Toplinsko ili infracrveno zračenje i mjere zaštite

Sva čvrsta tijela u prirodi, osim na temperaturi apsolutne nule, zrače infracrveno zračenje, a bogati izvori takvog zračenja su užarena tjela.

Ljudski organizam ima stalnu temperaturu od 37 0C s vrlo malom tolerancijom, a budući da sam proizvodi izvjesnu toplinu, lakše se prilagođava nižim nego višim temperaturama. Radi toga se čovjek najugodnije osjeća na temperaturama od 18 do 24 0C.

Prijenos topline ovisi o razlici temperatura dvaju tjela. Termoregulacijski sustav kod čovjeka je u području od približno 19 – 31 0C, a regulira se odvođenjem ili primanjem topline, promjenom temperature površine kože.

Kad je vanjska temperatura niža zatvara se dio kapilara na površini tijela, pa je dobava krvi prema površini kože manja. Time se snižava temperatura kože, čime se smanjuje i razlika između temperature kože i okoline, a čovjek gubi toplinu isijavanjem.

Kada je vanjska temperatura viša, proširuju se kapilare na površini tijela, pojačava se dobava krvi i temperatura kože, pa brzina dobave topline iz okoline postaje manja.

Kod viših temperatura iznad 31 0C, termoregulacija povišenjem temperature kože ne može kompenzirati povišenje temperature okoline, nego preostaje jedini način odvođenja viška topline iz organizma putem isparavanja vode, odnosno znoja s površine tijela. Isparavanje se odvija na površini tijela, a toplinu isparavanja daje organizam koji se pri tome hladi.

Znojenje je zdravi način isparavanja vode iz organizma, odnosno za odvođenje topline tijela, ali samo ako se znoj brzo isparava s površine kože. Stupanj isparavanja ovisi o temperaturi i relativnoj vlažnosti zraka.

Primjerice, ako je u nekoj radnoj prostoriji temperatura 35 – 40 0C, a zrak je suh odnosno relativna vlažnost je manja od 50 posto, rad u takvoj prostoriji neće biti težak i neugodan, jer će se zaposlenik znojiti, a suhi zrak će omogućiti nesmetano isparavanje znoja. Međutim, ako je temperatura u prostoriji 20 0C, a relativna vlažnost 90 – 100 posto, rad u takvoj prostoriji će biti vrlo neugodan. Zaposlenik će se znojiti, ali se znoj neće isparavati radi zasićenosti zraka vodenom parom.

Kod kotlovskih postrojenja, parovoda, strojarnica, u oknima i prokopima parovoda i vrelovoda, temperatura zraka je obično vrlo visoka, a koža zaposlenika je skoro suha. Naizgled se zaposlenik u takvim prostorima ne znoji. Međutim s obzirom da je relativna vlažnost u tim prostorima niska, a brzina strujanja zraka visoka znoj se brzo isparava.

Pretjerano znojenje izaziva promjene u ljudskom organizmu. Odrasli čovjek dnevno izlučuje približno 1,5 litru tekućine, a kod pojačanog znojenja nekoliko puta više. U normalnim uvjetima bubrezi prerađuju približno 75 posto tekućine, a ostatak se izlućuje disanjem i znojenjem. Kod pojačanog znojenja, događa se da bubrezi izluće samo oko 10 posto tekućine, a ostatak se izlući znojenjem. Radi toga urin postaje gušći, što vremenom može dovesti do oboljenja mokračnih organa.

Pojačano znojenje osiromašuje tekući dio krvi, smanjuje ukupni volumen krvi, a njezin se viskozitet povećava, što dovodi do povećanja krvnog tlaka i ubrzanog rada srca. Povećano odvajanje vlage obavlja se i preko dišnih organa, što dovodi do sušenja sluzokože, koja je uzrok akutnim oboljenjima.

Zaposlenik koji radi na mjestu rada gdje postoji toplinsko zračenje, a često odlazi u druge prostorije da bi se rashladio ili zbog potrebe posla, gdje postoje drukčiji uvjeti glede temperature i vlažnosti, pa zbog toga dolazi do oboljenja dišnih organa i reumatskih tegoba.

Toplinsko zračenje najviše djeluje na središnji živčani sustav. S pojačanim znojenjem izlučuju se iz organizma i razne soli iz tkiva, što je uzrok razdražljivosti, smanjenja koncentracije, brzine reakcija i slično. Akutni poremećaj zbog prevelike akumulacije topline u ljudskom organizmu manifestiraju se kao toplotni udar ili kao sunčanica.

Do toplotnog udara dolazi kod zaposlenika koji rade u prostorijama gdje je velika relativna vlaga, odnosno gdje je zrak zasićen vodenom parom premda temperatura ne mora biti visoka (do 40 0C). Kod debljih osoba lakše dolazi do toplotnog udara, jer je kod njih otežano odvođenje topline. Simptomi toplotnog udara su povećana temperatura tijela (39 – 40 0C), ubrzani puls (oko 150 u min.), malaksalost, glavobolja, nesvjestica i koma.

Do sunčanice dolazi pretjeranim izlaganjem sunčevom zračenju, odnosno prodiranju sunčevih zraka kroz lubanju (tjeme, potiljak), na moždanu opnu i mozak. Simptomi su povišena temperatura (40 – 42 0C), glavobolja, grčevi, paraliza, halucinacije i drugo.

Mjere zaštite od toplinskih zračenja treba provoditi svugdje gdje se ono pojavljuje, jer se time štiti zdravlje zaposlenika koji rade na takvim mjestima i popravlja se njihova radna sposobnost.

Djelovanje topline je manje ako se zaposlenik nalazi dalje od izvora. Ispravnim prirodnim provjetravanjem ili postavljanjem sustava ventilacije na ovakvim mjestima, postižu se najbolji uvjeti rada. Zadatak ventilacijskih uređaja je da odvodi topli i pregrijani zrak i da istodobno dovodi dovoljne količine svježeg zraka.

Zaštitna odjeća, također, može imati utjecaja na zaštitu zaposlenika, posebno ako je bijele boje i izrađena od materijala koji odbija energiju zračenja. Sloj zraka između tijela i dovoljno prozračnog odijela (radna bluza ne smije biti uvučena u hlače), također će smanjiti utjecaj toplinskog zračenja.