Citostatici

Citostatike smatramo najopasnijim za zdravlje onih koji njima manipuliraju. Citostatici su kemoterapeutici koji spriječavaju razmnožavanje stanice ili, bolje rečeno, oni ubrzavaju njeno raspadanje. Oni spriječavaju metabolizam stanice tako da ometaju metabolizam DNK koja usmjerava životne procese u stanici i koja je nosilac genetskih informacija. Danas se takvi lijekovi upotrebljavaju u liječenju hemoblastoza i malignih tumora.

Nepoželjno toksičko djelovanje citostatika je, uglavnom mijelosupresivno. Neki izazivaju gastrointestinalne smetnje, neki oštećenje jetre, bubrega i pluća, te pojavu ispadanja kose (alopecija).

Na odjelima gdje se svakodnevno daju citostatici (hematološki odjeli), trebalo bi zdravstvenim radnicima skrenuti posebnu pažnju da paze kod manipulacije ovim otrovima, koji su vrlo opasni za zdravlje čovjeka.

ZAPAMTITE SLIJEDEĆE PRAKTIČNE UPUTE ZA RUKOVANJE CITOSTATICIMA:

• Kod pripremanja citostatika za terapiju, priprema mora biti odvojena od ostale terapije.

• U prostoriji gdje se pripremaju citostatici, nije potrebno ostalo osoblje, već samo onaj koji ih priprema.

• Prostorija u kojoj se pripremaju citostatici, morala bi biti dobro ventilirana-najbolja je usisna ventilacij.

• Sva priprema radi se na podlozi koja se sastoji od većeg komada plastike, na koju se stavi deblji sloj staničevine. Na toj podlozi vrši se navlačenje lijekova u štrcaljku, i ostalo.

• Priprema se obavlja sa zaštitnom pregačom, maskom za jednokratnu upotrebu, zaštitnim naočalama, rukavicama, a onaj tko to obavlja, skida sve tek onda kada je sav otpad pokupio s rukavicama i bacio.

• Mjehurići iz štrcaljke ne izbacuju se u zrak (kao obično), nego u ampuli u kojoj je bio citostatik.

• Nakon završene pripreme citostatika, podloga od plastike i staničevine pokupi se rukavicama i odmah se baca u plastičnu vreću, pohranjuje se u trezor koji je zaključan, gdje stoji mjesec dana, a tek onda se baca kao normalan otpad. To vrijedi i za ostali materijal koji je bio u kontaktu sa citostaticima, kao npr. ampule, štrcaljke, sistemi, rukavice, tupferi, maske. Kada se sve to baci u plastične vreće, tek se onda skidaju rukavice, i to tako da se okrenu na onu stranu koja je bila uz ruku, kako ne bi dodirnuli sitostatik golom rukom koji je bio s vanjske strane rukavice.

• Kod intravenozne aplikacije liječnik i sestra moraju nositi rukavice, masku i naočale, a ispod ruke bolesnika, gdje se aplicira citostatik, stavlja se višeslojna staničevina iznad koje se obavlja sav posao. Staničevina se baca sa zaštitnim rukavicama, a na kraju se skidaju zaštitne rukavice na gore opisan način.

• Tablete citostatika treba vaditi i davati samo sa zaštitnim rukavicama.

• U slučaju da citostatik kapne u oko, oko se odmah mora isprati fiziološkom otopinom pomoću šprice bez igle (zato fiziološka otopina mora biti uvijek pri ruci).

• Ako citostatik kapne na kožu, ona se ispire dovoljnom količinom vode i sapunice.

• Površine koje su kontaminirane citostaticima (stolovi za pripremu), brišu se s većom količinom staničevine kako bi se sav citostatik upio. Nije dobro razmazivti, ali se može oprati vodom i deterdžentom.

• Ako je rublje bolesnika kontaminirano citostatikom, s njim se postupa kao s rubljem koje je kontaminirano izotopima.

• Bilo bi poželjno da terapiju dijeli što više osoba, kako bi što rjeđe došli na red da rade taj posao.

• Takvi zdravstveni radnici trebali bi redovito kontrolirati krvnu sliku s obzirom na leukopeniju i trombopeniju.