SIDA ili AIDS

SIDA (francuski) syndrome D immunodeficit acquis

AIDS (engleski) acquired immunodeficiency syndrome

AIDS je primijećen potkraj 1979. godine, a prvi puta je ova bolest opisana 1981. godine među američkim homoseksualcima. Epidemiološka sužba u Hrvatskoj ubrzo prepoznaje AIDS kao bolest s epidemijskim potencijalom i od 1983. godine započinje pratiti kretanje oboljenaj u svijetu, jer do 1986. godine u nas nije bilo registriranih bolesnika. Bolest se od tog vremena proširila po čitavom svijetu. Današnju pandemiju izaziva virus HIV 1.

Povijesno-epidemiološki podaci ukazuju na vjerojatnost da je virus od davnina prisutan, samo što njegove maligne varijante nisu imale uvjeta za opstanak i epidemijsko širenje. Neki od uzoraka koji omogućuju opstanak i širenje virulentnih sojeva ovog virusa u populaciji su recentno uvedene nove metode konzerviranja krvi i ekstrakcije njezinih sastojaka, pa je došlo do stvaranja "banaka krvi" od mnogobrojnih davatelja. Dodatno, širenju pogoduju promjena u ponašanju narkomana, koji su krajem 60 -tih godina masovno prešli na intravensku primjnu droge, te "seksualna revolucija" i aglomeracija visokopromiskuitetnih populacija u pojedinim dijelovima svijeta.

AIDS U HRVATSKOJ

U Hrvatskoj je u razdoblju od 1986. do 1997. godine registrirano 125 oboljelih od AIDS-a. Godišnja incidencija manja od 4 na 1 miljun stanovnika svrstava Hrvatsku u zemlje niskog pobola. Godišnje se u Hrvatskoj registrira oko 40 inficiranih osoba. HIV nosilaštvo je prisutno u osoba koje spadaju u grupe povećanog rizika od infekcije, dok je u populaciji dragovoljnih davatelja krvi rizik zanemariv, tj. čini 0,001 %. U 1996. godini nije bilo registrirano HIV pozitivnih davatelja krvi. U Hrvatskoj među oboljelima dominiraju homo/biseksualne osobe (47 %), a udio narkomana u ukuonom broju oboljelih je tek 9,6 %.

• TIJEK HIV-BOLESTI

HIV-bolest je kronični progresivni proces koji počinje ulaskom virusa humane imunodeficijencije (HIV) u krvotok, te tijekom vremena (medijan u odraslih: 10 godina) dolazi do postupnog i neumoljivog uništavanja imunološkog sustava. Domaćin tijekom infekcije postaje sve više ranjiv i na kraju umire zbog komplikacija oprtunističkih infekcija i malignoma.

• PUTOVI PRIJENOSA HIV-a

U općoj populaciji je HIV-infekcija spolno prenosiva bolest, ali se uzročnik može prenijeti i izravnom inokulacijom kao npr. u intravenskih ovisnika. Nadalje, uzročnik se tijekom trudnoće, porođaja i dojenja može prenijeti s majke na dijete.

U zdravstvenim organizacijama najznačajniji faktor rizika prijenosa HIV-a jest transkutani (perkutani) doticaj s krvlju i drugim zakrvavljenim tjelesnim tekućinama. Rizik nastanka HIV-infekcije nakon ubodnog incidenta (perkutane inokulacije) je oko 0,2 - 0,5 %.

KLINIČKA KLASIFIKACIJA

HIV-bolest ima akutni i kronični stadij. Kronični stadij dijelimo na asimptomatsku i simptomatsku fazu bolesti. Simptomatsku bolest možemo podijeliti na ranu , uznapredovalu i kasnu fazu.

1. AKUTNA HIV-INFEKCIJA (3-6 tjedana nakon transmisije)

• u većine: benigna virusna bolest,

• kliničke manifestacije nastaju zbog imunopatskih, limfocitopatskih i neuroloških poremećaja izazvanih HIV-om i uključuju: vrućicu, faringitis, opću slabost, artralgije, mijalgije, limfadenopatiju, splenomegaliju, mučninu, povraćanje, proljev, retroorbitalnu bol, meningoencefalitis, perifernu neuropatiju, makulopapularni osip i mukokutane ulceracije

• CD4 limfociti su prolazno sniženi.

2. ASIMPTOMATSKA I RANA SIMPTOMATSKA FAZA HIV-BOLESTI

• tijekom ove faze broj limfocita pada s normalnih vrijednosti na 200 do 300 /mm3,

• bazično: bez simptoma ili s minimalnim simptomina, opća slabost, rijetko kad febrilnost,

• bezbolna stabilna generalizirana limfadenopatija,

• anergija prema kožnim testovima (CD4 < 400 mm3),

• herpes, zoster, soor, seboroični dermatitis, infekcije kože i noktiju (impetigo, folikulitis, gljivične infekcije, paronihija),

• neurološke manifestacije: periferna neuropatija, blaže manifestacije demencije,

• poremećaji regulacije imunološkog sustava: hipergamaglobulinemija i imuna trombocitopeničan purpura,

• malignomi: Kaposijev sarkom, izolirani non-Hodgkinov limfom (izvan CNS-a),

• učestalije javljanje uobičajenih bakrerijskih infekcija (sinusitis, pneumonije) koje reagiraju na uobičajenu antimikrobnu terapiju,

• u kasnijoj ranoj simptomatskoj fazi počinu se javljati neuobičajene manifestacije uobičajenih infekcija (uključujući i tuberkulozu), neadekvatan terapijski odgovor na antibiotike ili potreba produljenog ili trajnog antimikrobnog liječenja, reaktivacija latentnih infekcija (tuberkuloza, histoplazmoza)

3. UZNAPREDOVALA FAZA HIV-BOLESTI

• bolesnici s manje od 200/mm3 CD4 limfocita,

• kliničke manifestacije karakteristične za tešku imunosupresiju uključuju i one koje pripadaju indikatorskim bolestima AIDS-a,

• najčešće: pneumonija uzrokovana parazitom Pneumocystis carinii,

• HIV-demencija

• opći simptomi kao vrućica, izrazita malaksalost i značajan pad tjelesne težine vez uočljiva razloga

• proljev uzrokovan parazitom Cryptosporidium spp,

• toksoplazmoza mozga,

• kriptokokni meningitis,

• anemija je izražena,

• dio bolesnika je klinički relativno dobro i ima infekcije koje dobro reagiraju na uobičajenu terapiju.

4. KASNA FAZA HIV-BOLESTI

• CD4 limfociti ispod 50/mm3 ,

• primarni limfom mozga, prošireni Kaposijev sarkom,

• bolesti uzrokovane citomegalovirusom (CMV), najčešće citomegalovirusni retinitis,

• infekcija bakterijom Mycobacterium avium kompleks (MAK),

• uzročnici koji inače koloniziraju površine ili su ograničeni na pojeine organe diseminiraju se (kandida, MAK, tuberkuloza, herpes zoster, CMV, strongiloidoza),

• simultane značajne infekcije su pravilo,

• sekundarni simptomi su izraženi: vrućica, gubitak teka, mučnina, povraćanje, proljev, gubitak mišićne mase, opća slabost,

• smrt nastupa zbog izražene bolesti vitalnih organa, najčešće pluća i vjerojatno zbog efekata cirkulirajućih toksina, elektrolitskog disbalansa, zatajivanja hematopoeze i cirkulacije kao i autonomnog živčanog sustava.