Sigurnosno-tehnički list za kemikalije

Sigurnosno tehnički list je list s informacijama bitnim za opasnu kemikaliju. Za provođenje potrebnih postupaka za osiguranje zdravlja ljudi i okoliša pravna ili fizička osoba koja proizvodi, uvozi ili koja stavlja u promet opasnu kemikaliju mora osigurati sigurnosno-tehnički list i dostaviti ga Hrvatskom zavodu za toksikologiju. Sadržaj i oblik sigurnosno-tehničkog lista opasne kemikalije mora odgovarati normi HRN ISO 11014-1:1997. Sigurnosno-tehnički list mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

STL obvezno mora sadržavati:

1. Identifikacija tvari/pripravka i podaci o pravnoj ili fizičkoj osobi,

2. Sastav/podaci o sastojcima,

3. Identifikacija opasnosti,

4. Mjere prve pomoći,

5. Mjere za suzbijanje požara,

6. Mjere kod slučajnog ispuštanja,

7. Rukovanje i skladištenje,

8. Nadzor nad izloženošću/osobna zaštita,

9. Fizikalna i kemijska svojstva,

10. Stabilnost i reaktivnost,

11. Podaci o toksičnosti,

12. Ekološki podaci,

13. Postupanje s otpadom,

14. Podaci o prijevozu,

15. Podaci o propisima,

DEFINICIJE:

Aerosol

Fino raspršene sitne čvrste ili tekuće čestice u zraku. Kao aerosol pojavljuju se neki insekticidi, boje i dr.

Alergen

Bilo koja tvar, obično protein koji u kontaktu s tijelom čini organizam preosjetljivim i potiče razvoj alergijske reakcije. Na radnom mjestu kao alergeni javljaju se metali, plastika, guma, boje, otapala, sapuni, deterdženti, razni aditivi, cement, vapno, pijesak, smole, ljepila, biljke, bakterije, gljive i dr.

Alergija

Nenormalna reakcija imunološkog sustava na čimbenike okoliša koje nazivano alergenima u kojoj dolazi do preosjetljivosti organizma. Manifestira se simptomima kao što su crvenilo, kihanje, suzenje očiju te curenje, svrbež i začepljenost nosa.

Alergijski dermatitis

Upalna alergijska bolest kože koja se javlja nakon dodira s alergenima iz okoline; jedan od najčešćih oblika alergija. Javlja se kod frizera, pekara, zdravstvenih radnika i kod pojednih zanimanja u industrijama boje, gume i plastike, teksilnoj i građevinskoj industriji i dr.  Dermatitis, Kontaktni alergijski dermatitis

Alergijski rinitis

Simptomatski poremećaj nosne sluznice koji se javlja nakon dodira s alergenima iz okoline pri čemu nastaje upalna reakcija. Simptomi su kihanje, začepljen nos i curenje iz nosa, svrbež i crvenilo nosa i očiju, osjećaj peckanja i suzenje očiju, te podražajni kašalj i grebanje u grlu.

Antigen

Svaka tvar koju organizam prepoznaje kao stranu i potencijalno štetnu, te protiv koje stvara specifična antitijela. Stvaranje antitijela obrambeni je mehanizam organizma kojim se on štiti od štetnih čimbenika okoliša, bakterija, virusa i sl.

Azbest

Pojedina vrsta vlaknastih silikata (krokidolit, aktinolit, antofilit, krizotil, amozit, tremolit), sirovi azbest i/ili njihovi proizvodi. Dobar je izolator elektriciteta, mehaničkih sila, zraka, topline i otporan na koroziju. Zbog tih svojstva široko se primjenjuje u mnogim granama gospodarstva u različite namjene. Unatoč pozitivnim karakteristikama, napušta se njegova proizvodnja i zabranjuje njegova uporaba jer je opasan za život i zdravlje čovjeka. Može uzrokovati azbestozu, mezoteliom, rak pluća i rak probavnih organa. Utjecaj azbesta ne mora se javljati odmah, često može proći i do 30 godina od pojave prvih simptoma bolesti koje se javljaju kao posljedica dodira s azbestom.

Azbestoza

Pneumokoinoza uzrokovana taloženjem vlakana azbesta. Javlja se kod radnika koji dugogodišnje rade u rudnicima azbesta i u proizvodnji i primjeni azbestnih proizvoda. Da bi se razvila potrebna je izloženost od 5 do 20 godina. Uzrokuje promjene pluća koje se očitavaju u smanjenju kapaciteta i problemima s disanjem. Azbestoza je neizlječiva bolest i obično završava insuficijencijom srca.

Benzen

Benzen (benzol), C6H6, najjednostavniji je aromatski ugljikovodik, lako hlapiva, bistra bezbojna tekućina karakteristična mirisa (ugodnog), vrelišta 80 °C, netopljiva u vodi, topljiva u benzinu, alkoholu i eteru. Gori jako čađavim plamenom, a pomiješan sa zrakom stvara eksplozivnu smjesu. Vrlo je opasan za zdravlje. Pare su mu vrlo otrovne i teže od zraka, te se mogu nakupljati na podu prostorije. Na normalnoj temperaturi stabilna tvar. Lako reagira s oksidansima (klor, brom), a reakcija može biti opasna. Kancerogena je tvar za ljudski organizam (uzrokuje rak).

CAS broj

Karakterističan broj već otkrivenih tvari koji jednoznačno identificira spoj po međunarodnom popisu Chemical Abstract Service.

Cijevna maska

Osobno zaštitno sredstvo koje služi za zaštitu organa za disanje u atmosferi s niskim sadržajem kisika ili visokim koncentracijama štetnih tvari na način da se kroz cijev radnik snabdijeva čistim zrakom iz prostora koji nije zagađen ili priključka na komprimirani zrak. Najčešće se primjenjuje u cisternama, bunarima, rezervoarima, kanalima i sl.

Dermatitis

Upalna bolest kože kože uzrokovana alergenima ili nealergijskim iritansima. Dermatitis se pojavljuje kada supstanca penetrira u površinu kože i izazove reakciju. Simptomi dermatitisa su crvenilo, peckanje, guljenje kože, suha koža, zamrlost vrhova prstiju, bol i pojava mjehurića na rukama. Najugroženiji dijelovi tijela su vrhovi prstiju na rukama i područje između prstiju, no vrlo često se dermatitis pojavljuje i na drugim dijelovima tijela kao što su koljena, prsa, vrat i lice. Dermatitis se puno lakše spriječava nego liječi, stoga je bitno prepoznati rane simptome.

Digestor

Poseban ormar za rad s tvarima koje razvijaju opasne plinove, pare i prašine. Ima radni stol i izveden odsis. Prednja strana mu je pomična. Njegova je namjena da štiti radnike od izloženosti otrovnim ili neugodnim plinovima, parama i prašinama.

ECHA

Europska agencija za kemikalije. Engl. European Chemicals Agency . Djeluje kao središnje tijelo za prikupljanje svih podataka o kemikalijama u Europskoj uniji i upravlja sustavom REACH.

Eksplozivne kemikalije

Krute, tekuće tvari i pripravci u obliku paste ili želatine koje mogu egzotermno reagirati, također i u odsutnosti kisika iz zraka, pri čemu se vrlo brzo stvaraju i ispuštaju plinovi koji pod određenim uvjetima detoniraju, brzo se zapale ili uslijed zagrijavanja i povišenog tlaka eksplodiraju, ako su ograničeni prostorom.

Fibrogene prašine

Anorganske prašine koje se nakon udisanja odlažu u plućnom parenhimu gdje izazivaju fibrozu nakon latentnog perioda (vrijeme latencije od najmanje 10 godina od početka izloženosti). Bolesti koje izazivaju fibrogene prašine svrstavaju se u skupinu bolesti nazvane pneumokonioze, a te se bolesti mogu pojaviti i 40 godina nakon prestanka izloženosti. Tu spadaju SiO2, azbest, aluminijev oksidu, ugljena prašina, prašina tvrdog metala i dr.

Inhalacija

Udisanje; jedan od načina ulaska kemijskih tvari u obliku plinova, para, maglica ili prašina u organizam.

Iritant

Tvar koja ima sposobnost da uzrokuje iritaciju pri kontaku s tijelom.

Izolacijski aparat

Osobno zaštitno sredstvo za zaštitu organa za disanje u atmosferi s niskim sadržajem kisika ili visokim koncentracijama štetnih tvari, a djeluje na bazi izolacije (sprave sa spremnikom, aparat s komprimiranim zrakom, aparat s komprimiranim kisikom). Izolacijski aparat osigurava korisniku zrak iz vlastitih izvora koji je izoliran od okolne atmosfere i koristi se neovisno o vanjskoj atmosferi. Koristi se kod požara i raznih tehničkih intervencija kao što su ulasci u podrume, podzemne garaže, bunare i sl.

Kancerogene kemikalije

Tvari i pripravci koji nakon udisanja, gutanja ili prolaskom kroz kožu mogu izazvati rak ili povećati učestalost njegove pojave.

Kemijske štetnosti

Štetne tvari koje mogu dovesti do oštećenja zdravlja osoba koje s njima dolaze u dodir za vrijeme proizvodnje, rukovanja, transporta, skladištenja ili korištenja. Pojavljuju se u obliku prašina, dimova, plinova, magla, para, vlakna i dr. Nakon što im je radnik izvrgnut, u pravilu dulje vrijeme, mogu izazvati pojavu profesionalnih bolesti ili drugih bolesti u vezi s radom. Podjela: otrovi, korozivne tvari, nadražljive kemikalije, zagušljivci, senzibilatori, fibrogene prašine, mutageni, karcinogeni i teratogeni.

Kemikalije koje dovode do preosjetljivosti

Tvari i pripravci koji mogu nakon udisanja ili prolaska kroz kožu izazvati reakciju preosjetljivosti tako da daljnje izlaganje tim tvarima ili pripravcima dovodi do posebnih štetnih učinaka javljanja preosjetljivosti. Kontaktni alergijski dermatitis Upalna alergijska bolest kože koja se javlja nakon dodira s alergenima male molekularne težine (kontaktni alergeni). Predstavlja imunološki posredovanu kožnu reakciju na tvar, a naziva se i prosjetljivost kože.

Kronični učinak

Učinak koji se javlja kao posljedica dugotrajnog izlaganja određenoj tvari. Između prvog izlaganja i pojave štetnog utjecaja na zdravlje postoji određeni vremenski odmak.

Lokalni odsis

Mehanička odsisna ventilacija namijenjena za odsis štetnih tvari sa samog izvora nastanka, odnosno iz dijela radnog okoliša.

Mutagene kemikalije

Tvari i pripravci koji nakon udisanja, gutanja ili prolaskom kroz kožu mogu uzrokovati nasljedna genetska oštećenja ili značajno povećati njihove pojave.

Nagrizajuće kemikalije

Tvari i pripravci koji mogu u dodiru sa zdravom kožom izazvati oštećenja svih slojeva tkiva.

Nadražujuće kemikalije

Tvari i pripravci koji mogu pri kratkotrajnom, dugotrajnom ili ponovljenom dodiru s kožom ili sluznicom uzrokovati upale. Nadražujuće kemikalije (nadražljivci, iritansi) djeluju na sluznice očiju, gornji i/ili donji dio dišnog sustava, ovisno o tome jesu li u vodi brzo topljivi ili nisu. Lako topljivi otapaju se odmah u kontaktu sa sluznicom oka i gornjih dišnih putova gdje uzrokuju pečenje i žarenje nosa i ždrijela. Na taj način upozoravaju radnika da se nalazi u opasnoj atmosferi, pa su teška otrovanja njima rijetka. Za razliku od njih, teško topljivi nadražljivci ne uzrokuju tako primjetne simptome, prodiru duboko u pluća i uzrokuju oštećenje plućnog tkiva i razvoj toksičkog plućnog edema. Na sluznici oka nadražljivci izazivaju pečenje, suzenje i oštećenje rožnice što može rezultirati i trajnim oštećenjem vida. Što je nadražljivac brže topljiv u vodi, to jače oštećuje sluznicu oka. U lako topljive nadražljivce spadaju: amonijak, klor, flour, simporov dioksid i formaldehid, a u teško topljive nitrozni plinovi i fosgen.

Oksidirajuće kemikalije

Tvari i pripravci koji dovode do snažne egzotermne reakcije kada su u dodiru s drugim tvarima (prije svega zapaljivim).

Opasne kemikalije

Kemikalije razvrstane kao: eksplozivne, oksidirajuće, vrlo lako zapaljive, lako zapaljive, zapaljive, vrlo otrovne, otrovne, štetne, nagrizajuće, nadražujuće, kancerogene, mutagene, reproduktivno toksične, kemikalije opasne za okoliš i kemikalije koje dovode do preosjetljivosti.

Otapala

Tvari koje imaju svojstvo da otapaju druge tvari, a da im pri tome ne mijenjaju kemijski sastav. Otapala djeluju narkotično - izazivaju glavobolju, pospanost, vrtoglavicu, mučninu, u većim koncentracijama nesvjesticu, pa čak i smrt uslijed paralize centra za disanje. Pare i tekućina nadražuju kožu i oči. Pojedina otapala djeluju kancerogeno na organizam. Trovanja otapalima mogu biti akutna ili kronična.

Pneumokonioza

Bolest smanjenja kapaciteta pluća uzrokovana udisanjem anorganskih čestica. U razvoju pneumokonioze, najvažniji je čimbenik sposobnost udahnutih čestica da izazovu fibrozu. Ostali čimbenici uključuju veličinu čestica, vremensko razdoblje izloženosti i individualnu osjetljivost. Primjeri pneumokonioze su silikoza, pneumokonioza ugljenokopača i azbestoza.

Prašina

Sitne čestice koje u radnom okolišu najčešće nastaju u tehnološkim procesima s mehaničkim trenjem (brušenje, mljevenje, sijanje, izrada kalupa, transport i dr.). Razlikuje se prema kemijskom sastavu (organskog ili anorganskog porijekla), prema veličini čestice i prema djelovanju na organizam. Što je čestica manja ona dublje ulazi u pluća sa udahnutim zrakom. Takve vrste prašine nagomilavaju se duže vrijeme u plućima i uzrokuju pneumokoniozu. Prašine koje sadrže silicij ili azbest vrlo često uzrokuju takva oštećenja. Pijesak i mnoge vrste kamenja sadrže kristalni silicij. Prilikom njihove prerade stvara se prašina, a silicijev dioksid se taloži na plućima, što poslije dužeg vremena može dovesti do neizlječivih bolesti pluća. Prašina azbesta prodire u pluća izazivajući azbestozu, a moguća je pojava i raka pluća.

Respiracija

Disanje; izmjena plinova između organizma i okoline, odvija se na dvije razine – na razini pluća (plućna ventilacija ili izmjena plinova) i na razini stanice (stanična respiracija).

Respirator

Osobno zaštitno sredstvo za zaštitu organa za disanje. Ovisno o izvedbi služi za zaštitu od neotrovnih prašina - aerosola, mineralnih prašina, otrovnih prašina, metalnih dimova i magli, radioaktivnih prašina i visokotoksičnih aerosola.

Senzibilizatori

Tvari koje povećavaju osjetljivost; mogu potaknuti promjene u imuno sustavu osjetljivih ljudi na način da će do zdravstvenih problema dolaziti i po izlaganju vrlo malim količinama. Tu se ubrajaju organske prašine biljnog i životinjskog porijekla, spojevi alergogenog potencijala, termofilne aktinomicete i dr.

Sigurnosno-tehnički list

List s informacijama bitnim za opasnu kemikaliju. Pravna ili fizička osoba koja proizvodi, odnosno stavlja u promet opasnu tvar ili pripravak, dužna je zbog sigurnosti zdravlja čovjeka i okoliša te sigurnosti i zaštite zdravlja na radnom mjestu najkasnije kod prve nabave opasne tvari ili pripravka besplatno osigurati profesionalnom korisniku (npr. u proizvodnji, trgovini ili obrtu),Sigurnosno-tehnički list o opasnoj tvari ili pripravku.

Silikoza

Pneumokonioza koja nastaje udisanjem prašine s visokim postotkom silicijeva dioksida. Javlja se u tvornicama keramičkih proizvoda i porculana te u metalnoj industriji pri izradi kalupa i čišćenju odlijevaka u ljevaonicama kao posljedica dugotrajne izloženosti (10 do 20 godina) česticama slobodnog silicijeva dioksida. Silikoza je neizliječiva bolest.

Štetne kemikalije

Tvari i pripravci koji kod gutanja, u dodiru s kožom i udisanjem mogu uzrokovati smrt ili vrlo teška akutna ili kronična oštećenja zdravlja.

Štetnosti

Oni čimbenici koji nakon što im je radnik izložen, u pravilu dulje vrijeme, mogu izazvati pojavu profesionalnih bolesti ili drugih bolesti u vezi s radom.

Teratogen

Tvar koja po unošenju u organizam (inhalacijim, gutanjem ili penetracijom putem kože) može izazvati rizik kasnijih nenasljednih defekata porođaja potomstva.

Ugljikov dioksid

Anorganski spoj ugljika kemijske formule CO2. Plin bez boje i mirisa, nezapaljiv i slabo topljiv u vodi. Više koncentracije smanjuju udio kisika u zraku, što otežava disanje i uzrokuje gušenje. Vrlo visoke koncentracije (iznad 20%) mogu uzrokovati smrt. Primjenjuje se u proizvodnji pjenušavih pića, u prehrambenoj industriji kao konzervans, pri sintezi nekih kemijskih tvari, kao sredstvo za stvaranje inertne atmosfere, kao rashladno sredstvo i kao sredstvo za gašenje požara.

Ugljikov monoksid

Anorganski spoj ugljika kemijske formule CO. Bez boje i mirisa, slabo topljiv u vodi, lako zapaljiv plin koji stvara eksplozivne smjese sa zrakom. Vrlo opasan kemijski zagušljivac, ničim ne upozorava na prisutnost, a javlja na mjestima na kojima dolazi do nepotpunog izgaranja (kotlovnice, motori s unutrašnjim izgaranjem, požari u zatrorenim prostorima, ugljenokopi i sl.). Veže se s hemoglobinom stvarajući karboksihemoglobin, koji ne može prenositi kisik pa dolazi do hipoksije tkiva. Kod udisanja manjih koncentracija u otrovanih osoba pojavljuje se zujanje u ušima, a porastom koncentracija javlja se glavobolja, klonutost, vrtoglavica, mučina, nesvjestica, pojačan i nepravilan rad srca i naposlijetku smrt. Ako unesrećeni preživi jako trovanje vjerojatna je pojava trajnog oštećenja mozga.

Vrlo lako zapaljive kemikalije

One tekuće tvari i pripravci koji imaju iznimno nisko plamište i nisko vrelište te plinovite tvari i pripravci koji su zapaljivi u dodiru sa zrakom pri normalnoj temperaturi i tlaku.

Vrlo otrovne kemikalije

Tvari i pripravci koji kod gutanja, u dodiru s kožom i udisanjem vrlo malih količina mogu uzrokovati smrt ili vrlo teška akutna ili kronična oštećenja zdravlja.

Zagušljivci

Plinovi koji uzrokuju hipoksemiju, tj. smanjenu opskrbu tkiva kisikom. Inertni zagušljivci (argon, dušik, vodik, helij, metan) smanjuju količinu kisika u udahnutom zraku i na taj način otežavaju ili onemogućavaju disanje, a kemijski (ugljični monoksid, sumporovodik, cijanovodik) vezivanjem na stanične enzime ili hemoglobin onemogućuju uporabu i kolanje kisika u organizmu. Rezultat tih zbivanja je stanična asfleksija tj. zagušenje. Dok kod trovanja inertnim zagušljivcima, odmah nakon prekida izvrgnutosti i dovoda kisika nastaje poboljšanje i brzo oporavljanje, trovanja kemijskim zagušljivcima mogu biti smrtna zbog čvrstog vezivanja zagušljivaca na hemoglobin ili stanične enzime i zbog toga produženog gušenja.