacija za gašenje požara, opremljenosti sa sredstvima za gašenje, specijalnoj izvedbi električnih instalacija (tzv. “S” instalacija), uzemljenju opreme za rukovanje otapalima i za njihovo procesiranje. Ako ipak dođe do požara, treba ga gasiti aparatima sa suhim prahm “S”, ili s ugljičnim dioksidom, a nikako vodom.

S uređajima koji sadrže askarel mogu raditi samo dobro obučene osobe koje su upoznate sa svim opasnostima koje on uzrokuje.

Sažetak:

• Otapala su većinom lakohlapljive i zapaljive tekućine.

• Posude u kojima se drže otapala moraju biti uvijek dobro zatvorene.

• U prostorijama gdje se radi s upaljivim tekućinama ne smije se ulaziti s otvorenim plamenom, upaljenom cigaretom, užarenim metalom, a ne smije biti ni izvora paljenja kao što su električna iskra ili iskre izazvane statičkim elektricitetom. • Prostorija u kojoj se radi s otapalima mora imati djelotvoran sustav ventilacije.

• Za gašenje požara treba upotrijebiti “S” aparat ili ugljični dioksid (CO2), a ne smije se gasiti vodom.

• Pare otapala djeluju štetno na zdravlje čovjeka, a u velikim koncentracijama mogu izazvati nesvjesticu i smrt.

• Kod rada s otapalima treba obvezno koristiti propisana osobna zaštitna sredstva. • Ako se pojave simptomi trovanja otapalima, treba odmah pružiti prvu pomoć.

• Boce s otapalima moraju biti označene vidljivim, pouzdano trajnim i pričvršćenim oznakama.

• Za pohranjivanje otapala ne smiju se koristiti boce mineralne vode, Coca-Cole i ostalih prepoznatljivih pića, jer njihov sadržaj, netko zabunom može popiti.