Prenošenje i prevoženje bolesnika - podizanje, prenošenje i prevoženje

Kod prenošenja i prevoženja bolesnika zdravstveni radnici izlažu se različitim fizičkim naprezanjima. Ovdje postoji velika opasnost od povreda. Pri obavljanju bilo kojeg posla ove vrste, vreba opasnost od povređivanja koje može dovesti i do trajnog invaliditeta. Na žalost, iako zdravstveni radnici ove poslove obavljaju svakodnevno, nemaju neke naročite mogućnosti zaštite na radu, a povrede prisutne su u vrlo velikom broju. Osim prenošenja i prevoženja, povrede koje se javljaju kod tih poslova, mogu se dogoditi i kod praćenja, podizanja i okretanja bolesnika. Ovdje se najčešće javljaju povrede lokomotornog sustava. Uz sve to , zdravstvenom radniku može se pogoršati zdravstveno stanje zbog već ranije postojećih bolesti (upala ishiadicusa, kila ili hernija, raniji prijelomi kostiju, oboljenja kardiovaskularnog sustava, diskus hernija i sl.). Ovdje prijete posebne opasnosti za trudnice, npr. podizanje tereta može izazvati abortus. Mlađi zdravstveni radnici ( kod ovih poslova) trebali bi se naročito čuvati kako ne bi došlo prerano do različitih deformacija kostiju, koje je kasnije teško korigirati (kyphosis, scholiosis i sl., pes planus i dr.). Ukoliko je razvoj koštanog sustava i lokomotornog sustava završen, manja je opasnost da će doći do deformacija, ali je ipak moguće oštećenje koštano-zglobnih struktura zbog čestih i dugotrajnih opterećenja. Vrlo često se ova profesionalna oštećenja prikrivaju reumatskim oboljenjima, pa se i ne promatraju kao profesionalna, niti se poduzimaju mjere koje bi spriječavale daljnje napredovanje tih oboljenja.

Prenošenje, prevoženje, podizanje i okretanje bolesnika, predstavlja težak i opasan posao. Zdravstveni radnici koji njeguju bolesnike, vrlo često dolaze u situaciju da moraju takvog bolesenika, gotovo nepokretnog, pokrenuti, podići, posjesti itd. Naročito u takve situacije dolaze zdravstveni radnici koji rade u jedinicama intenzivne njege, kirurškim dvoranama, koronarnim jedinicama, neurološkim odjelima, psihijatrijskim odjelima i nekim drugim radnim mjestima. Osim toga, zdravstveni radnici dolaze u situacije da moraju podignuti mrtvog čovjeka, okrenuti ga, prevesti ga, što predstavlja poseban problem. Mrtvo tijelo je uvijek teže podizati i prenositi od živog organizma, pa je stoga razumljivo da su napori i opasnosti daleko veće. Kako ćemo bolesnika podići, okrenuti, prenostiti s kreveta na kolica i obrnuto, ovisi o njegovoj dobi, težini, o vrsti oboljenja, o opremljenosti odjela sa suvremenim pomagalima, a naročito o pokretljivosti bolesnika. Osim prenošenja, prevoženja i podizanja bolesnika, zdravstveni radnik je često u situaciji da prati neke bolesnike, npr. one koji slabije hodaju, koji imaju vrtoglavice, koji slabije vide, koji imaju poremećenju ravnoteži itd.

Podizanje i spuštanje bolesnika obavlja se u različitim prilikama, podizanje bolesnika s poda, stolice, kolica, nosila, operacijskog stola, bolesničkog kreveta, rendgenskog stola, itd. Koliko će osoba podizati i na koji način, ovisi prvenstveno o težini i pokretljivosti bolesnika, kao i o vrsti bolesti.

Podići bolesnika može i jedna osoba ako je dovoljno snažna, ako je bolesnik lakši i pokretljiviji. Podizanje se obično vrši kada se bolesnik prenosi na manje udaljenosti (od kreveta do stolice, do kupaonice, do kolica, od kolica do operacijskog stola i sl.). Bolesnika mogu prenostii dvije ili više osoba (ovisno o bolesnikovoj težini i stanju) na rukama, nosilima i kolicima. Za podizanje i prenošenje bolesnika postoje određena pravila koje bi morali znati zdravstveni radnici, npr. podmetanje ruku, prihvaćenje i podizanje bolesnika i sl.

Na nosilima bolesnika mogu prenositi dvije ili više osoba. Pravila kod podizanja i prenošenja postoje za svaki broj osoba (dvije, tri i više). Što se tiče zaštite, naravno, uvijek je bolje da sudjeluje veći broj zdravstvenih radnika kod podizanja i prenošenja, jer će na taj način svatko od njih imati puno manji teret.

Bolesnika prevozimo kada se upućuje na veću udaljenost unutar matične bolnice ili u drugu bolnicu. Ako ga prevozimo u različite odjele bolnice, onda tu mogu vrlo dobro poslužiti kolica sastavljena od jednog ili više dijelova. Bolesnik se na njima može prevoziti u sjedećem ili ležećem položaju, ili s uzdignutim zaglavljem. Za zdravstvenog radnika, a i za bolesnika, vrlo je nezgodno takvo prevoženje s jednog odjela na drugi kod paviljonskog sistema izgradnje bolnica. Naime prilikom nevremena, ako paviljoni nisu povezani podzemnim ili nadzemnim hodnicima, zdravstveni radnik, kao i bolesnik izvrgnuti su kiši, snijegu, hladnoći, klizavosti i sl.

Ukoliko bolesnika prevozimo između dvije bolnice, onda upotrebljavamo ambulantna vozila ili vozila hitne pomoći. Često je potrebno u toku prenošenja ili prevoženja bolesnika, održavati vitalne funkcije, davati infuzije ili transfuzije, pa je takav način transporta kompliciraniji. Međutim neke zdravstvene institucije imaju u prevoznim sredstvima ugrađene sve aparate kji su potrebni za ovakvu vrstu prevoženja.

Danas na odjelima postoje specijalni podizači za bolesnike. Takvi podizači mogu podići i najtežeg bolesnika u bilo koji položaj, ležeći ili sjedeći. Oni se nalaze na kotačima, pa se bolesnik može prevesti, npr. do kupaonice, WC-a, operacijskog stola, itd. Ovo pomagalo je vrlo pogodno i vrlo korisno gdje se nalaze teški i nepokretni bolesnici. Ovim pomagalom rukuje jedna osoba, a da se uopće ne izlaže fizičkim naprezanjima. Prevoženju bolesnika uvijek prethodi podizanje i prenošenje, a to znači da su i opasnosti za zdravstvene radnike trostruke.

Promjena položaja bolesnika u krevetu zahtijeva veliki fizički napor zdravstvenih radnika, iako je mogućnost povređivanja nešto manja nego kod prethodnih zahvata.

Najčešće se položaj bolesnika u krevetu mijenja kako bi se spriječile posljedice dugotrajnog ležanja (dekubitus, pneumonije, tromboza). Bolesnika u krevetu može okretati, jedna, dvije ili više osoba. To također ovisi o težini bolesnika i o njegovoj zdravstvenoj situaciji, pa zato postoje posebna pravila kako se to radi. Na suvremenim odjelima postoje specijalna pomagala za okretanje bolesnika. Takva pomagala omogućuju maksimalni efekt njege uz minimalni utrošak snage.

Ovaj način je posebno praktičan kod bolesnika koji se ne smiju pomicati (infarkt miokarda, povrede kralježnice) ili su nepokretni (plegije), a okretačem se bolesnik može okretati za 180 stupnjeva, odnosno s trbuha na leđa i obrnuto.

Takav okretač bolesnicima služi i kao krevet, pa je u njemu vrlo lako održavati higijenu bolesnika bez naročitih naprezanja.

Kod prenošenja, prevoženja i okretanja, posebna pažnja mora se obratiti bolesnicima koji leže na psihijatrijskim odjelima i zaraznim bolnicama. Naime, rad s ovakvim bolesnicima predstavlja dodatne opasnosti za zdravstvenog radnika.

Kod psihijatrijskih bolesnika prisutna je stalna opasnost od agresivnosti, pa bolesnik može u jednom trenutku, gotovo nesposoban da hoda nanijeti tešku povredu zdravstveno radniku koji ga prenosi, prevozi, prati, okreće i sl. Ni jedan posao oko bolesnika ne može se izvoditi ako se ne priđe što bliže bolesniku. Međutim kod ovih bolesnika je to za zdravstvenog radnika, osim naprezanja, dodatna opasnost (fizička). To je posebno izraženo kod bolesnika koji boluju od manično depresivne psihoze.

Kod zaraznih bolesnika, posebno onih nepokretnih i u besvjesnom stanju, pri navedenim radnjama, ostvaruje se bliski kontakt između tijela zdravstvenog radnika i bolesnika (posebno onih težih) koje je gotovo nemoguće izbjeći, a to predstavlja vrlo veliku opasnost za zdravstvenog radnika jer je velika mogućnost zaraze.