Nagrizajuće tvari

Skupina se dijeli na kiseline, lužine i druge tvari.

Kiseline su solna, sumporna kiselina, anhidna octena kiselina i sl. Lužine ili baze su natrijev hidroksid, kalijev hidroksid, natrijev karbonat, natrijev metasilikat i sl. U ostale nagrizajuće tvari ubrajaju se antimon pentaklorid, titan tetraklorid, aluminijev klorid i hipokloriti.

Opasnost po zdravlje varira od nagrizajućeg do iritirajućeg djelovanja zavisno o vrsti i koncentraciji tvari.

Svojstvo nagrizanja tvari određeno je njezinom pH vrijednošću koja predstavlja mjeru kiselosti odnosno lužnatosti.

Kiseline i lužine

Kiseline su kemijski spojevi koji sadržavaju vodik, djelomično ili potpuno zamjenjiv atomima metala, pri čemu nastaju soli. Dijele se na jake kiseline, kao primjerice solna, dušična i sumporna, na srednje jake primjerice fosforna i slabe, koje su organskog podrijetla.

Kiseline se u industriji koriste za čišćenje, nagrizanje, pri galvanizaciji i obradi metala. Javljaju se u obliku tekućina i u krutom stanju ali se u većini slučajeva upotrebljavaju u obliku vodenih para. Pri radu stvaraju se maglice koje djeluju nagrizajuće isto kao i otopine. Ako se radi o koncentriranim kiselinama većinom su akutno otrovne. Prodiru kroz kožu i uzrokuju teške opekline i oštećenja tkiva. Mogu biti eksplozivne u dodiru sa organskim tvarima (sa piljevinom: stvara se plin vodik). Razlikujemo organske (octena, limunska, mravlja, okselna) i anorganske kiseline (solna, sumporna, dušićna, fosforna, cijanovodična).

Lužine su otopine alkalijskih hidroksida, odnosno metala lužnate reakcije, koje su jetke i na ljudski organizam djeluju tako da spaljuju kožu i sluznicu.

Lužine ili baze su tvari koje se upotrebljavaju za čišćenje i ispiranje. Akutno su otrovne ako su u koncentriranom obliku. Najčešće se koristi amonijak, natrijeva lužina, kalijeva lužina. Reakcija između kiseline i lužine naziva se neutralizacija i obično se oslobađa toplina.

Kiseline i lužine su jako štetne za ljudsko zdravlje, osobito u koncentriranom stanju, a prigodom rada s njima nastaju njihove pare, magla i prašina, koje na razne načine ulaze u ljudski organizam.

Djelovanje kiselina i lužina na zdravlje čovjeka

Kiseline i lužine na koži čovjeka ostavljaju tragove slične opekotinama, pa ih zovemo “kemijskim opekotinama”. U koncentriranom stanju uzrokuju duboke i jake opekotine, koje se sporo i dugo liječe. Kod duljeg rada sa slabijim koncentracijama kiselina i lužina, nakon nekog vremena koža postaje suha i raspucana, te može doći do upale.

Oči su jako osjetljive na kiseline i lužine, a ako prsnu u oči mogu uzrokovati teška oštećenja vida, a često i trajni gubitak vida. Pare, magle i prašina kiselina i lužina djeluju nadražujuće na oči i mogu izazvati upalu.

Pare, magle i prašine kiselina i lužina djeluju nadražujuće na dišne organe, nos, usta, grlo i pluća. Nadražaj ovisi o koncentraciji tih tvari u zraku, a teže dolaze do pluća jer čovjek ne može boraviti u takvoj atmosferi i na prvi podražaj odlazi iz takvog prostora. Kada bi dulje vrijeme udisao pare, magle ili prašine kiselina i lužina, može nastati kronični bronhitis ili upala dišnih putova.

Veliku opasnost predstavljaju kiseline i lužine ako dođu u unutarnje organe, odnosno ako ih čovjek proguta. U koncentriranom stanju su kiseline i lužine još opasnije. Posljedice su teška oštećenja jednjaka i želuca, što često dovodi do smrti.

Kiseline kao uzrok požara i eksplozija

Opasnost od požara i eksplozija uzrokovanih djelovanjem kiselina dolazi od njihovog nagrizajućeg djelovanja, pri čemu se javlja plin vodik koji je vrlo eksplozivan i zapaljiv. Same kiseline nisu zapaljive tekućine, a zbog navedenog djelovanja mogu izazvati eksploziju i požar kada se skupi dovoljna količina vodika i u blizini se nađe izvor paljenja (otvoreni plamen, upaljena cigareta, iskra i slično). To se može lako dogoditi s metalnim posudama u kojima se drži kiselina, a koje nisu dulje vrijeme otvarane, pa se skupila velika količina vodika. Pojedine vrste kiselina (sumporna, dušična), snažno reagiraju s organskim tvarima, pri čemu se razvija velika količina topline, koja može uzrokovati zapaljenje lako zapaljivih tvari kao što su papir, piljevina, pamuk i slično.

Mjere zaštite pri radu s kiselinama i lužinama

S obzirom na velike opasnosti pri radu s kiselinama i lužinama, potrebno je prihvatiti mjere zaštite i način ponašanja pri radu.

Posude u kojima se drže kiseline i lužine, moraju biti čitave i neoštećene, a na svakoj treba biti oznaka vrste s kemijskom formulom i oznakom koncentracije. Posude nikada ne smiju biti napunjene do vrha, već se uvijek mora ostaviti bar 1/10 praznog prostora.

Posude s kiselinom ili lužinom koje propuštaju, treba odmah oprezno iznesti na sigurno mjesto i pretočiti sadržaj u ispravnu posudu. Kod prelijevanja treba koristiti zaštitna sredstva i paziti da se ne prolijeva. Ako na posudi nema oznake o vrsti kiseline ili lužine, ne smije se takav sadržaj upotrebljavati, da ne bi došlo do teških posljedica.

Kiseline i lužine se ne smiju pretakati iz posude u posudu, a posebno se ne smije povlačiti tekućina ustima iz posude radi pretakanja. Kod pretakanja kiseline i lužine prskaju i mogu doći u dodir s tijelom zaposlenika, rukama ili čak s očima.

Kiseline i lužine se najčešće u manjim količinama nalaze u staklenoj ambalaži, a prenošenje rukama je vrlo riskantno, jer može doći do ispadanja ili klizanja ambalaže i do prolijevanja tekućine po zaposleniku, što je jako opasno.

Kod pretakanja većih količina kiselina ili lužina pomoću cijevi i sisaljke, treba obratiti pozornost na cijevi da ne propuštaju i na ventil, koji mora biti tako konstruiran da je siguran od ispadanja i da potpuno zatvara. Armature na cjevovodima moraju biti dobro brtvljene i takve konstrukcije da jamče da neće doći do propuštanja. Kod pretakanja većih količina kiselina ili lužina u većim količinama radnici moraju koristiti gumeno odijelo, gumene čizme, gumene rukavice i pokrivalo za glavu. Zabranjeno je pretakanje bez navedenih osobnih zaštitnih sredstava.

Kiseline i lužine se moraju skladištiti u prostorijama koje imaju dobru ventilaciju. Pod u tim prostorijama mora biti izrađen od materijala koji ne upija kiseline i lužine, a takav da se one u slučaju prolijevanja mogu pokupiti i prati. Posude u kojima se nalaze kiseline i lužine treba tako slagati da se ne mogu oštetiti i da ne može doći do prolijevanja.

Visina polica na koje se slažu posude s kiselinama i lužinama, ne smiju biti više od 1,5 m od poda, a posude se moraju slagati u okomitom položaju. Pune posude se na policama moraju držati odvojeno od praznih. U praznim se posudama kiselina i lužina ne smiju držati druge tekućine. Lužinu se ne smije stavljati u posudu u kojoj je bila kiselina i obratno, osim ako niste posudu dobro oprali vodom.

Prolivene kiseline i lužine po mjestu rada ili u radnom prostoru, predstavljaju veliku opasnost za radnike, pa ih je potrebno ukloniti.

Manje količine prolivene tekućine kiseline ili lužine treba oprati mlazom vode, a veće količine treba posipati pijeskom, pepelom ili šljunkom, pokupiti i odnijeti na sigurno mjesto. Mjesto gdje je bila prolivena tekućina kiseline ili lužine treba oprati mlazom vode i na kraju neutralizirati sodom ili vapnom.

U posudama s kiselinom obično vlada veći tlak od vanjskog, pa prigodom otvaranja posude može doći do prskanja kiseline po licu i rukama zaposlenika.

Kod otvaranja posuda s kiselinama treba koristiti gumene rukavice i gumenu pregaču, okrenuti lice od posude i polagano okretati čep, te pričekati da se tlakovi izjednače, a onda potpuno otvoriti posudu. Za otvaranje bačvi s kiselinama postoji odgovarajući ključ, kojega treba obavezno koristiti.

Kod razrjeđivanja kiselina, razvija se velika količina topline od koje može staklena posuda i puknuti. Sam proces razrjeđivanja prati burna reakcija i može doći do prskanja kiseline.Kod razrjeđivanja kiselina s vodom uvijek se kiselina polako uz miješanje ulijeva u vodu, a nikako obrnuto.

Kod rada s kiselinama i lužinama, najčešće u dodir dolazi koža ruke radnika, a u slučaju prolijevanja, lice i oči, te cijelo tijelo radnika.

Radi toga je potrebno kod rada s kiselinama i lužinama na rukama nositi gumene rukavice, otporne na kiseline i lužine slabijih koncentracija. Za zaštitu očiju treba nositi zaštitne naočale s nepropusnim okvirima ili plastični štitnik za lice i oči. Za tijelo treba koristiti zaštitne pregače od gume, gumiranog platna ili plastičnog materijala. Za zaštitu glave, vrata i ramena u slučaju potrebe, treba koristiti zaštitnu kapuljaču, koja ima ugrađeni prozorčić od plastičnog materijala. Kod rada u atmosferi u kojoj ima para, magle ili prašine kiselina ili lužina, treba koristiti masku s odgovarajućim filtrom.

Na mjestima gdje se radi s kiselinama i lužinama uvijek mora biti na raspolaganju voda. Voda je najbolje i najdjelotvornije sredstvo za ublažavanje posljedica dodira s kiselinama i lužinama, osobito ako je mlaka. Najbolje je da se u blizini nalazi tekuća voda ili zaštitni tuševi i kupke za oči. Ako ovo nije izvedivo, dobro može poslužiti i gumena cijev spojena na slavinu.

Nikada ne koristiti boce s oznakom pića (mineralna voda, sokovi, piva, kakva druga uobičajena boca za pića) za pohranjivanje opasnih tekućina, jer ih netko može popiti.

Prije rada s kiselinama i lužinama, preventivno treba poznavati položaj tuševa ili slavina, kako bi se u slučaju potrebe moglo brzo reagirati i ublažiti posljedice. Tamo gdje nema tekuće vode u blizini mjesta rada, treba kod radova s kiselinama i lužinama vodu donijeti u posebnim spremnicima. Nakon rada s kiselinama i lužinama zaštitnu odjeću potrebno je isprati vodom.

Kod rada s kiselinama i lužinama nije dobro konzumirati jelo i piće, a u prostorijama gdje se radi s kiselinama i lužinama zabranjeno je konzumiranje jela i pića.

SAŽETAK

• Kiseline i lužine djeluju nadražujuće na kožu, oči i organe za disanje.

• Koncentrirane kiseline i lužine stvaraju opekotine na koži i očima.

• Na unutarnje organe djeluju razorno i mogu, ako se progutaju izazvati i smrt.

• Kiseline nisu zapaljive, ali u dodiru s metalima razvijaju zapaljivi plin vodik.

• Kiseline u dodiru s organskim tvarima razvijaju veliku toplinu koja može izazvati požar.

• Za pretakanje kiselina i lužina treba koristiti posebne naprave.

• Prolivene kiseline ili lužine treba odmah pokupiti i oštećenu površinu očistiti.

• Posude s kiselinom treba polagano otvarati, radi mogućeg povećanog tlaka unutar posude.

• Posude s kiselinama i lužinama treba redovito pregledavati da ne propuštaju.

• Kiselinu treba uvijek polagano i uz miješanje ulijevati u vodu.

• Kod rada s kiselinama i lužinama treba koristiti osobna zaštitna sredstva za zaštitu ruku, očiju, tijela i organa za disanje.

• U slučaju dodira s kiselinom ili lužinom, treba oštećeno mjesto ispirati obilnim količinama tekuće vode.

• U slučaju ozljeđivanja s kiselinama ili lužinama, treba zatražiti liječničku pomoć.

• Boce s opasnim tekućinama uvijek treba obilježiti vidljivim, pouzdano trajnim i pričvršćenim natpisom.

• Ako se popije opasna tekućina, treba piti puno vode, ne izazivati povraćanje i tražiti liječničku pomoć, uz točno obavješćivanje liječnika o kojoj je tekućini riječ.