Radni prostor i radna okolina - uređenje i održavanje

U radnom prostoru čovjeka okružuje niz različitih opasnosti. Te opasnosti mogu izazvati ozljede ili štetno djelovati na organizam i radnu sposobnost radnika. Oduvijek su postojala nastojanja da se te opasnosti otklone ili umanje. Do neželjenih posljedica dolazi u slučaju poremećaja u odnosima čovjeka i njegove radne okoline. Promatrano šire, radnu okolinu sačinjavaju prostor u kome čovjek radi, i sredstva s kojima radi. Možemo slobodno kazati da čovjek provede najmanje jednu trećinu života na radu, pa bi već i zbog toga trebalo utvrditi u kakvim se odnosima čovjek nalazi u odnosu na radnu okolinu. Radni prostor i radna okolina normirani su i o njima se vodi računa pri projektiranju objekata za rad.

Građevinski objekti i prostorije namijenjene za rad, kao i pomoćne prostorije, moraju se izvesti u skladu sa zahtjevima pravila zaštite na radu. Dimenzije prostorija, zidovi, podovi, vrata, prozori, saobraćajnice, zagrijavanje i provjetravanje, kao i sve instalacije, moraju odgovarati namjeni prostorije kako bi osobe koje se nalaze u radnim prostorijama, imale pogodne uvjete za rad.

Radi utvrđivanja da li radna okolina odgovara uvjetima utvrđenim pravilima zaštite na radu, organizacija je dužna obavljati ispitivanja u radnim prostorijama ( i izvan radnih prostorija) u kojima:

• proces rada koji se u njima obavlja, utječe na temperaturu, vlažnost i brzinu kretanja zraka,

• u procesu rada nastaje buka ili vibracije,

• se pri radu koriste ili proizvode opasne tvari u kojima nastaju organizmi štetni za zdravlje (virusi, bakterije, gljivice i sl.)

• pri radu nastaju opasna zračenja,

• je pri radu potrebno osigurati odgovarajuću osvijetljenost.

Navedena ispitivanja, ovlaštena instituciija mora provesti odmah nakon što su nastali uvjeti zbog kojih je ispitivanjje obavezno, odnosno u rokovima koji nisu duži od dvije godine (a za ispitivanje mikroklime tri godine), kao i nakon svake promjene u radnoj okolini koja ima utjecaja na stanje utvrđeno prethodnim ispitivanjem.

Ako se ispitivanjima utvrdi da radna okolina ne odgovara uvjetima utvrđenim pravilima zaštite na radu, ovlaštena institucija je dužna sanirati stanje. Uz radne prostorije, radnicima se moraju osigurati pomoćne prostorije, odnosno garderobe, umivaonici, nužnici, kupaonice, prostorije za osobnu higijenu žena, pušionece, blagavaonice, itd. Pravilima zaštite na radu utvrđeno je koje se pomoćne prostorije moraju osigurati, zavisno o vrsti poslova koji se obavljaju u radnim prostorijama, kako se moraju opremiti i održavati pomoćne prostorije, te gdje se moraju nalaziti građevinskom objektu.

U PROSTORIJAMA NAMIJENJENIM ZA RAD, PRIDRŽAVAJTE SE UTVRĐENOG NAČINA PONAŠANJA. AKO SMATRATE DA SE U PROSTORU U KOME RADITE, POJAVLJUJU PREKOMJERNE KEMIJSKE ILI FIZIKALNE ŠTETNOSTI (BUKA, PRAŠINA, PLINOVI ...) ZATRAŽITE DA SE PROVODE ISPITIVANJA, ODNOSNO DA SE OVE ŠTETNOSTI UKLONE.

KRETANJE U RADNOM PROSTORU

Građevinski objekti namijenjeni za organizacije zdravstva, moraju se graditi u skladu s pravilima zaštite na radu. Iako su pravilima zaštite na radu predviđene mjere za zaštitu od padova pri kretanju u objektima, te su opasnosti ipak prisutne. Najčešće su to opasnosti od padova u razini, padova u otvore u podu ili padova s povišenih mjesta, kao što su ljestve, skele, rampe, podesti, stepenice i sl.

Povrede su to teže, što je pad s višeg mjesta, pa o tome treba brinuti. Padovi se općenito mogu izbjeći, prije svega ispravnom konstrukcijom stepenica, ljestava, platformi, prijelaza i prolaza, te svih drugih povišenih mjesta na kojima se radnici kreću ili zadržavaju. To se rješava već u projektu objekta ili stroja i uređaja za rad. Međutim, i postupci radnika pridonose padovima.

Padovi na istoj razini najčešće nastaju zbog loše konstrukcije ili neodržavanja poda. Prema našim propisima, pod prostorije mora biti ravan i gladak, ali ne klizav. Pod mora biti građen od materijala koji se lako čisti i održava i koji ima potrebnu čvrstinu, odnosno otpornost na trošenje. Na takvom podu padovi se mogu spriječiti redovitim održavanjem, tj. odstranjivanjem ulja, masti, loja, sapuna, vode, mulja, boje, poledice i sl. Osim toga, s poda treba uklanjati sav materijal i pribor koji uzrokuje spoticanje. Prema pravilima zaštite na radu, slobodne površine poda koje služe za prolaz ljudi ili prijevoz pacijenata, moraju imati odgovarajuću širinu i to:

• glavni prolazi moraju biti široki najmanje 150 cm

• sporedni prolaz 100 cm

• transportni putovi ne smiju biti uži od 180 cm, odnosno moraju biti širi za najmanje 80 cm, od transportnog vozila ili kolica za prijevoz pacijenata

AKO PRIMIJETITE DA POSTOJI OPASNOST OD POKLIZNUĆA, PADOVA ILI SPOTICANJA, ODMAH O TOME OBAVIJESTITE SLUŽBU ODRŽAVANJA ILI ODGOVORNU OSOBU.

Transportni putovi i prostori na kojima se odlaže materijal moraju se posebno obilježiti uočljivim trakama. Za padove na istoj razini tijesno su vezani i padovi u otvore u podu. Pod otvorima u podu razumijevaju se jame, kanali, revizijska okna, otvori za dizala i sl. Da se spriječi pad u otvore, oni se moraju ograditi postavljanjem odgovarajuće zaštitne ograde. Poželjno je da ova ograda bude vidno obojena za vrijeme dok je otvoren poklopac nekog otvora.

Stepeništa koja imaju do 10 stepenica moraju biti s jedne strane ograđena sigurnom ogradom, a stepeništa s više od 10 stepenica moraju imati ogradu s obje strane.

Galerije, platforme, podijumi, prijelazne rampe za prijevoz pacijenata i sva mjesta na visini većoj od 120 sm iznad poda s kojih se može pasti, moraju biti ograđena čvrstom ogradom. Visina zaštitne ograde ne smije biti manja od 100 cm mjereno od poda.

Nagib rampi za prijevoz pacijenata i kretanje bolesničkih kolica ne smije se mijenjati između dva odmorišta. Širina rampe ne smije biti manja od 110 cm. Rampe s nagibom do 10% ne moraju imati odmorišta, a ako je nagib rampe iznad 10% , ali ne strmiji od 17%, maksimalna visina između odmorišta ne smije biti viša od 4 metra. Na rampe s ngibom do 10 % ne moraju se postavljati ograde ili rukohvati. Najveći dopušteni nagib rampe smije iznositi 40%.