Putovi ulaska kemijskih štetnosti u organizam

Kemijske štetnosti mogu u organizam uči na slijedeće načine:

1. Inhalacijom (udisanjem)

2. Apsorpcijom (preko kože i očiju)

3. Ingestijom (jedenjem, gutanjem)

4. Ostalim načinima od kojih je najznačajniji preko placente trudnice na dijete u utrobi.

Većina kemijskih tvari koje se koriste mogu biti raspršene u zraku u obliku prašine, maglice, dimova, para ili plina tako da u organizam mogu dospjeti udisanjem.

Apsorpcija preko dišnih organa

Najčešći način ulaska štetnih tvari u organizam je udisanjem. Dišni putovi obuhvaćaju sve dijelove tijela od nosa do alveola kroz koji prolazi zrak do pluća. Gdje će se apsorpcija dogoditi ovisi o agregatnom stanju (plin, kapljica, prašina) tvari raspršene u zraku.

Donji i gornji dišni sustav izgleda kao na slici:

Veličina čestica značajna je zbog toga jer od nje zavisi kako će duboko prodrijeti u dišni sustav. O veličini odnosno masi čestica ovisi da li će se one prije ili kasnije zaustaviti uslijed promjene smjera. Praškaste tvari većih čestica i veće mase većinom će se zaustaviti pri prvoj promjeni smjera tj. u nosu. Sluznica nosa je malena površina ali je zato izrazito dobro prokrvljena i apsorpcija se može obaviti vrlo djelotvorno ako se tvar dugo zadrži na sluznici. Sluznica nosa nema veliko značenje za akutni unos štetnih tvari ali može biti djelotvorno mjesto ukoliko se radi o kroničnim izlaganju nekih tvari. Plinovite tvari najčešće se apsorbiraju u alveolama gdje su u neposrednom kontaktu s kapilarama što znači da je prelazak u krvotok izrazito brz. Pod plinovitim tvarima podrazumijevaju se i pare žive kao i tvari koje sublimiraju (izravno prelaze iz krutog u plinoviti oblik) pri niskoj temperaturi.

Apsorpcija preko kože

Apsorpcija preko kože je poslije udisanja drugi najčešći način na koji štetne tvari ulaze u organizam. Tvar ulazi u kožu kroz pore ili rane. Na ovaj način ulaze tetanus, toulen, benzen i različiti fenoli.

Brzina i opseg apsorpcije ovisi o vremenu izloženosti i površini kože koja je izložena.

Oštećena koža uslijed mehaničkog djelovanja ili djelovanja same tvari brže propušta te se povećava apsorpcija i njezin opseg.

Apsorpcija preko probavnog sustava

Bilo da se radi o plinovima, prašini, parama, dimovima tekućinama ili krutinama, štetne tvari u organizam mogu ući i gutanjem. Apsorpcijom štetnih tvari u probavnom sustavu obuhvaćeni su želudac, jednjak, usta, dvanaestnik i crijeva.

Do apsorpcije u jednjaku može doći samo u slučaju ako se radi o jakim kiselinama i lužinama koje oštećuju sluznicu, dok su glavno mjesto apsorpcije crijeva. Najveća se pozornost usmjerava na to da progutana tvar ne dođe u crijeva.

Usta su značajno mjesto apsorpcije ukoliko se štetna tvar u njima stalno zadržava ili ako je sluznica značajnije oštećena. Oštećenje sluznice omogućava izravan kontakt tvari sa kapilarama usne šupljine.

Želudac zbog male površine sluznice nije prikladno mjesto za apsorpciju. Iz neoštećenog želuca mogu se apsorbirati samo lipofilne tvari ako su otopljene u probavnim sokovima i ako su u želudac došle u obliku tekućina. Topljivost nekih tvari povećava se djelovanjem nekih drugih tvari (alkohol). Jake kiseline i lužine razaraju izravno izazivajući perforacije u jednjaku i želucu.

Crijeva su glavno mjesto apsorpcije jer je njezina površina izrazito velika. Dobro su prokrvljena i imaju dovoljno tekućine i tvari koje poboljšavaju apsorpciju. Najbitnije je spriječiti dolazak tvari iz želuca u crijeva.