Biološke štetnosti

Zdravstveni radnici, bilo kojeg profila, izloženi su u svome radu mnogobrojnim opasnostima koje im prijete, jer dolaze u kontakt s bolesnicima koji boluju od zraznih bolesti, te njihovim izlučevinama u obliku mokraće, krvi, fecesa, ispljuvka i dijelova tkiva.

Najviše su ugroženi oni zdravstveni radnici koji rade direktno s krvi, urinom, fecesom, ispljuvkom i dijelovima tkiva, a to su zdravstveni radnici u hematološkim, kemijskim, mikrobiološkim laboratorijima (gdje se vrši obrada živih kultura u svrhu etiološke dijagnoze), zatim u citološkim i histološkim laboratorijima. Jako su ugroženi i zdravstveni radnici koji njeguju bolesnike koji boluju od zaraznih bolesti, a posebno ako se ne zna da su infekciozni.

Zdravstveni radnici koji rade u zubarstvu, kirurzi, patolozi, zdravstveni radnici na sudskoj medicini, naučno istraživačkim projektima, također su vrlo ugroženi.

Manje su ugroženi oni zdravstveni radnici koji samo komuniciraju s bolesnicima, npr. ljudi na šalterima, kod uzimanja anamneze, rad s bolesnicima kojima je potreban neki pregled s nekim medicinskim aparatom (EEG, EKG), jer je tu moguća samo kapljična infekcija.

Normalnu funkciju stanice u čovječjem organizmu, osim patogenih mikroorganizama, mogu ometati i neki drugi agensi, kao npr. ionizirajuća zračenja, razni otrovi itd. Premalo je prostora da bismo obradili sve biološke štetnosti, pa ćemo se ograničiti samo na one koje zdravstvenim radnicima najčešće ugrožavaju zdravlje.

Znamo da se živi uzročnici (mikroorganizmi, zarazne klice) prenose od jednog čovjeka na drugog, pa svojom prisutnošću u čovječjem organizmu, ili svojim otrovima oštećuju različite organe i tkiva. To se manifestira različitim vrstama upalnih promjena i bolesti. Te prijenosne, kontagiozne ili zarazne bolesti imaju posebne karakteristične simptome, pa ih stručnjaci vrlo lako prepoznaju i diferenciraju zbog njihove uočljive simptomatologije, laboratorijskih nalaza i ostalih nalaza.

Neke od tih bolesti nastaju naglo i relativno kratko traju (gripa, šarlah), dok druge počinju postepeno i traju nekoliko godina, pa i duže (tuberkuloza).

Neke zarazne bolesti ostavljaju trajne posljedice, npr. nakon preboljenja upale moždanih opni, kao trajna posljedica može biti gluhoća, sljepoća i slaboumnost.

Iza streptokoknih oboljenja (streptokokne angine) mogu nastati, kao trajne posljedice, upala bubrega, srca, ili iz dječje paralize mogu nastati uzetosti, atrofije ekstremiteta, ite.

Virusna oboljenja kao na primjer rubeola kod trudnice, može ostaiti štetne posljedice na plodu.

Mnogi zdravstveni radnici, radeći dugi niz godina na istom radnom mjestu, izgube osjećaj opasnosti, pa u svom radu zanemaruju zaštitne mjere kojih bi se obavezno morali pridržavati. Osim takvih ima i onih koji nisu dovoljno obrazovani, pa ne znaju otkuda im prijeti opasnost i zbog toga se ne pridržavaju zaštitnih mjera i propisa. To se može shvatiti iz niz primjera:

Kod predaje prljavog posteljnog rublja bolesnika na pranje, radnici ga često broje i sortiraju bez zaštitnih sredstava (rukavice, maske, ogratači, krpe, naočale, cipele). Posljedice s obzirom na to da je statistički dokazano da zdravstveni radnici najčešće obolijevaju od hepatitisa virusa B, zadržat ćemo se na zaštiti kod rukovanja materijalom koji je potencijalno kontaminiran virusob B.

Kako je u posljednje vrijeme povećana opasnost od obolijevanja od SIDE (AIDS) neophodno je potrebno da se opišu obje bolesti i zaštita od njih.