Kemijske štetnosti

Svi zdravstveni djelatnici koji rade u zdravstvenim ustanovama (bolnice, DZ, polikliničke ambulante, laboratoriji i sl.) , dolaze tokom svog radnog vijeka, više ili manje, u dodir s kemijskim tvarima i njihovim štetnostima, pa je neophodno da znaju što više o tome kako bi mogli čuvati najprije sebe, a zatim i sve oko sebe.

Kako danas farmaceutska i emijska industrija proizvode svakim danom sve veći broj novih proizvoda i preparata, nemoguće je u ovom malom prikazu nabrojiti sve kemijske proizvode i preparate s kojima dolaze u dodir zdravstveni radnici. Zato ćemo se ograničiti samo na najvažnije.

U kemijske štetnosti ubrajamo:

• lijekovi u užem smislu

• citostatike (lijekovi u širem smislu)

• anestetike

• štetne i otrovne kemikalije koje se upotrebljavaju u medicinskim ustanovama, sa specijalnim osvrtom na trovanje olovom kod zdravstvenih radnika koji rade na RTG aparatima.

Zaštita od ovih štetnosti može biti opća i specijalna. Pod općom se podrazumijeva osiguranje odgovarajućih uvjeta, upotreba osobnih zaštitnih sredstava i poznavanje osnovnih prava i dužnosti osoblja. Pod posebnom zaštitom podrazumijeva se "režim" ponašanja s lijekovima.

Uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi zdravstveni radnici mogli uopće raditi s kemijski štetnim materijalima su dovoljne velike prostorije, dovoljno velike radne površine, dobro provjetravanje prostorija, adekvatne vodne instalacije, adekvatna kvaliteta vode, adekvatne garderobe, adekvatni WC-i , tuševi , funkcionalnost prostorija itd.

Obavezna je upotreba i općih zaštitnih sredstava, kao npr. zaštitne maske, rukavica, zaštitnog odijela, a isto tako treba posvetiti veliku pažnju higijeni i osobnoj zaštiti. Pod higijenom i zaštitom podrazumijeva se:

• redovito pranje ruku

• stavljanje zaštitne kreme poslije svakog pranja ruku

• zabrana upotrebe zajedničkih ručnika (potrebno je upotrebljavati papirnate ručnike)

• ne konzumirati hranu, kao ni čaj ni kavu, u radnim prostorijama

• zabrana upotrebe slabo očišćenog i nesterilnog pribora, kao i višekratno upotrebljavanje pipeta i epruveta itd.

Sve kemijske tvari (lijekovi, citostatike, anestetike) koje mogu dovesti do narušavanja zdravlja zdravstvenih radnika, moraju biti uskladištene i obilježene na način da ne bi došlo do štetnog djelovanja (dobra ventilacija prostorija, dobro zatvorene posude sa štetnim materijama, izolacija od izvora topline, kao i boce s kisikom koje ne smiju biti u blizini štetnih materiajla).

Lijekovi s kojima rade zdravstveni radnici, mogu biti u obliku gotovih lijekova (tablete, pilule, kapljice, čepići, tekućine) ili u obliku injekcija, infuzija i transfuzija, treba poduzeti specijalne mjere zaštite.

PAZITE DA VAM PRILIKOM MANIPULACIJE S AMPULAMA, AMPULA NE PUKNE U RUCI I DA SE NE POSIJEČETE. POŠTO SE NEKI LIJEKOVI MORAJU MIJEŠATI S REDESTILIRANOM VODOM ILI DRUGIM OTAPALIMA, MOGU UĆI U ORGANIZAM PREKO KOŽE I SLUZNICA (OČI, NOS, USTA, DIŠNI PUTOVI) I IZAZVATI TOKSIČNE ILI ALERGIČNE POJAVE, ODNOSNO OŠTEĆENJA. STOGA, PRI TAKVIM MANIPULACIJAMA OBAVEZNO KORISTITE ZAŠTITNU MASKU, ZAŠTITNE RUKAVICE I ZAŠTITNE NAOČALE.

Penicilin koji se daje injekcijama, može izazvati vrlo opasne pojave po zdravstvenog radnika. Poznato je da penicilin ima jako alergično djelovanje kod osoba koje su osjetljive na taj antibiotik, pa može izazvati kožne reakcije u obliku osipa, dugotrajog rinitisa s kihanjem ili, u najgorem slučaju, anafilaktički šok. Zato zdravstveni radnik koji je samo jednom opazio da je osjetljiv na penicilin, ne smije više raditi s penicilinskim preparatima. Inače, bilo bi poželjno da se kod rukovanja s penicilinskim preparatima radu u dobro ventiliranoj prostoriji.